* * *
Sjaj’, mjeseče, do zore,
Ne zalazi, rano je.
Sinoć sam se ženio
I devojku ljubio.
Zamrknula devojka, 5
Osvanula nevjesta,
B’jele dvore pomela,
Hladne vode don’jela,
Kraj devera stanula,
Sitne suze grohnula. 10
Pitala je zaova:
„Što je tebe, snašice?
Je l’ ti žališ svog roda,
Il’ prvoga meraka?"
— Ja ne žalim svog roda, 15
Već prvoga meraka!
„Ćuti, jado, snašice,
Da ne čuje svekrva!"
— Neka čuje, nek’ čuje,
Kad mi srce tuguje! 20