Tarpoš vezla Hasanaginica,
vezla ga je četiri godine
i sa njome četiri robinje.
Pošto ga je mlada donavezla,
ona gleda gospodsku večeru, 5
svu gospodu na večeru zvala
i jetrvu Tefteđarovicu.
Sva gospoda večer večeraše,
ne večera Teftedarovica;
ona gleda tarpoš po urneku 10
pa govori Hasanaginici:
— Jetrvice Hasanaginice,
lako ti se vezom razmetati,
hajde rodom da se razmećemo!
— A boga mi, moja jetrvice, 15
jetrvice Teftedarevice,
ja se neću rodom razmetati.
Moj je babo zimi kiridžija,
moja mati ljeti kravaruša,
moja seka ljeti čobanica, 20
mene našo aga Hasan-aga,
pa sam sada Hasanaginica,
akobogda, biću pašinica.
Istom one u riječi bile,
a na vrata nejako dijete: 25
— Daj muštuluk Hasanaginice,
paša ti je aga Hasanaga
u Mostaru na Jerli pazaru.
Ona meće ruke u džepove
pa izvadi tri dukata žuta, 30
pa ih daje nejaku djetetu.
Kad to vidje Teftedarevica,
od jada je zaboljela glava
i u njojzi živo srce puče.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 564-565.
