TIŠE VETAR
Tiše vetar... Mesec muči,
Tajom zraci umoreni
U postelju belu tonu
Po krovovih zaleđeni'.
A ja stojim, stojim, gledim
Povrh krčme beli veo,
Badava me svirka mami,
Nit bih pio ni grmeo.
Kao lavče, kad prilegne
Suparnika da upozna,
Pa da grune novom strašću —
Ko zna?
Srce mi se, bogtepita
Oko čega zagledalo...
Možda mu je milo glati
Gde umorno zračje palo.
Možda mu je novog neba
Kroz ponoći vetar pirnô —
U oku mi mekost neka,
U grudima tako mirno,
Tako mirno...