Sunce jarko iza gore sjaše,
Mladom Ljubu dobro jutro zvaše:
„Dobro jutro mladoženja Ljubo,
Je si l’ rano Ljubo podranio,
Je si l’ tvoje svate iskupio, 5
I poslao po Soku djevojku”?
Mladi Ljubo suncu odgovara:
„Jesam sunce rano podranio,
Od tebe sam prije ugrabio,
I poslao po moju djevojku”. 10
Kad su svati preko polja bili,
Ne mogahu svati prolaziti,
Od mirisa struka bosioka;
Kad su svati posred polja bili,
Ne mogahu svati prolaziti, 15
Od ljepote rumene ružice;
Kad su svati podno polja bili,
Ne mogahu svati prolaziti,
Od širine zelene naranče.
Tu su svati trudni počinuli, 20
Svaki sjede đe je komu mjesto.
Djever s snahom pod žutom narančom,
Ali snaja djeveru veljaše:
„O djevere, moj zlatni prstene,
Čiji oni prebijeli dvori, 25
A pred dvori žutica naranča,
I u dvoru šarena kamara,
Te se u nju sjaje sunce žarko”?
Ali djever snaji govoraše:
„Snajo moja, zlaćena jabuko, 30
Dvor je ono tvoga dragog Ljuba,
I njegova žutica naranča,
I njegova šarena kamara,
Nije ono u nju sunce žarko,
Neg’ Ljubovo svijetlo oružje, 35
Što će s tobom u kamaru spavat”.
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 67-68.
