Starina Novak i Uso Arapin
Na Pazara Arap zasudio,
na Pazara i oko Pazara,
u Pazara šator razapeo,
na Pazara namet nametnuo:
ko s’ udaje, trideset dukata, 5
ko se ženi trides’ i četiri!
Još otima lijepe devojke,
pa ih ljubi za petnaest dana,
pa prodaje kom’ je njemu drago!
To se čudo na daleko čulo, 10
čak se čulo gori Romaniji,
i začuli u gori ajduci.
To začuo Starina Novače,
pa opali dva svoja kubura,
te pokupi iz gore ajduke, 15
pa sedoše pod jelu zelenu,
i govori Starina Novače:
„Braćo moja, i družino redom,
došao je Uso Arapine,
u Pazara šator razapeo, 20
na Pazara namet nametnuo:
ko s’ udaje, trideset dukata,
ko se ženi, trides i četiri!
Da pravimo kićene svatove,
a Grujicu lijepu devojku, 25
pri nevešću sablju pripasati,
da ne bi li kurvu pogubili!"
Sva družina nukom poniknula:
„Mi hoćemo, naša poglavico!"
Napraviše kićene svatove, 30
a Grujicu lijepu devojku,
pri nevešću sablju pripasao,
pa krenuše drumom širokijem.
Kad dođoše kroz Nova Pazara,
spava Arap, ni abera nema. 35
To viđela Arapova seja:
„Ustan’, Uso, ne digao glavu,
sad prođoše kićeni svatovi,
provedoše lijepu devojku,
kroz Pazara taka prošla nije!“ 40
Usta Arap ko da se pomami,
pa pojaša suru bedeviju,
pa pojuri kićene svatove;
svi svatovi redom pobegoše,
sama osta lijepa devojka. 45
Tu dostiže crni Arapine,
pa joj meće ruke pod pazuke:
„Bog ubio onu staru majku,
što te tako mladu udavala,
te ti nemaš baš nijedne dojke!“ 50
„Nije majka, no maćija kleta!“
Al' povika Starina Novače:
kako viknu ka da ala riknu,
sve sa zemlje trava polijeće,
a sa gore lišće opadaše: 55
„Udri, Grujo, opala ti ruka!“
Al’ Grujo mu riječ progovara:
„Gospodare, Uso Arapine,
sazu mi se s noge jemenija,
dodaj mene moju jemeniju“. 60
Prevari se, ujede ga guja,
pa se s’gnu dati jemeniju,
sinu munja poispod zubuna,
oseče mu tu arapsku glavu!
No se vrati Starina Novače 65
pa povika iz grla bijela:
„Udajte se, ko se udo nije!
Ženite se ko nije oženjen!
Sad pogibe crni Arapine,
pogubi ga Novaković Grujo!“70
