Stambolu se vrata otvoriše,
iz Stambola svati ishodiše,
izvedoše Stambolku djevojku.
Pod njom braća konje izvedoše,
a bratići sajvant iznesoše. 5
Babo joj se sajvanta držaže:
— Ko je tudi djever djevojački,
nek daruje na konju djevojiku.
Dok izađe djever Muhamede,
posipa je žutim dukatima. 10
Čiji svati, čija je djevojka?
Svatovi su Melećhanovića,
a djevojka stambolskog kadije.
Progovara stambolski kadija:
— O moj zete, Melećhamoviću, 15
nemoj zlato plaho milovati,
jer je zlato ludo i nejako!
Poručuje Melećhanoviću:
— Skovo sam joj od zlata bešiku,
uz bešiku tananu robinju, 20
nek je danju u bešici ljulja,
a s večeri ja ću na desnici!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 761.
