Stojan i Mirjana

Izvor: Викизворник

* * *


Stojan i Mirjana

Pismo mi dođe majko
u vojsku (majko) da idem;
konja ću da prodam, majko,
u vojsku neću da idem;
čivlak ću da prodam, majko, 5
u vojsku neću da idem;
kuću ću da prodam, majko,
jer Jana moma će da se udava;
imama, majko ja da služim,
majko, tri godine dana, 10
tri godine, majko, i tri meseca,
tri meseca, majko, i tri nedelje,
i tri nedelje, majko, i tri dana."
A majka sinu govori:
„Nemoj sine, konja da prodaješ, 15
nemoj, sine, čivlak da prodaješ,
Jana će, sinko, da te čeka".
Tu posluša Stojan majku svoju,
pa otide vojsku da služi.
Služi Stojan tri godine dana, 20
služi Stojan i tri meseca,
služi Stojan i tri nedelje;
čekaše ga Jana tri godine,
čekaše ga Jana i tri meseca,
čekaše ga Jana i tri nedelje; 25
čekaše ga jana, more, samo dva dana,
za jedan dan ode (kučka) za drugoga.
Aber dođe, more Stojanu,
iz vojske kući da ide.
Stojan iz vojske kući iđaše, 30
u selo se (to) čulo;
Stojan iz vojske kući dolazi,
sve mome iz sela izađoše,
da vide mladog Stojana;
kad Stojan u selo uleze, 35
sve mome u selu gledaše,
a Janu momu nigde ne vide;
Stojanče mlado u dvore uleze,
pred njega majka izleze,
poljubi sina Stojana: 40
„Stojane, sine, Stojane,
Jana ti moma otide,
za jedan dan, kučka, za drugog;
Stojane, sine, Stojane,
sedni pa mi se odmori, 45
sutra je Sveta Nedelja
pa mi se mladi nakiti,
bolju će majka momu da ti nađe;
uzmi mi, sinko, Mirajnu,
Mirjana je dobra devojka, 50
bolja je (ona) devojka,
i od roda je boljega,
pa mi uzmi žuti kavale,
pa mi slegni dole u selo,
zapevaj mi, sinko, glasovito, 55
sve će mome kod tebe da dođu,
i Mirjana moma mora da dođe".
Posluša Stojan majku svoju,
pa se mlađan nakiti,
i sleže dole u selo, 60
zasvira igru svakojaku,
i zapeva pesmu glasovitu;
sve mome dole dođoše,
a Mirjana moma ne dođe.
Opet majka Stojanu govori: 65
„Preži mi, sine, sure volove,
pa mi slegni dole u selo,
naberi mermera kamena,
pa napravi česmu šarenu,
i izvadi vodu studenu, 70
sve ćeju mome da dođu."
Posluša Stojan majku svoju,
pa upreže sure volove,
i donese mermera kamena,
i napravi česmu šarenu, 75
i izvadi vodu studenu,
i sve mome za vodu dođoše,
Mirjane mome nema pa nema.
Opet majka sinu govori:
„Slušaj ti, sine, majku svoju, 80
legni mi, sinko, pa mi umri,
sve ćeju mome da dođu,
da dođu, cveće da donesu,
i Mirjana moma će doći."
Posluša Stojan majku svoju 85
pa leže mlađan, pa umre;
sve mome dođoše,
sve cveće doneše,
a Mirjana majci govori:
„Čuješ li me moja mila majko, 90
umrlo je mlađano Stojanče!"
„Nije, ćerko, Stojanče umrlo,
prevara će (golema) da bude:
tebe da mi uzme!"
Mirjana majku ne sluša, 95
već ode u baštu šarenu,
pa nabra cveća mirisnog,
i ode Stojanu da odnese.
Mirjana dođe Stojanu,
Ugleda je ona stara majka, 100
Pa govori mladome Stojanu:
„Stojane, sine, Stojane,
otvori mi desno oko,
Mirjana dođe, pa dođe!"


Reference

Izvor

Vladimir Bovan, Lirske i epske pesme Kosova i Metohije (studentski zapisi srpskih narodnih umotvorina sa Kosova i Metohije); Priština, Institut za srpsku kulturu; Beograd, Narodno delo, Stručna knjiga; Istok, Dom kulture, 2001., str. 442-444.