Srpsko ime
Srpsko ime, slavno ime!
Koje mi je dala mati,
S njime ću se ponositi
I Srbinom uvijek zvati.
To je ime za me slavno,
Za svijet ga ne bi m'jenja',
Nepomično uvijek biće
Kao tvrda gorska st'jenja.
Nek me muče, nek me dave,
Nek me stave na propeću;
Srbin ću se uvijek zvati,
A imenom drugim neću.
Sa imenom ovim slavnim
Vazda su se ponosili, -
U slobodi i u ropstvu
Prađedovi moji mili.
Tim imenom boriše se
I junačku krvcu liše,
Pa i meni u amanet
Ovo ime ostaviše.
Da ga čuvam k'o svetinju,
I da djelom posvjedočim,
Da sam spravan za to ime
Da u vatru živu skočim.
Srpsko ime, slavno ime!
Koje mi je dala mati,
S njime ću se ponositi
I Srbinom uvijek zvati.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora) 1896. , Milo Jovović, „Golub“, broj 4., u Somboru, 15. februara 1897., str. 49.