Igrali se bratac i sjestrica,
Po imenu Milan i Milica,
Igrali se u zelenoj bašči.
U bašči su travu povaljali,
A šarno su cvjeće potrgali, 5
Jedno drugo njime zasipali.
Sa dvora ih majka ugledala,
Kara majka Miku i Milana.
Milu kara Miku ogovara:
„O Milice, mila šćeri moja, 10
„Ko je tvoje kose pomrsio,
„A i čarne oči pomutio,
„Bjelo lice tebi obljubio?"
Muči Mika ništa ne govori.
Trže majka nože iza pasa 15
Njima zakla Miku i Milana.
Zakopa ih u zelenu bašču.
Ne pasala ni godina dana,
Iz Milana zelen borak raste
Iz Milice vinova lozica; 20
Pa se loza oko bora vija,
Kano seja oko brata svoga.
