Stojan Popović i trideset hajduka

Izvor: Викизворник


Stojan Popović i trideset hajduka

(Iz Sarajeva)

Podranio Popović Stojane
S Anđelijom svojom vjernom ljubom
I s djetetom nejakim Stjepanom,
Evo ide u punice Stojko
I on goni čitav tovar blaga, 5
Da daruje svasti i punice.
A kad bio kroz jednu planinu,
Stojanu se vrlo zadr"jemalo,
Pa govori Anđeliji ljubi:
„Anđelijo, moja vjerna ljubo! 10
„Vrlo mi se nešto zadrjemalo,
„De zapjevaj jasno glasovito,
„Ne će li se meni razdremati.“
A veli mu Anđelija ljuba:
„Ja ne smijem ovđe zapjevati, 15
„Jer imade u ovoj planini
„Ljuta guja Maleš harambaša
„Sa svojijeh trideset hajduka;
„Kad sam mlada u matere bila,
„Bio me je Maleš isprosio, 20
„Ti si mene mladu preprosio,
„Tad s' odmetnu Maleš u hajduke,
„Dobro moje jasno grlo znade,
„Ako Maleš čuje u planini,
„Pogubiće i mene i tebe 25
„I dijete nejaka Stjepana.“
A veli joj Popović Stojane:
„De zapjevaj, moja vjerna ljubo!
„Dok je meni od zlata strijele,
„Oko pasa trideset šipaka, 30
„Na ramenu štita od čelika,
„Ne bojim se Maleš-harambaše,
„Ni njegovih trideset hajduka.“
A kad začu Anđelija ljuba,
Tad zapjeva tanko glasovito, 35
Ne bi tako ni bijela vila,
Ali kuja grčki umijaše
I u pjesmi tako govoraše:
„Đe si bolan, Maleš harambaša?
„Ako s' iđe u planini ovđe, 40
„Dobra ti te sreća donijela
„Evo ide Popović Stojane
„S Anđelijom svojom vjernom ljubom
„I s djetetom nejakim Stjepanom,
„Evo ide Stojan-goni blago, 45
„Da daruje svasti i punice.“
A to Maleš i sluša i gleda,
Pa govori Marku barjaktaru:
„Moj sestriću, Marko barjaktare!
„Pobij barjak u ledinu tvrdu 50
„Pak ti uzmi od zlata strijelu
„Sa mojijeh trideset hajduka,
„Pa siđite drumu pirokome,
„Pogubite Popović Stojana,
„A vjernu mu ljubu dovedite, 55
„I koji mi na muštuluk dođe,
„Daću njemu stotinu dukata.“
A kad začu Marko barjaktare,
Pobi barjak u ledinu tvrdu,
Pa dokopa od zlata strijelu, 60
Zaskaka se dolje niz planinu,
Kao jelen od godine dana,
A za njime trideset hajduka,
Ispadoše drumu širokome,
Zapadoše za jele zelene! 65
Al' eto ti Popović Stojana
Na vrančiću konju od mejdana,
Konj mu skače kroz jelove granje.
Kad hajduci zgledaše Stojana,
Okidoše trideset strijela, 70
Al' se Stojan štitom zaklonio,
Ni jedna mu rane ne zadade,
On poteže od zlata strijelu,
Pa strijelja po gori hajduke;
Pobježe mu Marko barjaktare 75
I odnese šipku u ramenu,
Ugleda ga Maleši harambaša,
Pa govori Marku barjaktaru:
„Evo tebi stotinu dukata,
„Kad si meni na muštuluk doš'o.“ 80
Besjedi mu Marko barjaktare:
„Prođ' se dukat', na zlo udario!
„Pogibe ti trideset hajduka,
„Sve pogubi Popović Stojane
„I mene je ljuto obranio, 85
„Vadi meni šipku iz ramena.“
Dok je njemu šipku izvadio,
Umrije mu Marko barjaktare.
Kad se Maleš viđe na nevolji,
On dokopa od zlata strijelu, 90
I on spade drumu širokome,
Pa zapade za zelenu jelu,
Al' eto ti Popović Stojana,
Na vrančiću konju od mejdana.
Maleš zape strjelu za tetivu, 95
Da strijelja Popović Stojana,
Al' se Stojan štitom zaklonio,
Bog mu dade, rane ne zadade,
Stojan trže od zlata strijelu,
Da strijelja u gori hajduka, 100
Kad se hvati Stojan oko pasa,
Ali šiške ni jedne ne ima,
Onda spade s vranca debeloga
I poteže mača zelenoga,
Pa udari Maleš harambašu, 105
Al' na njemu pancir od čelika,
Tad poteže Maleš harambaša
Iz korica mača zelenoga,
Te udara Stojan Popovića,
Al” ga Stojan na štit dočekuje, 110
Dok obadva mača salomiše,
Pa se oba u pleći uzeše,
Gonjajuć' se dugo na poljani
Obadva se jako umoriše.
Kad se Maleš viđe na nevolji, 115
On povika Stojanovu ljubu:
„Što si stala, Stojanova ljubo,
„Ja pomozi meni ja Stojanu!“
Kad začula Stojanova ljuba,
Ona uze mača Stojanova, 120
Pa udari Popović Stojana,
Udari ga po svilenu pasu,
Ženska ruka posjeći ne može,
Već preseče učkur u gaćama,
Spadoše mu velike šalvare, 125
Sapeše ga kako bukagije,
Kad se Stojan viđe na nevolji,
Svome srcu gajret učinio,
Pa s Malešem o tle udario
I zakla ga kako janje malo. 130
A kad viđe Stojanova ljuba,
Ona bježi kroz goru zelenu,
A za njome Popović Stojane,
Uhvati je u gori zelenoj,
Izvadi joj obje oči crne, 135
Pa je pušći onda u planinu,
Nek hajduke po planini traži,
A on oči ponese materi,
Pak punicu njima darovao,
Sve joj kaza što je i kako je.140



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine: Junačke pjesme starijeg vremena. Knjiga treća. Skupio Bogoljub Petranović. U Biogradu, u državnoj štampariji 1870., str. 466-470.