Grad gradila bijela vila,
Na oblaku na razmaku,
Troja vrata sagradila:
jedna vrata bijela platna;
Druga vrata od skrleta.
Treća vrata suva zlata.
Đe su vrata bijela platna,
Onđe vila ćer udaje;
Đe su vrata od skrleta,
Onđe vila sina ženi;
Đe su vrata suva zlata,
Onđe vila sama šeće.
Ona gleda kroz kovilje,
Kroz kovilje na bosilje,
Kroz bosilje na svatove.
U svatovi mlado momče,
Na njemu je tan košulja,
I sunčana i mjesečna,
Zvijezdami je izvezena.
Pitala ga bijela vila:
"Okle tebi tan košulja,
I sunčana i mjesečna,
I zvijezdami izvezena?"
Odgovara mlado momče:
"Ne budali, bijela vilo!
Majka prela za jakosti;
Snaje tkale za mladosti;
A sestrice učile se vesti."
