Sjajnom suncu vila govorila:
„Sjajno sunce, ljepša sam od tebe,
„I od tebe i tvojih sestrica,
„U po noći na nebu zvjezdica!“ -
To je suncu vrlo žao bilo, 5
Pa je sunce Bogu tužbu dalo.
„Šut', ne tuž' se, moje jarko sunce.
„Šut', ne tuž' se, na zagorku vilu.
„Već pošetaj preko neba ravna,
„L’jepoj vili ti preplani lice. 10
„Sagori joj crne obrvice,
„Sagori joj krila i okrilje:
„Nek' ne leti nebu pod oblake.“
To je sunce jedva dočekalo.
Pa na nebo vedro išetalo, 15
Bjeloj vili preplanulo lice,
Sagorjelo crne obrvice,
Sagorjelo krila i okrilje.
Nek' ne leti nebu pod oblake.
Srpske narodne pjesme pokupljene po Bosni, zbirka Koste H. Ristića; Na korist fonda K. H. Ristića izdalo na svijet Srpsko učeno društvo; U Biogradu u Državnoj štampariji, 1873., str. 8.
