Stefana ljuba izbavlja iz ropstva

Izvor: Викизворник


Stefana ljuba izbavlja iz ropstva

Fala bogu, fala jedinome,
lov lovija care gospodare,
ulovija Stefana od Rusije,
iznese ga na četiri druma,
govorija care gospodare: 5
„Čuješ li me, Stefane od Rusije,
Ali oćeš mladi da se turčiš,
da ti gradim kuće kako moje,
da ti davam tri tovara blago,
da ti davam moju milu sestru, 10
milu sestru Sultanu devojku?"
Tad govori Stefan od Rusije:
„Čuješ li me, care gospodare,
što zbornmo, da se ne ljutimo:
da li oćeš mladi da se krstiš, 15
da ti davam tri tovara blago,
da ti gradim kuće kako moje,
da ti davam moju milu sestru,
milu sestru birindži Anćeliju?"
Razljuti se care gospodare, 20
te dovati Stefana od Rusije,
te ga odnese u Stambola grada,
te ga baci u tamne tamnice,
držaja ga dvanajes godina,
dvanajes godina i nedelju dana, 25
tad govori Sultana devojka:
„Čuješ mene, care gospodare,
daj mi mene ključeve od tamnice,
i daj mene sveće voštanice,
da iznesem Stevanove koske, 30
da bi mu gi sunce ogrejalo".
Car gu dade ključeve od tavnice,
i gu dade sveće voštanice,
te otvori te tamne tamnice,
i zapali sveće voštanice; 35
što da vidi, čuda je velika,
da se Stevan bija posvetija:
sinu lice kako sjajno sunce,
smeđe veđe morske pijavice,
trepavice krila lastavička, 40
crne oči dva draga kamena,
tad govori Sultana devojka:
„Čuješ li me, Stefane od Rusije,
ali oćeš mladi da se turčiš,
da ti davam tri tovara blago, 45
da ti gradim kuće kako moje,
da te zemam tebe za mene?"
Govori gu Stefan od Rusije:
„Čuješ mene, Sultana devojko,
ali oćeš mlada da se krstiš, 50
da ti davam tri tovara blago,
da ti gradim kuće kako moje,
da te uznem ja tebe za mene,
da te nosim u ravno Kosovo,
u Kosovo u crkvu Gračanicu, 55
da ti ime prenesem birindži Anćelija?"
Kad to začu care gospodare,
dovati ga Stefana od Rusije,
te ga nosi kroz Stambola grada,
odnese ga na malo vešalo; 60
tu govori Stefan od Rusije:
„Čuješ mene care gospodare,
daj mi mene divit i artiju,
te da pišem jednu sitnu kljigu,
da gu praćam u Rusiju grada, 65
u Rusiju moje mile majke,
da se mene u život ne nada".
Car mu dade divit i artiju,
Stevan uze sitnu knjigu pisa,
ne gu piše kako što je reka, 70
no gu piše svoje verne ljube:
„Da se gradiš mlada kaluđerka,
da obučeš ruvo kaluđersko,
da razpleteš kose niz plećima,
i da turiš kalpak kaluđerski, 75
i da pripašeš sablju dimiskinju,
i da janeš konja krilatoga,
i da dođeš u Stambola grada,
u Stambola na malo vešalo,
de se bere malo i golemo!” 80
Pa obukla ruvo kalućersko,
i raspasala kose niz plećima,
i turila kalpak na glavu,
i prepasa sablju demiskinju,
i ujanu konja krilatoga, 85
i otide u Stambola grada,
u Stambola na malo vešalo,
de se bere malo i golemo,
kad gu vide Stevan od Rusije,
tad govori caru gospodaru: 90
„Čuješ mene care gospodare,
pušti mene moju desnu ruku,
da poljubim kalućeru ruku,
tako nama naš zakon ni dava".
Prevari se, izede ga zmija, 95
te mu pušti onu desnu ruku,
on ne uzima na kaluđeru ruku
no dovati sablju dimiskinju,
pa mu piše od Sibinja Janjko,
i poseče cara gospodara, 100
i mi janu konja krilaticu,
i mi metnu ljubu zasobice,
priiaše gu kaišem oko sebe,
i rgne junak da mi bega
kako zvezda preko vedro nebo. 105

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 145-147.