Vino pije Banoviću Stjepo,
Služi mu ga ljuba Anđelija;
Kako koju čašu naljevape,
Sve je groznim suzam' doljevaše.
Govori joj Banoviću Stjepo: 5
„Što je tebi, ljubo Anđelijo?
„Kad ti nije nikakve nevolje?
„Zlato nosiš, po kadifi hodap,
„Šećer jedeš, šerbe vodu piješ,
„S tobom idu četiri robinje, 10
„Te ti nose skute i rukave,
„Skute nose, da se ne urose,
„A rukave da se ne okrune;
„Moj ti babo uz koljeno sjeda,
„Moja majka gospojom doziva, 15
„Moja braća šećer-kafom poje,
„Moje seke podviv ruke dvore.“
Banoviću ljuba govorila:
„A bora mi, Banoviću Stjepo!
„Ako babo uz koljeno sjeda, 20
„Ako sjeda, i valja da sjeda,
„Mnogo sam mu blago donijela;
„Ako majka gospojom doziva,
„Ako zove i valja da zove,
„Ja i jesam roda gospodskoga; 25
„Ako braća šećer-kafom poje,
„Ako poje, i valja da poje,
„Dovela sam konje i sokole;
„Ako seke podviv ruke dvore,
„Ako dvore, i valja da dvore, 30
„Hitpu sam ih vezu naučila,
„Tanko sam im ruho sakupila.
„A bora mi, Banoviću Stjepo,
„Volim ljubit' bega Jovan-bega,
„Volim njega u košulji tankoj, 35
„Nego tebe sve u suhu zlatu.“
To izreče, iz dvora uteče.
Kad to čuo Banoviću Stjepo,
On uzima trostruku kandžiju,
Pa poćera ljubu Anđeliju, 40
Dostignu je u trećoj mahali,
Uzima je za bijelu ruku,
Ljuto bije ljubu Anđeliju;
Kud je kuca, onud koža puca,
Kud je bije, onud krvca lije. 45
Banoviću ljuba govorila:
„Gospodare, Banoviću Stjepo!
„Ne govorim već se šalim mlada.“
Govori joj Banoviću Stjepo:
„Ne bijem te, već se šalim s tobom; 50
„Nisi mila kao što si bila,
„Baš da bi se u zlato oblila.“
Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine: Epske pjesme starijeg vremena. Skupio Bogoljub Petranović. Na svijet izdalo „Srpsko učeno društvo”. U Biogradu, u državnoj štampariji 1867., str. 626-627.
