Poturči se kuća Bogatića,
I u kući trideset čeljadi,
Samo ne će Marija đevojka!
Pa je Mari govorila majka:
Poturči se ćeri moja draga, 5
Ko i tvoja ostarela majka,
Ne ćeš svetit sveca nijednoga,
Nit postiti posta nijednoga;
Nego nešto posta ramazana
U godini po petnajest dana. 10
Ali Mara majci odgovara:
Kani me se prokletnice stara!
Volim svoju glavu izgubiti,
Neg’ preslavnu vjeru prevjeriti!
Ja se mlada ne ću poturčiti, 15
Nego hoću Srpknnja ostati!
Nikad’ postit' ne ću ramazana
U godini po petnajest dana;
Nit' ću ćerat’ po nebu mjeseca[1]
Kano rti po glavici zeca...20
Reference
↑Ovo je muhamedanski običaj, osobito u Osmalija. Kada mjesec pomračava, onda dižu viku, pucaju iz pušaka, bajagi brane mjeoec od nekoga čudovišta, koje da je navalio na nj.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 66-67.
