Sunčeva sestra i paša tiranin
(Iz Crne Gore)
Izvirala studena vodica,
Na vodicu srebrna stolica,
Na stolicu lijepa đevojka.
Žute su joj noge do koljenah,
A zlaćene ruke do ramenah, 5
Kosa joj je kita ibrišima.
Ono čudo po svijetu pođe,
I to začu paša tiranine,
Pa opravi dvije svoje sluge:
„Ajte, sluge, do vode studene, 10
„Da vidite lijepu đevojku;
„Ako bude. kako ljuđi kažu,
„Uzeću je za vjerenu ljubu."
Ondolen se podigoše sluge,
Kad dođoše do vode studene, 15
Al' istina, kako ljuđi kažu.
Pa hojdoše, te paši kazaše.
Silne svate paša okupio,
On okupi svatah šes stotinah,
Te otole hojdoš' po đevojku. 20
Kad ih viđe lijepa đevojka
Jeste mlada riječ govorila:
„Fala Bogu, čuda velikoga!
„Da li je se paša pomamio?
„Koga hoće da uzme za ljubu 25
"Da on uzme sunčevu sestricu.
"Mjesečevu prvobratučedu,
"Daničinu Bogom posestrimu!"
Pa se mlada od zemlje podigla,
I bačila u džepove ruke, 30
Te izvadi tri jabuke zlatne,
I bači ih nebu u visine.
Natače se svatah šes stotinah,
Ko će prije ugrabit' jabuke;
No tri munje od neba pukoše: 35
Jedna gađa dva đevera mlada,
Druga gađa pašu na dorina,
Treća gađa svatah šes stotinah;
Ne uteče oka za sjedoka,
Ni da kaže, kako pogiboše! 40
