Rodi sina Jovan-begovica,
Pa govori begu Jovan-begu:
"Ako sam ti dužna rodit' sina,
"Njesam dužna dadija mu biti."
Kad to čuo beže Jovan-beže, 5
Ode bego u Stambol-čaršiju,
Tu mi nađe tananu robinju,
Za nju dade hiljadu dukata,
Odvede je dvoru bijelome,
Pa je sjede uz šikli bešiku, 10
Da mu šika u bešici sina.
Uz bešiku popijeva mlada:
"Ninaj, ninaj, moj mio sestriću!
"Ne nina te tanana robinja,
"Nego teta, materina seka." 15
Kad to čula Jovan-begovica,
Trkom trče uz bijelu kulu,
Pa otrča u šikli odaju,
Udrila je nalčom i papučom,
Dva joj zdrava salomila zuba, 20
A četiri iz temelja krenu.
Veli njojzi tanana robinja:
"Bog t' ubio, Jovan-begovice!
"Možeš znati, mož' li zapamtiti?
"Kad'no naša umiraše majka, 25
"Kada nama ruho dijeljaše,
"Meni tkano, a tebi netkano,
"Men' predeno, tebi nepredeno,
"Men' vezeno, tebi nevezeno;
"Tad su mene zarobili Turci, 30
"A tebe su Jovan-begu dali."
Kad to čula Jovan-begovica:
"Blago mene od sad do vijeka!
"Evo mene moje mile seke!"
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 578-579.
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 181-182.
