Potresla se zemlja od istoka,
Oborila polu Dubrovnika[1]
I bijele po Ljubinju kule.
Jedno kula Bahibegovića,
Drugo kula age Srdar-age, 5
Treće kula paše Durmiš-paše.
Durmiš-paše doma ne bijaše,
Vet[2] sin Tezle bole bolovaše;
Više njega seka Hajka staše,
Vjerenica mladog Paunića. 10
Tezle momče seku dozivaše:
"Ču li mene, moja seko draga!
Bila nam se naša kula kreće,
Čini mi se, da će biti smeće[3].
Jami[4] mene na pleće junačko, 15
Iznesi me u zelenu bašču,
A u bašču pod žutu naranču!" -
Pa je seka njega poslušala;
Iznese ga u zelenu bašču,
A unbašču pod žutu naranču. 20
A da veli Tezle momče mlado:
"Ču li mene, moja seko Hajko!
Ostala mi šićahna tambura,
A da mi je hoćeš donijeti!" -
Pa je seka njega poslušala, 25
Pa se vrati u kulu bijelu.
A tako joj loša sreća bila:
Od kule se ćošak[5] otisnuo,
I Hajkune malo dohvatio
Posred pasa, ukide je s glasa[6]. 30
A da vidiš Tezle momče mlado!
On mi zove hitra knjigonošu,
Pa mu dođe hitar knjigonoša.
A Tezle je knjigu[7] nakitio,
Pa je šalje ka Mostaru gradu 35
Svomu babi paši Durmiš-paši.
Hitro mu je knjiga dolazila.
A da vidiš paše Durmiš-paše!
Knjigu gleda, suze prolijeva;
Nema kade osedlat konjica, 40
Na gola se konja navalio.
Hitro dođe ka Ljubinju gradu;
Stade zvati mnoge neimare[8],
A da diže prembijelu kulu.
Ode dizat prembijelu kulu, 45
Brzo svoju nalazio Hajku.
Baška[9] ruke, baška belenzuke[10].
Baška uši, a baška mendžuše[11],
Baška kose, a baška sadžbage[12].
Viš nje babo sidu bradu guli: 50
"Moja Hajko, žalostan ti babo!
Evo tebi iz Bišća svatova,
Djeverova a Paunovića!
Vice Palunko, br. 78 Od starice Janje Vlahović iz Ramnoga u Popovu polju hercegovačkom.
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Ženske pjesme (Romance i balade), knjiga peta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, str. 324-326.
Izabrane narodne pjesme II, ženske, priredio Dr. Nikola Andrić, u Zagrebu, 1913, Tisak Kralj. zemaljske tiskare., str. 78-79.
