Tavna noći, tavna ti si,
košutice, blijeda ti si!
— Kako neću blijeda biti?
Vojno mi je mehandžija.
Do ponoći u mejhani, 5
od ponoći ide kući,
halkom kuca na vratima:
— Otvor’ vrata, buzdohane!
A ja mlada promirala,
dok sam vrata otvarala. 10
Kad uniđe mejhandžija:
— Daj večeru, buzdohane!
A ja mlada promirala,
dok večeru unosila.
Kad večera mejhandžija, 15
onda veli mejhandžija:
— Ster’ dušeke, buzdohane!
A ja mlada promirala,
dok dušeke prostirala.
A kad leže mejhandžiia: 20
— Hajd’ na ruku, buzdohane!
A ja mlada nehtijaho,
nehtijaho na desnicu.
Onda usta mejhandžija
pa uzima buzdohana. 25
Kud me bije, krvca lije,
kud me kuca, koža puca,
povali me u dušeke.
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 589.
