Tri se snega na planinu bele,
jedan lanjski, a drugi polanjski,
a treći je od ove godine!
Među njima malo prokopnjelo,
po kopnine bosa Kata šeta, 5
za njom majka kondurice nosi.
„Dete, Nato, zebu li ti none?"
„Majko stara, ne zebu mi none,
no mi puklo srce za junaka,
za junaka, od Bosne Bošnjaka!”[1]10
