Starina Novak i Mamut-aga

Izvor: Викизворник


Starina Novak i Mamut-aga

Širom pobro šator do šatora,
Ispod ’noga bijeloga Livna;
Tu se šeće Grujo momče mlado,
Pa tražio za sebe junaka,
S kojim bi se Grujo ogledao. 5
Ali tude ne ima junaka,
Pa on ode pod vodu Maricu,
I on nađe svilen šator razpet,
Pod šatorom neznana delija
I on pije crveniku vino; 10
Niti olbom, niti okom pije,
Već polokom od trideset oka’,
Polu pije, polu konju daje,
On popije, al‘ konjic nemore,
Pa tiho je besiedijo dori: 15
„Pij dorate, ta pij dobro moje!
„Mnoge ćeš mi gore preletiti:
„Tri jelove i tri jasenove
„I u sedmu goru Romaniju;
„I tri ćeš mi doro savezati: 20
„A prvog ćeš starinu Novaka,
„A drugoga starog Radivojna,
„A trećega Novakova sina,
„Gruju momče od šesnaest lieta’.“
Kad je Grujo razumio rieći, 25
Pa on bieži tragom u natrage
I on dođe svojemu babajku,
I odmah se potužio babu:
„Jaoh babo starina Novače!
„Ja se šetah ispod biela Livna 30
„I ja tražih za sebe junaka;
„Nigd’ ne nađoh za sebe junaka.
„Kad ja dođoh pod vodu Maricu,
„Al‘ da jada vidiš iznenada!
„Pod Maricom Ture Mamut-aga 35
„I on pije crveniku vino;
„Niti olbom, niti okom pije,
„Već polokom od trideset oka’;
„Polu pije, polu konju daje,
„On popije, al’ konjic nemore, 40
„I tiho je besiedio dori:
„„Pij dorate, al‘ pij dobro moje!
„„Mnoge ćeš mi gore preletiti:
„„Tri jelove i tri jasenove
„„I u sedmu goru Romaniju; 45
„„I tri ćeš mi doro savezati:
„„A prvog ćeš starinu Novaka,
„„A drugoga starog Radivojna,
„„A trećega Novakova sina,
„„Gruju momče od šesnaest lieta’."" 50
To se babi vierovalo nije,
Al’ je ipak straže postavio:
Seb’ junaka na prvu busiju,
A na drugu brata Radivojna,
A na treću svojeg sina Gruju; 55
Tiho im je babo besiedio:
„Oj moj brale dragi Radivojno!
„I moj sine Grujo momče mlado!
„Ja ću gledat’ u prsa bijela,
„A li brate u bijelo čelo; 60
„A moj sine Grujo momče mlado!
„Ako ja ga sine nepogodim,
„Gledaj sine babi u litarje.“
Još junaci razgovor imaše,
Al’ eto ti Ture Mamut-aga. 65
Lulu pije, uz tamburu bije,
Tambur‘ zveči, crna gora ječi.
Ugleda ga starina Novače
I polegnu staru kocijanku,
Pak pogleda po nišanu šarki: 70
Puško šarko i otac i majko!
„Ak’ nezgodiš Ture Mamut-agu,
„Razbit’ ću te o jelu zelenu.“
Puče šarka žalosina joj majka!
Nepogodi neznana junaka; 75
Kad je konjic vatru opazio,
Ture hvata starinu Novaka,
Pak saveza starinu Novaka:
Slabo veže, al‘ kruto priteže,
Iz nokata crna krvca hvrca, 80
I meće ga konju na unkašu.
Kad na drugu vatru udario,
Ugleda ga bratac Radivojna,
Pak potegnu svoju pušku šarku
I pogleda šarki po nišanu, 85
Pa ljuto je zaklinjao šarku:
„Puško šarko i otac i majko!
„Ak’ nezgodiš Ture Mamut-agu,
„Razbit’ ću te o jelu zelenu.“
Puče šarka žalostna joj majka! 90
Nepogodi neznana junaka;
Kad je konjic vatru opazio,
Ture hvata brata Radivojnu,
Pak saveza brata Radivojnu:
Slabo veže, al’ kruto priteže, 95
Iz nokata’ crna krvca hvrca,
Pa ga meće konju na unkašu.
Pak on ode svojim putem dalje
I na treću vatru udario;
Ugleda ga treći od junaka’, 100
Treći junak Grujo momče mlado,
Pa pogleda po nišanu šarki:
„Jaoh šarko i otac i majko!
„Ak’ nezgodiš Ture Mamul-agu,
„Razbit’ ću te o jelu zelenu.“ 105
Puče šarka žalostna joj majka!
Nepogodi neznana junaka,
Već pogodi u jelu zelenu;
Kad je konjic vatru opazio,
Tad uhvali Gruju momče mlado. 110
Dok je Turčin savezao Gruju,
Dotle se je razvezao babo,
Rastrgnuo troje lisičine,
Troje nove a troje polovne,
Pak potrže mača poganoga 115
I udara Turčina junaka,
Te presieče njega i konjica,
I zahvati brata Radivojnu,
Tri aršina zemlje zahvatio,
A četiri mramora kamena; 120
Da nebieše mramora kamena
Sama b’ ćorda u zemlju zapala.
Kad je junak Turu rasporio,
U Turčina tri srca junačka:
Jedno mu se istom umorilo, 125
A drugo se istom razigralo,
Ali treće još za boj neznade;
Na trećem je guja troglavkinja.
On razveza svog jedinog sina
I svojega brala Radivojna, 130
Pak on ode tragom u natrage,
Uprav svomo dvoru bijelome;
On mi ide dvoru pievajući,
Ali Turčin osta tugujući
Bez promiene doklen je Krajine. 135

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Vienac uzdarja narodnoga o Andiji Kačić-Miošiću na stolietni dan preminutja, 1861. u Zadru, str. 16-17.