TUŽNO GROBLjE
Tužno groblje, — grudi moje
Pune su grobova,
Kao što je grešna zemlja
Peska, kamenova.
U prvome hladnom grobu
Sreća mi počiva,
A u drugom dobra volja
Večne snove sniva.
Ovde želje, šarni snovi
Mlađanih mi dana,
Tamo opet negdanja mi
Vera zakopana.
Nad grobovi žalosna se
Vrba razgranala,
A pod vrbom, crnom tugoi
Devojčica mala.
Nema više, kao negda,
Tepajućih reči:
Već skrušena pod teretom
Nad grobovi kleči.
Devojčica, nada moja,
Grobove celiva:
Pa mrtvace svoje drage
Tužno oplakiva.