Suze roni kraljica Jelena

Izvor: Викизворник

* * *


Suze roni kraljica Jelena

Po dvor šeta kraljica Jelena,
po dvor šeta grozne suze roni,
suze rone nikom ne govori
kakva ju je muka uvanula.
Videla ju postara svekrva - 5
baš kraljica kralja Vukašina
pa je njojze tijo govorila:
„Snajo naša, kraljice Jeleno,
koja ti je golema nesreća
po dvor ideš grozne suze roniš, 10
suze roniš, nikom ne kazuješ?”
Je li Marko na drumove carske,
Je li njega nesreća zgodila”?
Progovara kraljica Jelena:
„Majko naša, kraljice Aleno, 15
kad me pitaš pravo ću ti rečem:
„Neje Marko po carski drumovi,
leži bolan u Prilepa grada.
Ja sam, majko tužna i čemerna
jer si nemam od srce poroda.“ 20
Progovara kraljica Alena:
„Poslušaj me, kraljice Jeleno,
kad bude noći o ponoći
da naprajiš ognjenu sedenjku
da sabereš mome i momčići, 25
da uspletu mrežu od bisera
da otideš na tijo jezero
gde ti tajo glavu ostavio,
tam će uloviš ribu šestokrilu:
kad jo odgrizeš od levoto krilo, 30
će si rodiš ćeru zlatokosu,
kad jo odgrizeš od desnoto krilo,
će si rodiš sina krilatoga.”
Jelena je majku poslušala,
sabrala je ognjenu sedenjku 35
usred noća u nikakvo vreme,
sabrala je momci i devojke
od biser su mrežu sačinili;
odnela ju u tijo jezero,
uvanula ribu šestokrilu, 40
odgrizla jo ono desno krilo
i rodila ćerku zlatokosu,
odgrizla jo ono levo krilo
i rodila sina krilatoga.


Pevač, mesto zapisa i napomena

Zabeležio Radoslav Radenković, maja 1966. godine u Galibabincu. Pesma je zapisana od Marije Stojadinović, nepismene seljanke, rođene 1905. godine. Ona je, kako sama kaže, u mladosti bila najbolja pevica u celom ovom kraju. Pevala je na preko 50 svadbi, ali i ovako, na prelu i u polju. Znala je stotinu lirskih i ovih deset epskih pesama. Lirske pesme je upamtila od babe Nastasije i majke Milene, a epske od dede Miroslava dok ih je pevao uz gusle. Kaže da je znala mnogo ovakvih pesama „odi razni srpski junaci i carevi“, ali je ona mnogo toga zaboravila, jer je deda umro kad je imala 15 godina (oko 1920. godine).

Reference

Izvor

  • Srpske narodne epske pesme. Zabeležio Radoslav Radenković. 27/1987. br. 4-5. str 102.