U kadune Omerr-begovice
Do tri kćeri na udaju kažu:
Đuzel Ata i lpjepa Fata,
I Merjema na glasu djevojka;
Merjemi je pomalena mana, 5
Što su njojzi oči pozelene.
Asan gradi nove bezistene,
Ne gradi ih, da o njima radi,
Već ih gradi, da djevojke mami,
Ne bi l' došla Merjema djevojka. 10
Kad to čula Merjema djevojka,
Dozivala svoje mile seje:
„Hod'te, druge, ne hodile lude!
„Da idemo pod grad u ružicu
„Na sramotu agi Asan-agi." 15
Otidoše pod grad u ružicu;
Kad ugleda aga Asan-aga,
Za njim' trči preko polja ravna;
Dok on bio nasred polja ravna,
Dotle Merja u bijele dvore, 20
Pak doziva svoje mile seje:
„Hod'te, druge, ne hodile lude!
„Da mi muško ruho obučemo,
„I da britke sablje pripašemo,
„I da krive kape nakrivimo, 25
„I da dobre konje posjednemo,
„Da idemo novu bezistenu
„Na sramotu agi Asan-agi."
Što rekoše, to i učiniše.
Dokle ih je Asan ugledao, 30
Asan njima dobre konje prima,
A Mujo im žute čizme skida,
Omer stere mekane dušeke.
Leže Merja na meke dušeke.
Metnu ruku po meku jastuku: 35
„Hod', Omere, na bijelu ruku!"
Omer bježi preko bjela dvora.
Leže Ata na meke dušeke,
Metnu ruku po meku jastuku:
„Hod' Asane, na bijelu ruku!" 40
Asan bježi preko b'jela dvora.
Leže Fata na meke dušeke,
Metnu ruku po meku jastuku:
„Hodi, Mujo, na bijelu ruku."
Mujo bježi preko b'jela dvora. 45
Kad u jutru jutro osvanulo,
Daleko ih Asan ispratio;
Al' zapjeva Merjema djevojka
„Oj čuješ li, ago Asan-ago!
„Njesu ovo neznane delije. 50
„Već ]e glavom Merjema djevojka
„I sa njome dvije mile seje,
„Đuzel Ata i lijepa Fata;
„Sinoć su te i na ruku zvale."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 610-612.
