Starina Novak i Primorac Aleksa

Izvor: Викизворник


Starina Novak i Primorac Aleksa

0001 Vino piju šezdeset hajduka
0002 U planinu pod jelu zelenu,
0003 Među njima do dva pobratima,
0004 Jedno je Starina Novače,
0005 Drugo je Primorac Aleksa.
0006 A pošto se napojiše vina,
0007 No da reče Primorac Aleksa:
0008 „Pobratime, Starino Novače,
0009 Ovoliko doba i godinah
0010 Otkad smo se dali u hajduštvo,
0011 Robismo bule, a sjekosmo Turke,
0012 Ne znadosmo ko je bolji junak,
0013 Nu izljezi malo iz družine
0014 Da na sablje život dijelimo!”
0015 No mu reče Starina Novače:
0016 „Nemo’, pobro, da se siječemo,
0017 No kad ti je Novak omrznuo,
0018 Hodi, Aleksa, da se razdvojimo─
0019 Za kim pođe poveće hajduka,
0020 Ta’ će biti bolji od boljega!”
0021 Pa skočiše, te se razdvojiše:
0022 Za Aleksom šezdeset hajduka,
0023 Za Novakom niko do Grujice.
0024 Novak pođe Klisu krvavome,
0025 A Aleksa u Jasen planinu.
0026 Kad je bio Novak uz planinu,
0027 Stade cika Novakov Grujice.
0028 No ga pita Starina Novače:
0029 „A što ti je, moj Grujica sinko?”
0030 Grujica mu momče besjedilo:
0031 „Tebe je mladost ostavila,
0032 Sa mnom nemam druga nikakvoga,
0033 Aleksa će pogubit’ Turke,
0034 Prekoren ću bit’ od hajdukah!”
0035 No mu Novak stari besjedio:
0036 „O, Grujica, moj bestijo luda,
0037 Ako me je mladost ostavila,
0038 Nije sreća ni nafaka stara!”
0039 U riječi u koje bijahu,
0040 Ali u Jasen puške zapucaše,
0041 Tu popuca jedan grom pušakah.
0042 Malo bilo, ništa ne stanulo,
0043 Stade cika zelenom planinom
0044 Po imenu stari Radivoje,
0045 No on vika Novakov Grujicu:
0046 „Haj, đe si mi, moj sinko Grujica,
0047 Da ako otmeš iz poropstva strica,
0048 Er ga Turci povedoše živa?!”
0049 Ono čuje Novak i Grujica,
0050 Pa Grujici Novak govorio:
0051 „Čeka’, đe si, moj Grujica sinko,
0052 Ka’ kukaše, sinko, bez junaštva─
0053 Nećeš li otet’ Radivoja strica!”
0054 Kad pogleda Novakov Grujica,
0055 Ali ispade Ture buljumbaša
0056 Na crvena konja golemoga,
0057 Ture nosi od Alekse glavu.
0058 Tade vika Starina Novače:
0059 „Čeka’, đe si, moj sinko Grujica,
0060 Ti udari na toga Turčina!”
0061 Grujica mu udarit’ hoćaše
0062 Al’ Turčinu dođoše družina
0063 A punano šezdeset Turakah,
0064 Tridest nose glavah od ajduka,
0065 Evo trides’ vode spućeni.
0066 No Grujica udari Turčinu;
0067 Na šezdeset udari Novače.
0068 Vika soko Starina Novače,
0069 Koliko vika polagano,
0070 Stade gora odbačivat’ lisće.
0071 Dok Grujica Ture izgubio,
0072 Stari Novak dvadest i četiri,
0073 Pa posjekoše šezdeset Turakah.
0074 Viđi žalost Starine Novaka
0075 Kad dofati od Alekse glavu,
0076 Umio je pa je celunuo
0077 I s mrtvom je glavom govorio:
0078 „O, manita Aleksina glavo,
0079 Da nijesi premanita bila,
0080 Ti bi danas na Aleksu bila!”
0081 Pa se ondole bjehu podignuli,
0082 Ponesoše glave na trupove;
0083 Ukopaše trides’ hajdukah
0084 I puštiše krvcu od obrazah.
0085 To je bilo kad se činilo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća, Beograd, 1974.