Djevojka je suncu govorila:
„Jarko sunce ljepša sam od tebe!
„Ako li se tome ne vjeruješ.
„Ti iziđi na to ravno nebo,
„Ja ću izać' za goru na vodu. 5
Kada jutro vedro osvanulo,
Izlazilo na nebo sunašce.
A djevojka za goru na vodu.
Ugleda je lijepo sunašce,
Ugleda je kroz jelovo granje: 20
Kol'ko je se ašik učinilo,
Tri put je se sunce zaigralo.
Pa odvuče lijepu djevojku
Da je uzme sebi za ljubovcu. —
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 9.
