Tale Ličanin u sužanjstvu

Izvor: Викизворник


Tale Ličanin u sužanjstvu

0001 Piće piju age Udbinjani
0002 U Udbini, u begluk mehani,
0003 U begluku Like Mustajbega.
0004 Puna longja ličkih nabodica
0005 U vrh sjeo Lika Mustajbeže,
0006 A do njega gazi Čejvanaga,
0007 Do njeg sjeo Kozlić Huremaga,
0008 A do njega Dizdar Osmanaga,
0009 Pa do njega stari Merdanaga,
0010 I do njega Korić Osmanaga,
0011 Do njeg’ sjedi Ograš Aliaga,
0012 Pa do njega Zorlić Mustafaga,
0013 Do njeg’ sjedi Šestokriloviću,
0014 Pa Mujaga Muratbegoviću,
0015 Do njeg sestrić Smajilbegoviću,
0016 A do njega Arnaut Osmane,
0017 Pa do njega Šarac Mahmutaga,
0018 Do njeg sjede dvje Hrnjice mlade,
0019 Pa do njiha Lalić Jusufaga
0020 I do njega Vrhovac Alaga,
0021 Što Vrhove od kaura čuva
0022 Su svojije hiljadu pandura.
0023 Redom mladež sjedi u begluku;
0024 O svačem su eglen zametnuli,
0025 O junaštvu i o dobri konji.
0026 Svaki sebe i paripa fali,
0027 Dokle koji jeste silazio
0028 I gonio konja niz Magjarsku,
0029 Ko izveo roba ko robinju,
0030 Ko iznio dila savezana,
0031 Ko izveo mladu Magjaricu,
0032 Oženio divna Krajišnika.
0033 Jedan aga u begluku šuti,
0034 Nit on sebe ni paripa fali,
0035 Već okiso glavu obisio,
0036 Aga mrke otočio brke.
0037 Kad mu koja obrednica dogje,
0038 Brk uzvije a čašu popije.
0039 Ni s kim aga da govori neće,
0040 Već mu grozne suze udaraju,
0041 A pita ga Lika Mustajbeže:
0042 „Šta je tebi Dizdar Osmanaga,
0043 Što si aga neveseo v’oma?
0044 A što šutiš, ni s kim ne divaniš,
0045 Što ne fališ sebe ni dorata,
0046 Kad mi znamo da si junak pravi?
0047 Što ti aga suze udaraju?“
0048 Diže glavu Dizdar u begluku,
0049 Pa on bega udbinskoga viknu:
0050 „Ne pitaj me, Lika Mustajbeže,
0051 Nesta beže u nas virovanja,
0052 Moreš, beže, utuviti vrime,
0053 Kad se beže ovde sastadosmo,
0054 Puna longja ličkih nabodica.
0055 Znaš li, beže, nije davno bilo,
0056 Svi se beže mi izaklinjasmo
0057 Da bi koji dopao sužanjstva,
0058 Da bi, beže, njega izbavili,
0059 Ne bi bio ni pola godine.
0060 Evo, beže, sedam godinica
0061 Kako Tale leži u tavnici,
0062 U Obziru, u gradu kamenom,
0063 U đidije bana Obzirskoga,
0064 A mi njemu ni mukajet nismo,
0065 Da vidimo našega Talana.“
0066 Dokle Mujo u begluku viknu:
0067 „O Dizdare nije to istina,
0068 Kako j’ Tale dopao nevolje?
0069 Evo ima sedam godinica,
0070 Ja potroši žute magjarije,
0071 A pretrgo po sridi đogata,
0072 A tražeći Talu Ličanina.
0073 Al je mučno Talu izbaviti,
0074 Daleko se Tale osužnjio,
0075 U Obziru kaurskome gradu,
0076 Odakle se sužnji ne vraćaju.“
0077 Onda viknu neko iz begluka:
0078 „Brate, Mujo, lipoga ti dina,
0079 Daj ti meni izun i đogata,
0080 Da ja idem do Obzira grada,
0081 Da potražim Talu Ličanina.
0082 Ja ću čisto do Obzira sići
0083 I izvesti Talu iz zindana.“
0084 Kad te Mujo razumijo riči,
0085 Pa on viknu brata u begluku:
0086 „Sjed’ Halile u zo čast ti bilo
0087 Ne dam tebi do Obzira sići,
0088 A ne dam ti debela đogata,
0089 Da bi Tale nikad ne vidio!“
0090 Dokle neko u begluku viknu:
0091 „Podaj konja, ne želio zdravlja!“
0092 To bijaše Zorlić Mustafaga.
0093 Dok još neko u begluku viknu:
0094 „Podaj konja serdar Mustafaga!“
0095 To bijaše Korić Osmanaga.
0096 Moliše ga dvi age careve,
0097 A moli ga Lika Mustajbeže.
0098 Još ga mole ličke nabodice,
0099 Ali Mujo ni da haje ne će.
0100 Al’ sta vika gojenog Halila:
0101 „Čuješ li me brate Mustafaga,
0102 Sad govori što ćeš govoriti,
0103 Ja ću čisto đogu izjahati,
0104 A hoću se takum učiniti,
0105 Hoću ići do vlaškog Obzira,
0106 Potražiti Tala Ibrahima.
0107 Ako prele prihvatio nisi
0108 Hajde Mujo kuli i avliji
0109 Kad se vratim od vlaškog Obzira,
0110 Kupiću ti prelu u kauri,
0111 Pa ti predi konce na Kladuši
0112 Kada ne smi’š sići do Obzira.
0113 A evo ti vira Halilova,
0114 Da će Halil do Obzira sići
0115 Baš na tvomu krilatu đogatu.
0116 I ja ću ga Mujo izjahati
0117 Ti ga jašeš, a ja gledam Mujo.
0118 Ako nam je ost’o iza babe,
0119 U njem moja ima polovica.
0120 Ako smo ga za novce kupili,
0121 I tako je moja polovica,
0122 Ako smo ga u boju dobili
0123 I tako ti tražim polovinu.
0124 Ako ti ga ljuba nabavila,
0125 Ako ga je od babe donila,
0126 Da bog da ti crko do sahata!“
0127 Pa okrenu na odajska vrata,
0128 A pojaha debela đogata,
0129 A ostade u begluku Mujo.
0130 Da vidimo gojenog Halila
0131 Kud god ide na Kladušu side.
0132 Dočeka ga sestra na avliji.
0133 Kada Ajka opazi Halila
0134 Ona bratu prifati đogata,
0135 Pomože mu đogu razjahati.
0136 Halil Ajki turski selam viknu
0137 A Ajka mu selam otprimila.
0138 Onda veli goješan Halile:
0139 „Ajko sestro u brata jedina,
0140 Ti opremi debela đogina
0141 Pod katansku, ama barjaktarsku,
0142 Valja đogi do Obzira sići
0143 Potražiti Tala Ibrahima.
0144 A ja odo u visoku kulu
0145 Opremati sebe u odaje.
0146 Dok ja sebe u odaji spremim,
0147 Nek je spreman đogat u avliji“.
0148 A veli mu Ajka od đogata:
0149 „Hajde brate ne staraj se time
0150 Ja ću tebi ata opremiti!“
0151 Pa sa đoge sedlo otisnula
0152 Baš divojka kao muška glava.
0153 Sad u ruke zavrnu rukave,
0154 Srebrne se prima češagije.
0155 Sad nek cura oprema đogata,
0156 Ode Halil na visoku kulu.
0157 A stade se Halil opremati,
0158 Naj naprijed gaće i košulju,
0159 Po košulji pamuk anteriju,
0160 A što momka od vremena čuva.
0161 Pa obuče od saje čakšire,
0162 Kuda šavi, tuj širiti zlatni,
0163 Niz čakšire kopče udarene,
0164 Kopče su mu od srme salite
0165 Po kopčama izvedene guje
0166 Sve od čista zlata mljetačkoga,
0167 Na koljenu sastavile glave.
0168 Kad god Halil po sokaci pogje
0169 Sve zivaju na koljenu guje,
0170 Svak bi reko i bi se zakleo,
0171 Da će momka zaklat do sahata,
0172 Ko je nevišt ne smi’ ni gledati.
0173 Pa morastu obuče dolamu.
0174 Ta otklen mu morasta dolama?
0175 Kad je Halil na mejdan izašo,
0176 A za devlet Pilip Magjarinu,
0177 Take nema moraste dolame
0178 Što imade primorskih serdara.
0179 Utegnu se mukademom pasom,
0180 A po pasu turi bensilahe.
0181 Za njeg turi do dvi daničkinje.
0182 Ja kake su obe daničkinje,
0183 Sve su puške od srme salite,
0184 Kundaci im od žežena zlata,
0185 Tabani im hadži adžamovci,
0186 Civi su joj kalkan delinovci,
0187 Pokraj njiha palu okovanu.
0188 Palčaci joj od žežena zlata.
0189 A na prsa troje toke sjajne.
0190 Jedne vite a druge salite
0191 A treće su đumiš ađemovke,
0192 A za glavu sedam čelenaka,
0193 Sve sedam ih od žežena zlata,
0194 Pokraj njiha guja izvedena,
0195 Savila se niz bijelo ti’lo,
0196 Pod groce ufatila zubom,
0197 Bi rekao zaklaće Halila.
0198 Kad se Halil takum učinio,
0199 On pripasa muhurli gadaru,
0200 Na gajtanu ćordu objesio.
0201 Ja kakva je muhurli gadara,
0202 Tri su na njoj jasini šerifa
0203 I niz nju je sedam hamajlija.
0204 Ta je sablja hadži dimiskija,
0205 Dva puta je na ćabu hodila,
0206 I još danas nijet učinila.
0207 Na njojzi su tri zlatna muhura,
0208 Muhuri su cara al Osmana.
0209 On na noge čizme udario
0210 A na glavu kapu ustaknuo.
0211 Kad ustače kapu kamilavku,
0212 U njoj krsti od žežena zlata.
0213 A rasplete ture od perčina;
0214 Tri put Bogu segjdu učinio.
0215 Bože dragi u grijeh ne piši,
0216 Ta ako su krsti i ikoni,
0217 Na mjestu je turska vjera tvrda.
0218 Pa prefati dugu granaliju,
0219 Ja kaka je duga granalija,
0220 Take breše u po Beča nema.
0221 Na breši su tri pafte od zlata,
0222 Svaka pafta trista magjarija.
0223 Ja otkle je brešu nabavio?
0224 U Mletci je vlaški okovana,
0225 A u turskom Skadru opremana,
0226 Pa ga eto niz visoku kulu,
0227 On opremna zateče đogata,
0228 Gdje ga Ajka po avliji voda.
0229 Halil pride Ajki i đogatu
0230 Hegbe meće kabanicu veže,
0231 Pa od sestre ata prifatio,
0232 A Ajkom se svojom halalio:
0233 „Daj halali moja mila seko,
0234 Jer se za čas more poginuti,
0235 Daleko je do Obzira sići“.
0236 Tuj se bratac sestrom halalio,
0237 Nije fajde kriti mu junaštva.
0238 Nit se sedla prima ni đogata,
0239 Već sa zemlje u sedlo uskoči;
0240 A kroz ruke promače kajase.
0241 Ajkuna mu vrata otvorila,
0242 Halil svoga išćera đogata;
0243 Pa otišće do Obzira grada.
0244 Vedro bješe, pa se naoblači,
0245 Iz oblaka kiša udarila.
0246 A planine magla pritisnula,
0247 Ne vidi se Halki putovati.
0248 Tako Halil jaše na đogatu,
0249 Jaše Halil za četiri dana,
0250 I četiri noći strahovite.
0251 Niti znade kud goni đogata,
0252 Niti znade gdje je ni kako je,
0253 U kojoj je carevoj državi,
0254 Jer Halila magla osvojila.
0255 Kad mu peto jutro osvanulo,
0256 A magla mu brdu poletila,
0257 Iza magle ugrijalo sunce.
0258 Kad pogleda Halil sa đogata,
0259 Prama sebi varoš ugledao;
0260 Mislio se Halil na đogatu,
0261 Rabum Bože, na svemu ti hvala,
0262 Kakva j’ ovo careva palanka?
0263 Pa ustavi debela đogata.
0264 U planini odside đogata,
0265 Pa priveza za jelu đogata.
0266 Halil sjede u zelenu travu,
0267 Dok ga neko u planini viknu:
0268 „O kopile Hrnjičin Halile!
0269 Evo ima puni petnest dana,
0270 Kako tebe po planini tražim.
0271 Jutros me je mira namirila,
0272 Jer ja tebe u planini nagjo.
0273 Razapni mi toke na prsima,
0274 Žao mi je toke krvaviti“.
0275 Kad to začu Mujagin Halile
0276 Do đogata konja doletio,
0277 Pa prifati dugu granaliju,
0278 Granaliju očima prenio,
0279 Dok mu izbi alat niz planinu,
0280 Na njemu se serdar izpričio,
0281 Na njemu je magjarsko odilo.
0282 Svitli mu se kruna nad očima,
0283 Sjaje mu se toke kroz brkove.
0284 Onda Halil vako promislio:
0285 Rabum Bože, na svemu ti fala;
0286 Da bi bio vlaše na alatu,
0287 Ja bi vlaha lahko pogubio;
0288 Vavik mi je kazivao Mujo:
0289 Grihota je ubiti junaka,
0290 Iz privare obadva mi svi’ta.
0291 Preko puške Halil progovara:
0292 „O vlaščiću, na konju alatu,
0293 Reći nemoj, da sam prevario;
0294 Ubiću te zlo me ne ubilo“.
0295 Kad to oču serdar na alatu,
0296 Pa on viknu gojenog Halila:
0297 „Sebi pušku Mujagin Halile,
0298 Zar ćeš ubit pobratima svoga,
0299 Svoga pobru Kurtagić Muhana“.
0300 Kad to začu Mujagin Halile,
0301 On od sebe baci granaliju.
0302 Poletiše jedan do drugoga
0303 Gdje se srili, tuj se zagrlili.
0304 Pitaše se za mir i za zdravlje.
0305 Kad rekoše, da su zdravo bili,
0306 Onda veli Mujagin Halile:
0307 „Pobratime Kurtagić Muhane!
0308 Doklen si se pobro opremio,
0309 I alata zamučio svoga“.
0310 A veli mu Kurtagić Muhane:
0311 „Pobratime goješan Halile,
0312 Ja sam pobro bio u begluku,
0313 Kad si reko do Obzira poći
0314 Porad našeg Tala Ibrahima.
0315 Ja se pobro takum učinio,
0316 Ja za tobom pošo do Obzira;
0317 Pa evo me sreća namirila,
0318 Da se s tobom ja sastanem pobro,
0319 Ići ćemo do Obzira grada.
0320 Veće pobro goješan Halile,
0321 Što s ’vliko zabavio Halko“.
0322 A veli mu Halil u planini:
0323 „Ne pitaj me Kurtagić Muhane,
0324 Evo jutro osvanulo peto,
0325 A ja ne znam đe sam i kako sam,
0326 Jer su mene magle osvojile,
0327 Već moj pobro Kurtagić Muhane,
0328 Koji j’ ovo varoš na ćenaru“.
0329 A veli mu Muhan lakrdiju:
0330 „Ovo varoš nije na ćenaru,
0331 Već je ovo čardak u planini
0332 Na glavici, i Arapovići,
0333 Drven čardak Arap Mehmedage,
0334 Što glavice od kaura čuva
0335 Su svojije hiljadu pandura“.
0336 Tude obe odsjedoše pobre,
0337 Malo sjeli i odmorili se,
0338 Dok se oču huka niz planinu,
0339 Dok evo ti Arap Mehmedage,
0340 Đe on vrana jaše velikoga,
0341 Upravio vranca u planini.
0342 On ugleda oba pobratima,
0343 Pa poteže sablju od pojasa,
0344 A on viknu oba pobratima:
0345 „Evo ima dvanajest godina,
0346 Kako čardak u planini čuvam,
0347 Jošte vlaha propustio nisam.
0348 Vi ste mene meger prevarili,
0349 Pa ste prošli na široku Liku,
0350 Al evo vam vira Mehmedova,
0351 Sad ću oba glavom rastaviti“.
0352 A viknu ga u planini Muho:
0353 „Sebi sablju Arap Mehmedaga,
0354 Zar ’š posići pobratima svoga?
0355 Pobratima Kurtagić Muhana“.
0356 Kad to Arap začu Mehmedaga,
0357 On pogrmi Kurtagić Muhanu,
0358 Đe se srili, tuj se zagrlili,
0359 Za junačko pitaše se zdravlje.
0360 Kad rekoše, da su zdravo bili,
0361 Onda veli Kurtagić Muhane:
0362 „O gazio Arap Mehmedaga,
0363 Kud si aga ata zamučio?“
0364 A veli mu Arap Mehmedaga:
0365 „O Mukane sladak pobratime,
0366 Meni Muho sitna knjiga dođe
0367 Od mog pobre Ćorfezkoga bana,
0368 Mene pobro zove u svatove,
0369 Da mu siđem do Ćorfeza bila
0370 Su svojije hiljadu pandura,
0371 Da mu budem kume kod divojke,
0372 Jer se bane jeste oženio,
0373 Lipom Anđom bana obzirskoga;
0374 Još mi piše od Ćorfeza bane,
0375 Da mu najdem ata od mejdana,
0376 U koga se mogu pouzdati,
0377 Koji more poljem poletiti,
0378 Jer će biti velika obdulja,
0379 Jer je bane turio obdulju,
0380 Udo Anđu, zametno košiju,
0381 Na košiji Turkinja divojka
0382 Sa Rudine, isprama Udbine,
0383 Lipa Zlata Hadži Muminova,
0384 Jer je vlašče Zlatu zarobilo,
0385 Pa sam pošo na Kladušu Muji,
0386 Da mi brata i đogata dade,
0387 Da ga svedem do vlaškog Obzira,
0388 Ne bi li ga mira namirila,
0389 Da uteče u Obziru gradu,
0390 Da iznese Hadžijinu Zlatu,
0391 Na sramotu svem vlaškome krstu,
0392 U gajretu caru al Osmanu“.
0393 Kad te Muho razumio riči,
0394 Pa on veli Arap Mehmedagi:
0395 „O gazio Arap Mehmedago,
0396 Dobro ti si jutro poranio,
0397 Na bolje si misto potrefio,
0398 Ovgje ti je Halil sa đogatom,
0399 Ne treba ti ići na Kladušu,
0400 Ni moliti Muje za đogata“.
0401 Kad te Arap riči razumio,
0402 Pa poleti Mujinu Halilu,
0403 Poljubi ga u čelo junačko,
0404 Pa on veli gojenom Halilu,
0405 „Ja bogati Mujagin Halile,
0406 Bi li sa mnom sišo do Obzira,
0407 Da poletiš debela đogata
0408 Ne bi li te mio Bog pomogo,
0409 Da odneseš hadžijinu Zlatu“.
0410 Moli njega Arap Mehmedaga,
0411 I moli ga Kurtagić Muhane;
0412 Al im fajde od molenja nema;
0413 Dok sta vika gojenog Halila:
0414 „O ču li me Arap Mehmedaga
0415 Tebi fajde ni molenja nema,
0416 Dok mi nećeš tvrdu viru dati,
0417 Da ćeš meni u jardumu biti.
0418 Ja sam pošo do Obzira grada,
0419 I đogata zamučio svoga.
0420 Eto tamo u Obziru gradu
0421 U tavnici obzirskoga bana
0422 Ima sužanj Ibrahime Tale,
0423 Evo ima sedam godinica,
0424 Pa sam pošo izbaviti Talu,
0425 Ako meni mio Bog pomogne.
0426 Već ču li me Arap Mehmedaga:
0427 Ako ćeš mi Talu izvaditi,
0428 Da ga svedem na široku Liku,
0429 Ja ću konja zamučiti svoga,
0430 I ićemo do vlaškog Obzira“.
0431 Kad to Arap oču Mehmedaga,
0432 Pa on veli gojenom Halilu:
0433 „Evo tebi vira Mehmedova,
0434 Ja ću tebi Talu izbaviti,
0435 Ja ću svoju izgubiti glavu“.
0436 Pa otale sva tri pokrenuše,
0437 I sigjoše drvenu čardaku.
0438 Tude oni konak učiniše
0439 I u jutro rano podraniše.
0440 Onda Arap veli Mehmedaga:
0441 „O Halile kladuškog Hrnjice
0442 Metnućemo u kolane đogu,
0443 Pa na sluge hršum učinimo“.
0444 Opremaju đogu Halilova,
0445 A spremi se Arap Mehmedaga,
0446 I povede oba pobratima.
0447 On podiže hiljadu pandura,
0448 I povede u kolani đogu.
0449 Pod Halila vranca podmetnuo.
0450 Kud god išli, do Ćorfeza sišli.
0451 Kad dogjoše do banove kule,
0452 U avliji divno kolo igra,
0453 Kolo vodi trijest divojaka,
0454 Kolovogja banova Ružica
0455 Mila seka bana ćorfezkoga.
0456 Ban je njiha dobro dočekao.
0457 Tude oni noćcu zanoćili.
0458 Kad u jutro rano podranili,
0459 Otale su oni pokrenuli,
0460 Ode bane do Obzira bila.
0461 Da vidimo bana Ćorfeskoga,
0462 Prvi jaše od Ćorfeza bane,
0463 Za njim jaše Arap Mehmedaga,
0464 Pa za njime goješan Halile,
0465 Za njim Muhan jaše Kurtagiću,
0466 Pa za njima hiljadu pandura,
0467 Pa banova sila i ordija.
0468 Da vidimo Arap Mehmedage,
0469 Gdje on banu veli Ćorfezkome:
0470 „Prijatelju od Ćorfeza bane,
0471 Ovo su mi moji prijatelji,
0472 A što zamnom jašu usobice,
0473 Ovo mi je na konju gavranu,
0474 Što mu đogu u kolani vodim,
0475 Ovo j’ glavom Vide barjaktare
0476 Od obora i Doljnjeg-Kotara,
0477 Ljuće guje u kotaru neima,
0478 A bržega neima Hajvana
0479 Od đogata Vida bajraktara.
0480 A ovo je na konju alatu,
0481 Ovo j’ glavom Komlen barjaktaru“.
0482 Tako oni jašu na konjima,
0483 Kud god idu do Obzira sišli,
0484 Pomol’ še se vlaškome Obziru.
0485 Daleko ih bane ugledao,
0486 Na topčije hršum učinio.
0487 Sa Obzira drmnuše topovi,
0488 Šenluk čini od Obzira bane,
0489 Zet mu dojde od Ćorfeza bane,
0490 I sa banom Arap Mehmedaga,
0491 Za Arapom Vide barjaktare,
0492 Pa pored njim Komlen barjaktare,
0493 Pa za njima hiljadu pandura,
0494 I banova sila i ordija.
0495 Ban obzirski hršum učinio,
0496 Brzo sluge poved’te kobilu,
0497 Valja meni pred zeta izaći,
0498 Dočekati svate pred kapijom.
0499 Pa se bane spremi u odaji
0500 A prefati plosku rogaticu,
0501 Pa ga eto niz visoku kulu,
0502 A poklopi vranu bedeviju,
0503 Pa ga eto pred gradsku kapiju,
0504 A dočeka bana pred kapijom,
0505 Pa on zetu plosku nazdravio,
0506 Zet nazdravi Arap Mehmedagi,
0507 Mehmedaga Nuhan barjaktaru,
0508 A barjaktar gojenom Halilu.
0509 Kada ploska pade do Halila,
0510 Halil malo iz ploske potegnu,
0511 Više sebe plosku podignuo.
0512 Pa pogleda plosku rogaticu
0513 Ja kaka je ploska rogatica
0514 Sva je ploska išarata zlatom,
0515 Obruči joj od srme saliti.
0516 Onda Halil plosku prefatio,
0517 Pa ovako plosci govorio:
0518 „Dobre ploske bana Obzirskoga
0519 Vjere mi je ne dam od sebeka,
0520 Da bi kuće nikad ne vidio.
0521 Kad ja sidem na široku Liku,
0522 I ja dogjem na našu Krajinu,
0523 S čim ću brata darovati svoga;
0524 Ja ću njemu plosku pokloniti.“
0525 Pa o unkoš plosku objesio.
0526 A sta vika obzirskoga bana:
0527 „O moj zete, od Ćorfeza bane,
0528 Daj mi plosku bane od Ćorfeza.“
0529 A sta vika od Ćorfeza bana:
0530 „Daj mi plosku Arap Mehmedaga.“
0531 A sta vika Arap Mehmedage:
0532 „Daj mi plosku Muhan barjaktare.“
0533 A sta vika Muhan barjaktara:
0534 „Muči aga Arap Mehmedaga
0535 Ja ne smijem ploske zaiskati,
0536 Od Turčina gojenog Halila,
0537 Jer će Halil kavgu zametnuti.“
0538 Kad to Arap začu Mehmedaga,
0539 Pa on veli od Ćorfeza banu:
0540 „O moj kume od Ćorfeza bane,
0541 Ja ne smijem ploske zaiskati
0542 Od našega Vida barjaktara,
0543 Jer će Vide zametnuti kavgu.“
0544 Kad te bane razumio riči,
0545 Pa on banu veli Obzirskome:
0546 „Muči bane mukom zamuknuo,
0547 Ti ne traži ploske rogatice;
0548 Ti ćeš meni plosku pokloniti.“
0549 Tako oni došli do Obzira.
0550 Kad dogjoše do banove kule
0551 U avliju bana Obzirskoga,
0552 Halil svoga uzjaho đogata,
0553 A pod sobom đogu razljutio
0554 Kad upade Halil u avliju,
0555 U avliji divno kolo igra,
0556 Kolo vodi trijest divojaka
0557 Kolovogja banova Anica,
0558 Do nje Jela Obor kapetana,
0559 Pa do Jele Mila Ivanova,
0560 Lipa Milka sveg rimluka dika,
0561 I do Mile Zlata sa Rudina
0562 Pa ostale kitli divičice.
0563 Ja što reče Zlata Muminova:
0564 „O Jelice moja gospojice,
0565 Ti me vavik pitaš u Obziru,
0566 Za Turčina Mujova Halila,
0567 Sada Ane sladka gospojice
0568 Onoj’ Ane Halil na đogatu
0569 Što mu s’ maman đogo pomamio.“
0570 Kad te Ana razumila riči
0571 Ona veli svojim drugaricam:
0572 „O Boga vam moje drugarice,
0573 Mene jako glava zabolila,
0574 Već su none mene zabolile
0575 Vodajući kolo po avliji,
0576 Sada odo u visoku kulu,
0577 A vi druge kolo okrećite.“
0578 Pa Anica okrenu u kulu,
0579 Osta Jela kolo okrećući.
0580 I Zlatija okrenu za Anom.
0581 Da vidimo Obzirskoga bana,
0582 Kad dočeka zeta u Obziru,
0583 Šenluk čini od Obzira bane,
0584 Na Obziru pucaju topovi.
0585 Sav se Obzir butum upalio.
0586 Da vidimo Vlaha u Obziru,
0587 Bacaju se kamena s ramena,
0588 Odbacuje od Zadra Todore.
0589 Kad to vidi Arap Mehmedaga,
0590 Pa ga eto banu u avliju,
0591 A gdje mu je društvo odjahalo,
0592 Pa on veli gojenom Halilu:
0593 „O čuli me, gojeni Halile,
0594 Hajde Vide pred gradsku kapiju,
0595 Gdje se baca kamena s ramena;
0596 Ako s’ možeš u se pouzdati,
0597 Da odbaciš od Zadra Todoru.“
0598 Odmah Halil na noge skočio,
0599 Pa ga eto pred gradsku kapiju,
0600 Gdje se baca kamena s ramena,
0601 Pa prefati kamen pred kapijom.
0602 Svima Halil odbaci kamena,
0603 Kol’ko Halil odbaci Todoru,
0604 Mogo bi se Todor ukopati,
0605 I još jedan leći pored njega.
0606 Vrlo mučno od Zadra Todoru,
0607 Poskakaše skoka junačkoga,
0608 Odskakuje od Zadra Todore.
0609 Onda viknu Arap Mehmedaga:
0610 „O Muhane, begov barjaktaru,
0611 Ti si Muho lagahan na nogu,
0612 Hajde skoči skoka junačkoga,
0613 A odskoči od Zadra Todoru,
0614 Ako s’ možeš u se pouzdati,
0615 Da odskočiš od Zadra Todoru.“
0616 Odmah Muhan pred kapiju dogje,
0617 Pa poskaka skoka junačkoda;
0618 On odskoči skoka junačkoga,
0619 Vrlo mučno od Zadra Todoru.
0620 Tude njima mrak na zemlju pade,
0621 Tude oni konak učiniše,
0622 A kod kule bana Obzirskoga.
0623 Sjedi bane u visokoj kuli,
0624 I kod njega od Ćorfeza bane,
0625 I sa njima Arap Mehmedaga,
0626 I kod njiha goješan Halile,
0627 I sa njima Muhan barjaktare.
0628 Da vidimo mlade Anđelije,
0629 Ona veli Zlati Hadžijinoj:
0630 „Ta Zlatijo Hadži Muminova,
0631 Jel’ istina Turkinjo divojko,
0632 Jeli ono Halil sa Kladuše?“
0633 „Ah jest Anđe, gospodstva mi tvoga,
0634 Baš u glavu Hrnjičin Halile,
0635 Ja je ono, ja ga drugog neja.“
0636 Kad te Ana riči razumila,
0637 Ona šapnu Arap Mehmedagi,
0638 Da joj Halku spremi u odaju,
0639 Da on s njome noći u odaji.
0640 Lahko mu je bilo prišaptati,
0641 Jer su Vlasi pjani u odaji.
0642 Onda viknu Arap Mehmedaga:
0643 „Moj prijane od Obzira bane,
0644 Bi li mene ćeo poslušati,
0645 I menika izun pripušćati.
0646 Mene Vide moli barjaktare,
0647 Da ja tebe molim na odaji,
0648 On imade za obdulje đogu,
0649 Đogo će mu sutra poletiti,
0650 A na Zlatu Hadži Muminage,
0651 Pa bi ćeo Vide barjaktare,
0652 Da on ide u šikli odaju,
0653 A da Zlatu vidi Hadžijinu,
0654 Jel’ se im’o zašto zamučiti,
0655 I đogata u kolan metnuti.“
0656 To je bane odmah dozvolio.
0657 Da vidimo gojenog Halila,
0658 Di on skoči na noge lagane,
0659 Pa ga eto u šikli odaju,
0660 U odaju dilber Anđelije,
0661 A gdje sjedi Hadžijina Zlata,
0662 Onda Halil sjede u odaji.
0663 Da vidimo dilber Anđelije,
0664 Ona veli Mujinu Halilu:
0665 „Srce, dušo Mujagin Halile,
0666 Bi li meni tvrdu viru dao,
0667 Da me banu upustiti nećeš,
0668 Da ja tebi svoje lice dadem,
0669 Ti da moje sad obljubiš lice.“
0670 Halil joj se kune u odaji:
0671 „Neću Anđe obadva mi svita,
0672 Tvoga lica neću obljubiti,
0673 Po tri put ti moju viru dajem,
0674 Da te drugi poljubiti neće,
0675 Dok je živa gojenog Halila.“
0676 Kad te Anđa riči razumila,
0677 Pa poteče gojenom Halilu:
0678 „Srce, dušo Mustafin Halile,
0679 Nemoj mene banu pokloniti,
0680 Služiću te na Kladuši biloj,
0681 Pa me ljubi, kad god se probudiš,
0682 Halal tebi moje milovanje.“
0683 Pa pregrli Mujina Halila,
0684 A Halilu drmnu po krijelu,
0685 Preko njega ruku prehitrila,
0686 Na Halila navali rakiju,
0687 Sve mu mezu iz dva prsta daje,
0688 Sve ga poji iz zlatne čašice,
0689 Tako oni zore dočekaše.
0690 Kad u jutro rano podranili,
0691 Da vidimo gojenog Halila,
0692 Halil ode banim na odaju,
0693 Dok na gradu pukoše topovi,
0694 Po Obziru ogrijalo sunce.
0695 Povikaše po gradu telali:
0696 „Tko imade ata za obdulje,
0697 Neka ide pred gradsku kapiju,
0698 Sada će se konji odvoditi,
0699 Valja ate uz polje povesti.“
0700 Halil svoga primio đogata,
0701 Pa on đogi marifete znade,
0702 Jer đogata Halil naučio,
0703 Kad izvede debela đogata,
0704 A đogo mu uši oklepio,
0705 A bijele zube iskesio.
0706 Sve četiri noge pošklecuju,
0707 Jer ga Halil tomu naučio,
0708 Kog će Halil prvog utukati.
0709 Prvog trefi Arap Mehmedagu,
0710 Kad mu aga ugleda đogata,
0711 Pa on veli Mujinu Halilu:
0712 „O Halile, božji nesretniče,
0713 Jesam li ti jučer govorio,
0714 Da ne jašeš debela đogata,
0715 Prećero si debela đogata,
0716 Crknuće ti đogat do sahata.“
0717 Kraj njeg’ Halil provede đogata,
0718 Pred kapiju izvede đogata,
0719 Tuj se ati pred kapijom pišu,
0720 Koji poljem hoće poletiti.
0721 Tko upiše konja pred kapijom,
0722 Svako dadne četiri dukata.
0723 Halil svoga upisa đogata,
0724 I on dade četiri dukata.
0725 Na Halilu tefter pritvoriše.
0726 Taman trista ata i paripa,
0727 I kobila šahin bedevija.
0728 Kad rekoše, konje povedoše,
0729 Odvedoše uz polje zeleno;
0730 Dok evo ti varakli kočija,
0731 Pod kočija dvije bedevije,
0732 I u njima Turkinja divojka,
0733 Lipa Zlata Hadži Muminova.
0734 Na košiju Zlatu izvedoše,
0735 Da vidimo, ate dovedoše,
0736 Za ibrišim gajtan zavedoše,
0737 Gajtan puče, konji potekoše,
0738 Halil drži debela đogata,
0739 Ne da mu se đogat uzjahati,
0740 Dok prevari debela đogata,
0741 Pa u sedlo uskoči đogatu,
0742 Malo haknu na đogata viknu.
0743 Ide Halil i konje prolazi,
0744 Vavik jaše debela đogata,
0745 Misli Halil, žalosna mu majka,
0746 Da je đogat prvi uz poljane,
0747 Dok ga vila iz oblaka viknu:
0748 „O Halile sestre ne želio,
0749 Goni konja, ja ti živa bila.
0750 Pred tobom je još sedmero konja,
0751 Dvi kobile bana Zadarskoga,
0752 Dvi kobile bana Ćorfeskoga,
0753 Dobar vranac Gavran kapetana,
0754 Sa Islama sa Doljnjeg – Kotara,
0755 Dobar alat Grge kapetana,
0756 Od vlaškoga šeher Dubrovnika,
0757 I kobila Senjskog kapetana,
0758 Tu kobilu u krilate pišu.
0759 Na njoj sestrić Senjskog kapetana,
0760 Po imenu nejačak Tadija.
0761 I on Zlati jeste mušterija.“
0762 Kad te Halil razumio ri’či,
0763 Gdje ga sestra iz oblaka viče,
0764 Pa pletenu poteže kandžiju,
0765 Nanosi je na oči đogatu.
0766 Kad mu đogat opazi kandžiju,
0767 Pa se đogo po zemlji pružio,
0768 Po njemu se Halil pokupio,
0769 Časom stiže dvije bedevije,
0770 Gdje ih stiže, ostavi ih za se.
0771 Opet stiže dvije bedevije,
0772 I te Halil na poljani progje,
0773 Dok dostiže vrana Ivanova,
0774 I kraj njega đogat prolazio.
0775 Kraj alata nametnu đogata,
0776 Dok on stiže brzu bedeviju,
0777 Bedeviju Senjskog kapetana,
0778 I na njojzi nejaka Tadiju.
0779 Kraj njeg Halil naćera đogata,
0780 A viknu ga nejačak Tadija:
0781 „O vidiš li Vide barjaktare,
0782 Otpale ti ploče u đogata,
0783 Iz đogata crna lije krvca.“
0784 A viknu ga Halil sa đogata:
0785 „O ču li me od Senja Tadija,
0786 Nisi našo kog ćeš prevariti.“
0787 Pa pokraj njeg naćera đogata,
0788 A viknu ga nejačak Tadija:
0789 „Ne progoni debela đogata,
0790 Džaba tebi barilo cekina,
0791 I daću ti pet stotin cekina,
0792 Ne gubi mi bedeviji nama.“
0793 Al to Halil ni da haje neće,
0794 Već pokraj njeg proćera đogata.
0795 Prvi Halil na košiju side,
0796 A dopade Zlata do đogata,
0797 Grli ljubi debela đogata:
0798 „O đogate gospodara svoga,
0799 Nije l’ Bog d’o od Boga sugjeno,
0800 Neš li tamo na granicu sići,
0801 Da ja vidim zemlje po Turčiji,
0802 Jošte danas, pa više nikada.“
0803 Kad te Halil razumio riči,
0804 Pa on Zlati veli Muminovoj:
0805 „O Zlatijo Hadži Muminova,
0806 Što govoriš nepristale riči,
0807 S taki riči polijeću glave,
0808 Ako uzmem pletenu kandžiju,
0809 Na tebi ću ubit anteriju.“
0810 Vrlo milo Arap Mehmedagi,
0811 Što je Halil odnio košiju,
0812 I odnio Zlatu Muminage.
0813 Tude oni noćcu zanoćili,
0814 I u jutro rano poraniše,
0815 Od Obzira krenuše svatovi,
0816 Povedoše banovu Anicu,
0817 Da ožene bana Ćorfeskoga.
0818 Halil nosi Zlatu Muminovu.
0819 Prvi jaše od Ćorfeza bane,
0820 Pa za njime Arap Mehmedaga,
0821 Za njim oba jašu pobratima,
0822 S desne strane goješan Halile,
0823 A s lijeva Nukić Ibrahime;
0824 Dok sta vika gojenog Halila:
0825 „Ja Turčine Arap Mehmedaga,
0826 Kad smo pošli od čardaka tvoga,
0827 Jesi li mi tvrdu viru dao,
0828 Da ćeš meni izvest Ibrahima
0829 Iz zidina Obzirskoga bana.“
0830 Onda Arap veli Mehmedaga:
0831 „Pobratime od Ćorfeza bane,
0832 Mi krenusmo iz Obzira bila.
0833 A imade u tvog prijatelja,
0834 Ima Turčin u lednu zindanu,
0835 Sa Trnovca Ibrahima Tale.
0836 Daj nam išći Talu Ibrahima,
0837 Neka s nama do Ćorfeza side,
0838 Pa kad Tale do Ćorfeza side,
0839 Ti ćeš bane činiti veselje,
0840 Onda Talu na kolac dignuti,
0841 Nek se i to pripovida bane.“
0842 Odmah viknu od Ćorfeza bane:
0843 „O moj starče od Obzira bane,
0844 Ti imadeš u svome zindanu
0845 Njekakoga bijesna Turčina,
0846 Sa Trnovca Talu Ličanina.
0847 Haj izvedi Talu iz zindana,
0848 Ja ću njega svesti do Ćorfeza,
0849 Pa kad budem činio veselje,
0850 Ja ću Talu na kolac dignuti,
0851 Nek se i to pripovida bane.“
0852 Odmah bane na to prestanuo,
0853 Izvedoše Talu iz zindana,
0854 Povedoše do Ćorfeza grada.
0855 Da vidimo Arap Mehmedagu,
0856 Di on veli Ćorfeskome banu:
0857 „Pobratime od Ćorfeza bane,
0858 Deder Tali ti odriši ruke,
0859 Siguran ću biti za Turčina,
0860 Da će tebi do Ćorfeza sići,
0861 Da ti nikud pobignuti neće,
0862 Dok je moga Vida bajraktara.“
0863 Odmah bane Talu odrišio,
0864 Tako oni sišli do Ćorfeza.
0865 Kad u Ćorfez ate utiraše.
0866 Kad pogleda Halil sa đogata,
0867 Na kapiji čudo ugledao,
0868 On ugleda do dva igumana,
0869 Preko sebe knjige pribacili,
0870 Otvorili velike ingjile.
0871 Pozna Halil oba igumana,
0872 Jer je jedno Lika Mustajbeže,
0873 A drugo je stari Čejvanaga,
0874 A dvori ih arnaut Osmane,
0875 U tebdilu katanskom odilu.
0876 Kad pogleda Halil sa đogata,
0877 On ugleda Muju na gavranu
0878 Gdje se tebdil učinio Mujo.
0879 Kad pogleda goješan Halile,
0880 Al pun Ćorfez lički nabodica,
0881 U tebdilu kaurskom odilu,
0882 Tako oni dogjoše do kule.
0883 Kada bane dogje u avliju,
0884 Odmah bane u kulu izide,
0885 I sa njime Arap Mehmedaga,
0886 Izagjoše oba pobratima,
0887 I sa njima Arapovo društvo,
0888 Ostaviše Talu na avliji,
0889 Da im kulu i avliju čuva.
0890 Dadoše mu drinovu toljagu,
0891 Avlinska mu pretvoriše vrata.
0892 Da vidimo bana Ćorfezkoga,
0893 Gdje na Turke navali rakiju,
0894 Pa opoji Arap Mehmedagu,
0895 I sa njime oba pobratima,
0896 I sa njima svu družinu redom,
0897 Svakom glava pade bez uzglavlja,
0898 Da vidimo bana Ćorfezkoga,
0899 Kakvu hilu bane napravio,
0900 Kad je butum Turke opojio,
0901 Pa on pojde niz visoku kulu,
0902 Da on zove upisne soldate,
0903 Da povežu Turke u odaji.
0904 Sitio se od Ćorfeza bane,
0905 Da će njega Arap prevariti,
0906 Da je sa njim goješan Halile,
0907 I pobro mu Nukić Ibrahime,
0908 Pa je ćeo Turke povezati,
0909 I baciti na dno u tavnicu,
0910 Kada bane izbi na avliju
0911 Kad al Tale stoji na avliji,
0912 U ruci mu drenova toljaga.
0913 Bane pojde da otvori vrata,
0914 A Tale ga u avliji viknu:
0915 „Ko to noćas po avliji hoda?“
0916 Bane mi je vako govorio:
0917 „Da ne pušćam nikog na kapiju,
0918 A dao mi drinovu toljagu,
0919 Da bi kogod meni udario,
0920 Da mu sudim drinovom toljagom.“
0921 A viknu ga bane u avliji:
0922 „Ja sam Tale moje dite drago!“
0923 A veli mu Tale u avliji:
0924 „Noćas na te ovdi gledajući,
0925 Nije govor bana Ćorfezkoga,
0926 Nećeš mene noćas prevariti,
0927 I kapije ove otvoriti,
0928 Dok te Tale dobro ne poznade.“
0929 Pa mu Tale u avliji pride,
0930 Kad poznade bana Ćorfezkoga,
0931 Udari ga Tale na avliji.
0932 Kako ga je Tale udario,
0933 Bana odmah zemljom sastavio.
0934 Ne ćede ga više udarati
0935 Već se Tale od njeg povratio,
0936 Pa ga eto u visoku kulu,
0937 U odaji Tale ulazio,
0938 Kad al spava Arap Mehmedaga,
0939 I kod njega oba pobratima
0940 I ostalo Arapovo društvo.
0941 Svakom Tale pride u odaji,
0942 Svakog Tale nogom udario,
0943 I ovako njima govorio:
0944 „Svak na noge mrtvi san zaspali,
0945 Koliko ste lakomi na piće,
0946 Sviju vas je bane napojio,
0947 Mislio je hilu učiniti,
0948 Hotio je vikati soldate,
0949 Da poveže vaske u odaji.
0950 Bog mu nije dao prevariti,
0951 Malo sam se tome ositio,
0952 Kad je meni sišo u avliju,
0953 A da zove upisne soldate.
0954 Ja sam njega malo dofatio,
0955 Hitimice ali smrtimice.
0956 Ne treba mu mehlem udarati,
0957 Nit mu više treba ustajati.“
0958 Kad to čuše Turci u odaji,
0959 Odmah oni na noge skočiše;
0960 Svaki svoje ugrabi oružje,
0961 Svaki puče iz pušaka mali.
0962 To ostali čuše Udbinjani,
0963 Jer su Turci Ćorfez pritisnuli,
0964 Po kahvama i po mejhanama,
0965 U tebdili kaurski odili.
0966 Ko je čuo puške u Ćorfezu,
0967 Svako odmah na noge skočio,
0968 Po Ćorfezu zametnu se larma;
0969 Grmi sjeva a krv se proljeva,
0970 Usobice dva bijela dana.
0971 Niti momci jedu gurabija,
0972 Niti ati arpe ugruhane.
0973 Kad im treće jutro osvanulo,
0974 Beg išćero debela goluba,
0975 Bogu gđulbe dovu proučio,
0976 Jer je tama pala po Ćorfezu.
0977 Nije tama što je od godine,
0978 Već od brza praha i olova.
0979 Kod Boga mu kabul dova bila,
0980 Bog mu dade vihra sa planine,
0981 Pa mu maglu razbi u krajeve.
0982 Kad polgeda Lika od goluba,
0983 Kad se puše po Ćorfezu kule,
0984 Jer su Turci kule popalili,
0985 Dobra njima sreća poslužila,
0986 Pa su Turci dobro zadobili,
0987 Porobili Ćorfez po ćenaru;
0988 Porobili vatrom popalili,
0989 I banovu kulu porobili,
0990 Porobili pa je upalili.
0991 Da vidimo gojenog Halila,
0992 On Anicu sebi ugrabio,
0993 A Zlatiju pobri poklonio,
0994 Svome pobri Arnaut Osmanu.
0995 Tude Turci dobro zadobili,
0996 Svakom Lika pravo podilio.
0997 Svakom zdravu jedan paj zapao,
0998 A ranjenu po dva zapanulo,
0999 Jer će jedan Mašinu berberu.
1000 Ko pogino po pet zapanulo,
1001 Nek’ mu s’ dica hrane na odžaku.
1002 Lika svoje pokopa šehite,
1003 A ranjenim sala načinuo.
1004 Mlogo Lika steko ranjenika,
1005 Al je tako od Boga sugjeno,
1006 Ne pita se ko je poginuo,
1007 Već na kom je megdan ostanuo.
1008 Krenu Lika vojskom od Ćorfeza,
1009 Kada Lika side na Udbinu,
1010 On oženi Arnaut Osmana,
1011 S lipom Zlatom Hadži Muminage.
1012 Ode Halil s Mujom na Kladušu,
1013 Poturčio Anđeliju mladu,
1014 Poturčio nićah učinio.
1015 S njome Halil porod izrodio,
1016 Šest sinova i jednu divojku,
1017 Nek ne želi zeta za života.
1018 Tako se je Tale izbavio!
1019 Ne piva se svadba ni ženitba,
1020 Već se pjeva Tale iz tavnice.



Izvor[uredi]

Muslimanske narodne junačke pjesme, sakupio Esad Hadžiomerspahić, u Banjoj Luci, 1909.