Sunce sjaše, kiša rosijaše,
Gondže Meho djevojku vođaše,
Do djevojike konja dogonjaše,
Sajvandžijam’ Meho govoraše:
„Sajvandžije, sajvan nanesite, 5
Da djevojci duvak ne pokisne,
Jer je duvak stotinu dukata."
Progovara sa konja djevojka:
„Sajvandžije, sajvan odmaknite,
Jer je moje srce pokisnulo, 10
Mene majka za nedraga dala,
Za nedraga za poturčenjaka,
Jer je Meha vlahinja rodila,
Kuća mu je od plota košara,
A menc je hanuma rodila, 15
Moji dvori — srčali saraji."
Kad Mehovu dvoru dohodili,
Kad u Meha — srčali saraji!
A pred dvorom kolo okretaše
I u koiu Mehmedova majka. 20
Na njojzi je crvena kadifa,
A na glavi od almasa grana,
A na grlo biser i dukati,
Na nogama stamboli papuče.
A kad viđe što je učinila: 25
Mlada pade u travu na glavu,
Kako pade, više ne ustade.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 692-693.
