Stijepo gleda u mahali Maru,
Kajil Stjepo, al’ mu ne da majka.
Isprosi je i ne pita majku,
Dovede je i ne kaza majci.
I to vrijeme ne bilo za dugo, 5
Razbolje se Stijepovo zlato,
U svekrve vode zapitala:
„Daj mi vode nerođena majko,
Nerođena kolik’ i rođena:
Ja sam moju ostavila majku, 10
A tebi se jesam potežila!“
„Bogme ne dam jedna nametnice,
Nametnice i samadošlice!
Na mog si se sina nametnula,
U zao čas vode zaiskada!" 15
„Ja sam moje sestre ostavila
I tebi se jesam potežila!“
„Borme ne dam jedna nametnice,
Nametnice i samadošlice,
Na mog si se brata nametaula!" 20
U to doba iz čaršije St’jepo,
Njemu veli plemenita Mara:
„Vidiš jadan, gdje ću umrijeti,
Daj ti meni studene vodice!“
Jamlja Stjepo od zlata maštrafu, 25
Pa on ode na vodu studenu,
Pa donese studene vodice.
Susretne ga seetra na vratima:
„Kome nosiš studene vodice,
Eno ti je preminuda Mara!“ 30
Proli St’jepo studenu vodicu,
Pa on ode na visoku kulu,
Kad mu jošte u životu Mara:
„Kamo St’jepo studena vodica,
Kada vidiš, gdje ću umrijeti?" 35
To izreče i dušicu pusti.
Šeherli pjesme iz Bosne i Hercegovine. Iz zbnrke Vida Vuletića-Vukasovića.
