Sunce i mjesec prose djevojku
(IZ GORNjEGA PRIM0RJA)
Pade magla po Bojani
Sitna rosa po livadi,
Nitko rosu proć' ne može,
Nego jedna bosa Mare:
Ni ona je proć' ne može. 5
Noga joj se popljužnula
Prsten joj se oskočio,
Mare Marka potvorila;
"Ti mi, Marko, prsten nađe."
Marko joj se kunijaše: 10
"Nijesam ti prsten naša'
No sam sinoć s vojske doša',
"Puštah hrte i ogare,
"Puštah hrte niz livade,
"A ogare uz dubrave. 15
"Do Dunava dohodiše,
"Na Dunav se nadzirahu.
"Al' su u grad devet bratah,[1]
"Devetina sestru maju.
"No ih sestru sunce prosi, 20
"Ni jedan je brat ne daje,
"Najmlađi je brat davaše,
"Ona braća govorahu:
""A ne, brate, jedan brate!
""Jer je sunce ognjevito, 25
""Sestru će ti izgoreti.""
"S druge strane mjesec prosi,
"Ni jedan je brat ne daje,
"Najsrednji je brat davaše.
"Sva ga braća poslušaše: 30
"Jer se mjesec promjenjuje.
"Ona ima svojte dosta:
"Sve zvijezde za jetrve,
"Prehodnicu drugaricu,
"A danicu zaovicu." 35
