Sunce sjaše, kiša rominjaše,
Gondže Meho divojku vođaše.
Boga moli gondže momče mlado:
— Daj mi, bože, vihor sa planine,
jugovine sa Hercegovine 5
da uzdigne puli duvak dragoj,
da ja vidim šta li dvoru vodim,
imam li šta majci dovoditi?
Bog mu dade vihor sa planine,
jugovine sa Hercegovine, 10
diže mladoj puli-duvak s lica.
Sinu lice kano žarko sunce,
a sve svate groznica pohvata,
gondže Meho s konja svoga pade.
Sjaha s konja gizdava divojka: 15
— Ustaj, Meho, ustani mi, dušo!
Kad ti dođem blizu dvoru tvome,
otpnem peču, odgrnem feredžu
pa pošećem po bijelu dvoru,
šećer-kahvu majci ti donesem, 20
šta l’ ćeš, dušo, tek onda činiti?
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 98.
