Sultan i nejaki Jovan

Izvor: Викизворник


Sultan i nejaki Jovan

Kolika su od Budima vrata,
Tolika je sofra od merdžana,
Na njoj sjedi Jovanova majka,
Ona nina nejaka Jovana:
„Ninaj, ninaj, moj Jovane sine! 5
„Rasti bolje, moj Jovane sine!
„Da u cara preuzmemo carstvo,
„Carevina tvoja đedovina,
„Kraljevina tvoja babovina.“
Ona mnide, niko je ne čuje, 10
To začule carevedelije,
Otrčaše, te caru kazaše:
„Sultan care, ogrijano sunce!
„Kolika su od Budima vrata,
„On lika je sofra od merdžana, 15
„Na njoj sjedi Jovanova majka,
„Ona nina nejaka Jovana:
„„Ninaj, ninaj, moj Jovane sine!
„„Rasti bolje, moj Jovane sine!
„„Da u cara preuzmemo carstvo, 20
„Carevina tvoja đedovina,
„„Kraljevina tvoja babovina.““
Kadto začu care gospodare,
On govori svojijem slugama:
„Dovedite majku i Jovana.“ 25
Otidoše, te ihdovedoše.
Kad su caru na divanu bili,
Pitao ih care gospodare:
„Je l' istina, što mi sluge kažu?“
„Istina je, care gospodare!“ 30
Tada care na sluge naredi,
Utamnicu bacišeJovana.
Majka ode dvoru kukajući.
To brijeme dugo postojalo,
Postojalo devet godin dana, 35
San sasnila Jovanova majka,
Da se moli caru čestitome,
Da joj dade od tamnice ključe,
Da izvadi kosti Jovanove,
Da ihžarko mal' ogrije sunce. 40
Pa otide caru na divanu,
Tri put mu se smjerno poklonila,
A tri puta zemlju poljubila,
Dokje carskoj ruci pristušila,
Pa ovako caru govorila: 45
„Sultan care, ogrijano sunce!
„Daj ti mene od tamnice ključe,
„Da izvadim kosti Jovanove,
„Da ih malo izogrije sunce.“
Car doziva mlada tamničara, 50
Da izvadi kosti Jovanove.
Kad tamničar otvori tamnicu,
Sva tamnica obasjala suncem,
Kolika su odtamnice vrata,
Tolika je sofra suva zlata, 55
Na njoj sjede dva Božja anđela,
Među njima dijete Jovane,
On midrži knjige jevanđelje,
Od cara je i viši i ljepši.
Kada sluge čudo sagledaše, 60
Otrčaše, te caru kazaše,
Car ne hđede slugam vjerovati,
No prigrnu ćurka zelenoga
A pod ćurkom sablju okovanu.
Kad pogleda tamnici na vrata, 65
Prepade se, čudit' mu se nije,
Od straha mu zadrhtala ruka,
Izruke mu sablja ispanula,
Dofati je dijete Jovane,
Manu sabljom, otcječe mu glavu, 70
Pa eto ga caru na divanu,
Te on sjede na carsku stolicu,
Iuze mu zemlje i gradove,
Na Jovanu krunu udariše,
Te kraljeva dugo i za mnogo. 75



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 64-66.

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 627-629.