Tvojih ruža nema...
Tvojih ruža nema,
Prošlo zlatno doba, -
Samo ljuta drača s gole grane bode.
Gdje je polet snova? Kuda radost ode?
Tamo gdje su mrtvi, gdje je grob do groba.
Ovdje u samoći,
Gdje se ljubav zače,
Ne čeka te draga, umrla je ona...
To ne pjeva slavuj, glas pogrebnih zvona
Negdje u visini to jeca i plače.
Šta ćeš više ovdje?
Čekaš li trenute
Da ti snova dođu s jutrom sreće tvoje?
Ne varaj se! Groblja bez odziva stoje,
I umrli tvrdo u pokoju ćute.
Tvojih ruža nema.
Go se bokor njiše.
Na zorinom vjetru dršće grana bona.
Slušaj! Eno zvoni glas pogrebnih zvona,
Zaspi snom nebesnim i ne ljubi više.