[Sunce zašlo, sumračje se hvata]
Sunce zašlo, sumračje se hvata,
A u dvoru kapi vode nema,
Jetrve se u dom sazivale:
Čiji redak za goru na vodu?
Red dopade Jagode djevojke, 5
A ne smije Jagoda djevojka
Od Turčina Fete Begovića,
Koju junak u majke prosio
Sedam puta u sedam godina.
U Jagode domišljena majka, 10
Pa s nje svlači ruvo djevojačko,
A oblači ruvo nevjestino,
Pa joj meće na ruke prstenje.
Al na vodi Feta Begoviću.
Bojnim kopljem vodu zamućuje. 15
Al’ govori Jagoda djevojka:
„Ne mut’ vode, neznana delijo!
Vojno mi je sa vojske došao,
A u dvoru vode ne našao,
Ne smijem mu mutne donijeti“. 20
Al’ govori Feta Begoviću.
„Bogom tebi, tanana nevjesto!
Čija s’ ljuba, čija li si seja?“
Al’ govori Jagoda djevojka:
„Ja sam ljuba Jove Popovića, 25
A seja sam Marka Kraljevića“.
Al’ govori Feta Begoviću:
„Ja i Jovo dva po Bogu brata,
Ti si moja po Bogu snašica“.
Pa joj grabi vodu u sudove, 30
Pa joj daje lake pratioce,
Jer je sama i ne ima druga,
Da joj nije kroz goricu tuga.
Pa on ide staroj miloj majci:
„Moja majko, da ti nešto znadeš, 35
Kad se mlađan oženio Jovo,
Danas sam mu ja ljubu vidio,
Lipa ti je, jadi je ubili!“
Al’ govori stara, mila majka:
„Ćut’ gursuze moj jedini sine! 40
Nije s! mlađan oženio Jovo,
Ono bila Jagoda djevojka!
Koju s’ junak u majke prosio,
Sedam puta u sedam godina,
Ona tebe prevarila lipo.“ 45
Ciknu, vrisnu Feta Begoviću:
„Varaše me Turci i Kaurci,
Niko mene prevarit’ ne može,
A danas me prevari djevojka!
Da je koja ne bih ni žalio, 50
Već baš ona Jagoda djevojka,
Što ju junak ja u majke prosim
Sedam puta u sedam godina!“
