Tvrdica/17
| ◄ Pozorje 5. | POZORIJE 6. | Pozorje 7. ► |
POZORIJE 6.
BIVŠI, PETAR
PETAR: Gospodaru, ne mogu ljudi više da čekaju.
JANjA: Gospodin notarius, sad ste čuli moje plan, možete isti kući.
MIŠIĆ: Rad sam malo viditi šupu.
JANjA: Kala, kala. (Petru.) Vodićeš gospodin notarius kod šupu da vidi konji. On će ti pokazati kako treba da si deri koža. On je učeno muž, zna elinski. (Otide.)
MIŠIĆ: Ha, ha, ha! Lep mi zanat dao! Ali, čekaj malo, starče, uvatiću ja tebe! (Petru.) Gdi ti je gospodična?
PETAR: Šta velite, gospodine?
MIŠIĆ: Ovaj je dobar za tajni razgovor. (Da mu jedan-dva desetaka.) Na, idi pij štogod!
PETAR: O, vala bogu, od pet godina vido i ja srebernjaka u ruci!
MIŠIĆ (jače): Pa kako živiš ovde u kući?
PETAR: Kao naopako. Moj Grk, da može, on bi i paru svoju prodao i u novac učinio. Sad da mu derem crkotine! Nek mu dere njegov otac. Ja, bogme, neću, makar on pukô!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.
|