Suzbijena zavist

Suzbijena zavist Pisac: Matija Ban

* * *

        SUZBIJENA ZAVIST

O pjesniče, čemin
     S busa prozborio:
     Ko je ikad bjelji
     Od mog lišća bio?
Čemine, ne luduj,
     Ti bi skrio lice
     Da bjelinu vidiš
     Moje djevojčice.
O pjesniče, rekla
     Na to ruža kivno:
     Pogledaj mi lišća
     Rumenilo divno!
Ne gizdaj se, ružo.
     Do lica bi moje
     Djevojčice lišće
     Pobl'jeđelo tvoje.
Tad s prkosim glasom
     Vjetarac me sretne :
     Ja s livade nosim
     Sve mirise cv'jetne.
Zaman ti se, vjetre,
     Svi mirisi šire,
     U djevojke moje
     Njedra slađe mire.
Najzad i zvijezda
     Gnjevno zatreptila
    Veleć: nij' od mene
     Svjetlja tvoja vila.
Zv'jezdo, istim sjajem
     Oko njoj sijeva,
     Al' toplije srca
     No zrak tvoj zagrjeva.

---

Izvori

• Matija Ban: Različne pjesme, knjiga 8, strana 20-21, Beograd, 1892, Srpska kraljevska akademija.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.