Razbolje se lijepa djevojka,
Pod prstenom, baš kod svoje majke.
Knjoj dolaze dva djevera mlada,
I donose dva prstena zlatna:
— Boluj naša ne umiri snašo. 5
— Ako umrem ili živa budem,
Ja se vaša nazivati neću;
Vaša me je potvorila majka,
Da sam njojzi opčarala Ranka.
A n’jesam ga niđe ni vidila, 10
Nego sinoć na vodici 'ladnoj.
Samnom bilo više djevojaka;
Svakoj dade po dvije jabuke,
Meni jadnoj samo divljakinju.
Srce mu se divljačilo, 15
I kroz goru provlačilo;
Niđe mjesta ne našlo,
Dokle k meni ne došlo.