Tvrda stijena

Izvor: Викизворник
Aleksa Šantić

Usred mora nesitoga, gdje vječiti pokret vlada,
    U pomami srdžbe ljute nemilosnih gordih vala,
Gdje umorna mnoga šajka sred ponora hladnog pada -
    Tu je tvrda st'jena stala.

Ne straši se ona kada na nju gnjevni vali jurnu:
    Sokoli se nad njom viju - njeni sinci vjerni, mili!
Snažnijem je krilom brane, kličuć' jasno pjesmu burnu,
    Prkoseći morskoj sili.

A spasenja anđ'o blagi nad njom svoja širi krila,
    Krijepeć' joj sinke vjerne, sokolove, munje prave!
A slobode pjesmu svetu bijela joj hori vila,
    Kiteći je v'jencem slave!

Oj ti tvrda, sveta st'jeno, primi pozdrav srpskog sina!
    I dalje mi smjela budi, kad se more na te hiti!
Ta ne boj se, ti si jaka! Bog te gleda sa visina,
    Desnicom te moćnom štiti!