Poslušajte ljudi Boži
Da vam kažem jednu pjesmu,
Koja nije ispjevana,
Ni iz kola izigrana,
Man iz pisma ispisana, 5
A od Boga otkazana,
Koji oće poslušati,
Bog će njega okušati,
Ko li će je isprimati,
Bog će njega proštimati. 10
Mi se Boga ne bojeći,
I u ognju mi stojeći,
U prokletoj vječnoj muci,
Đeno jesu kleti Turci,
I ostali zli jezici, 15
Kojino su na zemljici,
U ludosti zlo činili,
A Bogu se ne molili,
Svešteniku ne kazali,
Koji pravo Boga slavi, 20
A nikakva zla ne tvori,
Srpski zakon plemeniti,
A od Boga temeljiti,
Svoga posta ne mrsiti,
Svoga tjela ne crnjiti, 25
Svoje duše ne gubiti,
Jere će nas Bog ubiti.
Al’ ne čuste, moja braćo,
Al’ očima ne viđeste
Da nam nije ovaj svijet, 30
Man ka’ jedan nadut mio.
Koja djeva čista umre,
Od anđela ona j’ prva;
Koj’ odbija svoje goste,
Onaj paklu lomi moste; 35
Ko putniku na put staje,
U žestoki oganj staje;
Ko ne plati najemnika,
Teško njemu dovijeka;
Koja sluga krivo dvori, 40
U paklu joj duša gori;
I vještica činilica,
Na dnu pakla očajnica,
To je kučka zaslužila.
Koji tuđu muku jede, 45
Pa se krivo dušom kune,
A ne kune skotom svojim,
Na kom će se pokazati,
Bolje bi mu triput bilo
Da zaveže crne oči, 50
Pa u sinje more skoči.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 77-78.
