Srpska gramatika (Ž. Simić)/Poglavlje 6

Izvor: Викизворник
Srpska gramatika
Pisac: Živojin Simić
Poglavlje 6: Sintaksa
Simić, Živojin (1922). Srpska gramatika. Beograd: Knjižara Gece Kona.


SINTAKSA[uredi]

Sintaksa je deo gramatike, u kojem se kazuje kakvu službu čine reči, i u promenljivih reči oblici, u iskazivanju misli.

MISAO[uredi]

Svaka reč znači neku predstavu tj. nešto što kao konkretno (stvarno) čulima opažamo, ili nešto apstraktno (u misli) što umom zamišljamo kao kakvo biće, ili odnos.

Kad se dve ili više takvih predstava među sobom dovedu u taku vezu da se o jednoj tvrdi, odriče ili pita ono što ona druga znači, onda je to misao ili misaoni zaključak.

PODMET I PRIROK[uredi]

Da bi postala misao tj. misaoni zaključak; mora uvek biti dvoje:

  1. Ono o čemu se što tvrdi, pita ili odriče, i to se zove podmet misli.
  2. Ono što se o podmetu tvrdi, pita ili odriče, i to se zove prirok misli.

REČENICA[uredi]

Kad se misao tj. misaoni zaključak, izreče ili napiše, to je onda rečenica.

U rečenici, kao i u misli, mora biti podmet i prirok.

Primeri: Sunce greje. Sunce će grejati. Sunce je grejalo. O suncu se tvrdi: da greje, da će grejati, da je grejalo, zato je sunce podmet, a greje, će grejati, je grejalo su priroci.

Labud ne peva. Labud neće pevati. Labud nije pevao. Labudu se odriče: da peva, da će pevati, da je pevao, zato je labud podmet, a ne peva, neće pevati, nije pevao su priroci.

Duva li vetar? Hoće li vetar duvati? Je li vetar duvao? O vetru se pita: da li duva, da li će duvati, da li je duvao, zato je vetar podmet, a duva il, hoće pi duvati, je li duvao su priroci. strana 143

GLAVNI DELOVI REČENICE[uredi]

Pošto bez podmeta i priroka ne može biti ni misaoni zaključak, ni rečenica, to su podmet i prirok glavni delovi rečenice.

ŠTA MOŽE BITI PODMET[uredi]

Podmet može biti reč koja znači nešto konkretno (stvarno) ili nešto apstraktno (u misli) o čemu se može što tvrditi, odricati ili pitati. Te reči su najčešće imenice i lične zamenice; u nekim slučajevima podmet bivaju i druge zamenice, pridevi, brojevi, način neodređeni u glagola, kad se uzme kao ime radnje, pa u ređim slučajevima i rečenice, kad se uzmu u imeničkom značenju.

KAKAV MOŽE BITI PODMET[uredi]

Podmet može biti jednostavan, složen i zamenjen.

a) Jednostavan je podmet kad se sastoji iz reči koja sama sobom znači ono o čemu se što tvrdi, pita ili odriče.

Primeri: Srbija je naša Otadžbina. Trava raste. Ptice pevaju. Pravda drži zemlju i gradove. Noć je tamna. Sila Boga ne moli. Mi ćemo te često pohoditi. Ti si d ar junak na megdanu. Svi su tvoji pali, pali za slobodu. Sve ti zdravo i veselo bilo. Svi se raduju tvome dolasku. Ko bi meni hladak načinio. Ko se duga ne oduži, taj se tuge ne otuži. Stoji mnoštvo razboljeno blagom riječi starca blaga. Lasno je govoriti, al’ je teško tvoriti. Sjutra brinuće se za se. „Ali“ đevojci sreću gubi. Ratovati nije šaliti se.

b) Složeni je podmet kad se kazuje drema rečima razliičnim po vrsti. Takav je podmet sastavljen iz broja i imenice ili zamenice.

Primeri: Sedam paša udariše na kneza. Iz tebe mi tra sunca granuše. Dva slavuja svu noć prepevaše. Dve preda mnom staze stoje. Otidoše dva čauša mlada. Sto misli duga ne plaća. Zavapiše devet brata. Zbor zborilo osam vezirova. Nas dva prevalismo pola vijeka. Vas četiri idite im u susret. Njih petoro neka dođu amo.

v) Zamenjen je podmet onda kad se ono o čemu se tvrdi, odriče ili pita kazuje pridevom, zamenicom ili brojem kad koja od ovih reči svojim atributivnim značenjem zastupa imenicu, koja bi bila pravi podmet, a kojoj bi ta reč služila kao atribut. strana 144 Primeri: Bogati nađe dosta prijatelja. Sit gladnu ne veruje. Živi Boga hvale. Svaki sebi sreću kuje. Taki nam se hiljadili. Car dobavi tri berbera mlada: jedan mije, drugi Marka brije, a treći mu nokte sarezuje.

ŠTA I KAKAV MOŽE VITI PRIROK[uredi]

Prirok može biti reč koja znači ono što se o podmetu tvrdi, odriče ili pita. Takvo značenje mogu imati glagoli u raznim oblicima i imena (imenice, pridevi, brojevi, zamenice) a i prilozi u rečenicama u kojima je podmet način neodređeni od glagola. Prema tome prirok može biti glagolski i imenski.

a) Kad se o podmetu tvrdi, odriče ili pita kakva radnja, postajanje, bivanje ili menjanje stanja, onda je prirok koji bilo oblik od onoga glagola koji je upotrebljen, i to je glagolski prirok.

Primeri: Već se doma vraća pobeditelj mladi. Mesec pita, zemlja ćuti. Žarko sunce za planinu zađe, starac ode, četa dalje grede. Ali tko će vjerno opisat’ prepaćene teške vaje? Danak minu, za njim sumrak stade, a za njime tiha noćca pade. Stoji četa, osluškuje glase. Al’ tko ono pokraj age leži? Narodi se slažu, jedan drugog brani, ne dele se više krvavi megdani.

b) Kad se o podmetu ne tvrdi, ne odriče ili ne pita ono što glagoli znače, nego ime, kakvoća, broj ili drugo što onda je prirok ona reč koja kazuje ono što se o podmetu tvrdi, odriče ili pita, a kazuje se kakvim imenom (imenicom, pridevom, brojem, zamenicom) ili načinom neodređenim kad se uzme kao ime radnje, a tako i prilogom kad je podmet način neodređeni od glagola, — onda je to imenski prirok.

U imenski prirok dolaze imena najčešće u 1. padežu; ali se mogu u imenskom priroku naći imena i u ostalim padežima bez predloga ili s predlogom.

U rečenici s imenskim prirokom javlja se i treći glavni deo rečenice; a to je spona.

Da bi se ono što znači imenski prirok spojilo s podmetom tako, da se označi tvrđenje, odricanje ili pitanje, tj. da se iskaže misaoni zaključak, služi koji bilo oblik od glagola: jesam, biti, i drugi koji znače neko bivanje, kao: postati, nastati, činiti se, javiti se, stvoriti se, videti se, padati (nekome biti rod) zvati se, stati, moći strana 145 (ova poslednja dva kad je imenski prirok način neodređeni od glagola), i taj glagolski oblik, koji spaja prirok s podmetom u misaoni zaključak, zove se spona.

Tako: Bog je dobar. O Bogu se tvrdi da je dobar. Zato je Bog podmet, dobar prirok, a je spona.

Krv nije voda. Krvi se odriče da je voda. Zato je krv podmet, voda prirok a nijespona.

Je li voda bistra? O vodi se pita da li je bistra. Zato je voda podmet, bistra prirok, a je lispona.

Primeri: Štuka je riba. Ja sam tvoj brat. To su bili đavoli. Ti se stvori u dućanu alva. Dobra knjiga je najbolji drug. Evo mene, ja sam vaša. On je deveti u plugu. Mati je mila. Postadoše lafi ratarima. Pripovetka u narodu našem zove se priča. Oni postanu velika gospoda. To se ne zove raditi. Loša kob te može stići. Taj će se veliki nazvati. Niti se zovite učitelji. Nitko da se ne javi skrban. Koji se s polja vide lijepi. Jednom staše se razgovarati sa svojim sinovima. A vila se načini đevojka. Srpske starešine stanu se prikupljati k Beogradu. Najposle gladan osta. Miloš mi pada tetak. Čini mi se ta večera čemerna. Lasno je govoriti. al’ je teško tvoriti. Bolje joj je u zemlji biti.

IZOSTAVLjANjE GLAVNIH DELOVA REČENICE[uredi]

U nekojim slučajima može se izostaviti koji od glavnih delova rečenice.

Tako:

a) Može se izostaviti podmet kad je lična zamenica jer ga označava lični nastavak u glagolskom obliku.

Primeri: Žedan sam. Spremao sam se da ti dođem. Idite u selo što je pred vama. Ne mogoše stići za videla. Da igramo, da pevamo, doka vojna ne imamo. Ali kad na taki zamenički podmet pada sila misli (logički akcenat), ili se za njega vezuje dodata rečenica, onda se on ne može izostaviti.

Primeri: Dok pogubim kneza Palaliju iz lijepa sela Begaljice, on je paša, a ja sam subaša. Rekoh Gospodu: ti si gospod moj, nemam dobra osim tebe. Al’ nada sve što kȓš ovu kiti, krst je časni što se nad njom vȋsȋ, on je, što ve u nevolji jȃčȋ; on milostiv, što ve nebom štiti. Ne besmo li to mi, koji prolivasmo krv za ovu slobodu? strana 146 Podmet se često izostavlja kad je isti u dve ili više prostih rečenica, pa se u jednoj kaže, a u drugima se podrazumeva.

Primeri: Hitre sluge poslušaše, izvedoše tamničare. Mȗkom múčȇ ropske sluge, mukom muče, plijen svoj grabe. Mili Bože, što je raja kriva? Il’ je kriva gad što Turke mori? Il’ je kriva što ih rđa bije? Što je kriva? Kriva je što je živa, a ne ima što Turčinu treba: žuta zlata i bijela hljeba. Krst se na njoj blista, suncu odgovara, i po hladnoj steni zlatne pruge šara.

b) Prirok se može izostaviti, kad se može po smislu ostaloga u rečenici pogoditi.

Primeri: Nigde traga od dana bijela. Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, Murat Epir, a Muhamed Grčku, dva Selima Cipar i Afriku: svaki nešto, ne ostale ništa. Slava i čast domaćinu! Dobra sreća neznani delijo! S Bogom, goro i dubravo! Sunce u more, a on na kućni prag. Kako s konja, taki za trpezu. Kud on okom, tud ja skokom.

Prirok se izostavlja često i onda, kad je isti u dve ili više rečenica, pa se u jednoj kaže, a u drugima se podrazumeva.

Primeri: Mi smo kadri upravljati gradom, oko grada sirotinjom rajom. Dok pogubim Stenu Jakovljeva iz Lijevča gn’jezda hajdučkoga, on je paša a ja sam subaša; i Jovana kneza iz Krsnice. Za njima zemlja ostade sama, na zemlji groblje, po groblju tama, u tami užas opustošenja. Otac moj zvao se Jovan Đak, a majka Dmitra ili Mitra. Osećam mišicu snažnu i jaku, u srcu krv, u krvi boj. Šta si dočekala domovino draga! Mesto lavor venca — zar kolac krvavi? Ćelava stoje brda, gologlav hrast i bor

v) Spona često se izostavlja kad je ona koji oblik od glagola jesam ili glagola biti, jer se lako poznaje. Izostavlja se spona i kad je ista u više rečenica

Primeri: Kuća moja čarna gora, a postelja kamen ovi. Naokolo morske pene. U svakome Obilića plam. Moja braća sve od skora, ali sami sokolovi U Sredozemnom Moru meduze su bele, u Crvenom modre, u Indijskom ružičaste, u Bengalu crvene i goleme, kao ženski suncobran.

REČENICE BEZ PODMETA[uredi]

Ima rečenica u kojima se kazuje radnja ili nekakvo stanje, ali nema onoga o kome se ili o čemu se ta radna strana 147 ili to stanje tvrdi, odriče ili pita. To su rečenice bez podmeta.

Primeri: Smrklo se. Smrknuće se. Je li se smrklo? Nije se smrklo Pošto je već bilo svanulo. Pred zoru se smrzne. Naoblačilo se. Kad bi u jutru. Mutno mu je pred očima. Valja praštati i neprijatelju. Kad bude pred noć. No njemu ne beše za čekanje.

REČENICE S VIŠE PODMETA I PRIROKA[uredi]

U Rečenici može biti jedan podmet i jedan prirok, npr. Čovek živi.

Može biti više podmeta a prirok samo jedan zajednički, npr. Iz svega plemena stanju izlaziti učitelji, lekari, upravitelji i starešine narodne.

Može biti jedan zajednčki podmet a više priroka, npr. Pišti, cvili malena nejači.

Može biti i više podmeta i više priroka tako, da svaki prirok pripada svakom podmetu, npr. Mati njegova i braća njegova stajahu na polju i čekahu.

DODATCI[uredi]

Ono što znači podmet i što znači prirok može se dopuniti, ili objasniti ili opisati kakvom dodatom reči. Te dodate reči zovu se dodatci.

Primeri: Uzmućen potok juri. Podmetu potok dodata je reč uzmućen da označi kakav je potok. Dunavom plovi lađa lagana. Priroku plovi dodata je reč Dunavom da označi prostor kojim lađa plovi, podmetu lađa dodata je reč laganja da označi kakva je lađa.

DODATCI PODMETU[uredi]

Dodatci podmetu su:

a) Atribut. To je dodatak kojim se kazuje znak, osobina, kakvoća ili uopšte svojstvo koje podmetu pripada stalno i nerazdvojno od njega tako da s njime čini jedan pojam.

Taj se dodatak može iskazati pridevom, imenicom, zamenicom i rednim brojem.

Primeri: Bela vila iz gore doziva. Tiha voda breg roni. Žali nevu starac babo. Kad to začu carica Milica. Polegla je belica šenica. Gospodareve oči konja goje. Potresoše se daleke gore. Divan Banat, strana 148 ravno polje, i Bog mu se divi; a na njemu miran ratar, vredan Srbin živi. Treći pijetli u mjestu Cetinju, a Novica pade na Cetinje. Konj zelenko rosnu travu pase. Pogiboše dva Mrnjavčevića ban Uglješa i vojvoda, Gojko. Uranila Kosovka devojka. Kud prolaze žitarice lađe. Boga moli lepota devojka.

Kao atribut imena dolaze najviše u 1. padežu; Ali mogu da dođu i u 2. padežu ili bez predloga ili s predlogom.

Primeri: To začuo Dimitar od Udbara. Vino pije od Janjoka kralju. Leti kao muha bez glave. Lepše grlo u Miloša carsko, jeste lepše nego je u vile. Tužan je jauk iz okolina, gromak je odziv glasa tog, tvrda je mišica srpskoga sina, svete su patnje roda mog.

b) Priročni dodatak. To je dodatak koji znači da kakvoća, osobina ili uopšte svojstvo, koje se njime kazuje, pripada podmetu onda, kad biva ono što znači prirok (a ne kao podmetovo svagdašnje svojstvo).

Primeri: Oj Dunave, tiha vodo, što ti tako mutna tečeš. Bolesna je sinoć omrknula. Dotle s’ Milić mrtav naležao. U tome sam jadna zadocnila, te se nisam mlada udomila. Sve je živo želelo poteći u pomoć nevoljnicima. Onda se diže mrtav, sumoran i punim glasom kajanje nemo gori izreče. — Da zdrav otideš i natrag dođeš.

U ovu kategoriju idu i ovaki primeri: Svaka je dobra devom, no da je vidimo nevom. Žene koje su đevojkama bile u kraljicama. Devom vila, a nevom gnjila. Da ti u ovi dom povratka više ne bude, već ako gostom kad dođeš.

v) Apozicija. To je dodatak koji drugom reči znači isto lice ili istu stvar koju znači reč koja je podmet.

Primeri: Ali Ture, Gavran-aga, već tri noći nema sanka. Stoji aga, gorsko zvere, gvozden stupac, kamen tvrdi. Đorđe se je, junak, naučio. Ja ih jesam, momče, uhvatilo. A drugima, kletnik, mirovati ne da.

DODATCI PRIROKU[uredi]

Prirok ima ove dodatke:

a) Predmet. — To je dodatak prelaznom glagolu, koji označava ono, na šta prelazi radnja koju glagol znači.

Predmet stoji mahom u četvrtom padežu. strana 149 Primeri: Načiniću kulu u primorju. Kuj mi sablju, Novače kovaču. Soko gnezdo vije u jelovoj gori. Sadila Mara vinograd. Svilu prede, gajšan plete. Ovde ćemo konje ogledati. On suze roni, sokola poji. A ti sakroj na Kosovu crkvu, ne vodi joj temelj od mermera, već od čiste svile i skerleta. Dobra vranca vrlo rasrdio. Gvožđe, otrov, konop, nože, palu, oganj i sto muka u čas jedan junak smišlja.

Ali kad predmet ne znači celinu nego deo nečega, onda on biva u drugom padežu.

Primeri: Pa sjedoše age večerati sira, ljeba, rakije i vina, i debela mesa ovnujskoga. Pak da pusta blaga nagrabimo. Natoči joj vode u sudove. Nek donese tamjana. Snašo, Maro daj nam medovine.

Predmet stoji u drugom padežu i onda kad znači zbir ili množinu nečega, pa se podrazumeva nekoliko od toga zbira ili te množine.

Primeri: Da naberem po Miroču bilja. Imate li dece? Imam roda. Imam braće i ostale svojte. Svega imaš u bijelu dvoru, još da imaš ribe od Ohrida.

Lazo ima pȇrȃ i kalpȃkȃ.

Predmet stoji u drugom padežu i uz prirok kojim se radnja odriče.

Primeri: Vi Grujice ni videli niste. Snae Jele zabravit’ neću. Majke nemam, i sestrice nemam. Ali Nenad majke ne slušaše. Da ne gleda sunca ni meseca ni bijela danka ni junaka. Nevjere ti učiniti neću ni tvojega ljeba pogaziti. More Marko ne ori drumova, more Turci ne gaz’ te oranja. Ni izdvorih konja ni oružja, ni dolame nove ni polovne. Tuđe ruke svraba ne češu.

Ali uz odrečni prirok može predmet biti i u 4. padežu.

Primeri: Povadi nože od pȃsa, da udri jelu po grani; ne udri jelu po grani, već mladu Janu po glavi. Ne zovi zlo jer samo može doći.

b) Padežni dodatci priroku. Ima glagola kojima se dodaju imena u 2., 3. ili 6. padežu kao dopuna koja označava ono sa čim stoji u vezi ono što glagol znači.

Primeri: Tri put si me ropstva oprostio. Ko se duga ne oduži, taj se tuge ne otuži. Čista se zlata rđa ne hvata. Svoje sam se sjetio sestrice. Dočepa se carske kćeri.

Evo tebi tri knjige stigoše. Povedi me zvijezdi planini. A meni, junaku, tri rane zadala. Mili Bože po strana 150 mozi svakome, svakom bratu i dobru junaku. Sudi nama. čestiti sudija. Pak pritrča ranjenom junaku. Vodi Marka gradu Vučitrnu.

Glavom maše, zubima škrguće. Koji se kamen prevrće, neće mahovinom obrasti. Te se gora preodene listom, a zemljica travom i cvijetom. Baciću se zlaćenom jabukom. Sabljama jou sanduk satesaše. Poteže se buzdovanom Marko.

v) Dodatak za prostor, mesto i pravac. Ovi se dodatci kazuju prilozima ili imenima bez predloga ili s predlogom.

Primeri: Gdje čujete trubu da zatrubi, onamo trčite k nama. Onudije sada prohodismo, one magle onđe ne bijaše. Tu ne jeknu jeka kršna. Djedi vaši rodiše se tudijer, oci vaši rodiše se tudijer, i vi isti rodiste se tudijer. Tamo daleko na svetom groblju potražićemo život il’ grob. A laž se uvek onde nahodi, gde ih po svetu podlost provodi. Ja se popeh na to brdo i na zelen bor, i pogledah tamo amo ide l’ ko ozgor. Po travi se osu studena rosica. Na planini Turčin pod čadorom. A Kraj mene potočić žubori. On odvede dete u svoje dvore. Sa visoke karaule stražar gleda u dolinu. Al’ u gori puta nema. Šta pliva gorom, dolom te prlja beli sneg. Osili se tigar ljuta zveri, s kraja na kraj sveta pretrčava. U ruci mu sablja seva, a u oku grom. Al’ svjetlica što sad prva kresnu, družbu tajnu za čadorjem vidje.

g) Dodatak za vreme, u koje se događa radnja, kazana prirokom, kazuje se prilozima i imenima bez predloga ili s predlogom.

Primeri: Sunce jarko zašlo već odavno. U taj mah nestade i konja i kupca. Pozadugo bane gostovao. Obnoć grede a obdan počiva. Sad im plamen ukazuje stazu, sad je otme noćca mrkla. Caruj kume za sedam godina, osme podaj mojemu Urošu. U po burne crne noći Ferur-paša iz sna skoči. Posle nekoliko vremena sretoše se ova dva brata.

d) Dodatak za način na koji se izvršuje radnja kazana prirokom, kazuje se prilozima i imenima bez predloga ili s predlogom.

Primeri: Stupa četa tiho, gluha. Majka radi tako strpljivo i tako milostivno. Grmeć’ grom obara, strašno lav ujeda. Vrate se zdravo i mirno. Junački ću tebe dočekati. Hitro idu kako koji može. strana 151 Hrani majka dva nejaka sina na preslicu i desnicu ruku. Ljudi viju žito na lopatu, a žene na rešeto. Ali ga ovaj ni pod koji način ne dadne. U glas viknu gospoda rišćanska. Po tom i umre na prečac.

U način spada i dodatak za poređenje ili sličnost.

Primeri: Pa kroz goru sgupa kȃno munja laka. Studeni večernji vetar kao led strizaše po obrazu i ušima. Visoka je kako omorika. Još se opominjem kao kroza san. Milijun ljudi gmiže k’o crv. I podigla si crkvu k’o tvrdi kakav grad. A konjici kao gorske vile.

đ) Dodatak za uzrok radnje kazane prirokom kazuje se kakvim imenom s predlogom.

Primeri: Darujte me ručicama zarad danka današnjega, zarad vaše dobre sreće. Neki stradaju za zlobu i nepravdu svoju, a neki za neznanje a budalaštinu. Vidim đe ćeš danas poginuti, a za pravdu Boga istinoga. S kog si, mlada, sreću izgubila? Od jednog udarca dub ne pada. Od straha ćeš pasti sa konjica. Zbog sirota sunce greje. Blago prognanima pravde radi.

DODATCI DODATCIMA[uredi]

Dodatke, koje može imati podmet, mogu imati imenice i zamenice i onda kad nisu podmet.

Primeri:

a) Za atribut. Mrtva Marka na svog konja vrže. Da se vrnem u goru zelenu. Gleda tvoje goleme krasote. Pa poteže koplje ubojito. Sveta imaš u dvoru bijelu, još da imaš ribe od ohrida. Dovede mu bez biljege vranca. I on nosi ticu lastavicu. Da zakloniš čisto, carsko lice.

b) Za priročni dodatak. Ta nemoj ih mlade pogubiti. Da joj mladoj crne oči pije. Vide ga samo sumorna, bleda gde od svakoga listića prȅdȃ. Ni zemlja ga živa ne dočeka. Ne bi l’ brata živa zatekao. Njega su Turci još malena zarobili. Kad te vidjesmo gladna i nahranismo? Čestita bih njega učinio. Učini ga družba satarešinom.

v) Za apoziciju. Pozdravi mi kralja, tasta moga. Nego mene, starca poslušajte. Da lepšega neće bit’ junaka od Maksima, od mojega sina.

PROSTA REČENICA[uredi]

Kad je u rečenici samo jedan podmet ijedan prirok, ili su uz podmet i prirok i njihovi dodatci, pa još i dodatci dodatcima; tako isto kad je u rečenici i podmeta i strana 152 priroka više, ali svi priroci pripadaju u isti mah i svima podmetima, te se na taj način celom zbirkom reči iskazuje jedna prosta misao, ili prost misaoni zaključak, to je onda — prosta rečenica.

Primeri: Vidi Bog. Ljudi i životinje dišu. Mati njegova i braća njegova stajahu na polju i čekahu. Seća se starac minulih dana, lanaca turskih i jatagana, i Sinan-paše i Sv. Save. Sastala se četiri tabora na ubavu na polju Kosovu kod bijele Samodreže Crkve. Vekova tužnih roblje, gaženo atova turskih tvrdom kopitom, na rođenom je pragu padalo.

SLOŽENA REČENICA[uredi]

Kad se dve ili više prostih rečenica u nekoj misaonoj vezi udruže, da se na taj način iskaže jedna složena misao ili složen misaoni zaključak; ili se jednoj rečenici doda druga da u njoj dopuni ili objasni koji rečenični deo, te se i na taj način iskaže složena misao, ili složen misaoni zaključak, onda se dobija — složena rečenica.

Primeri: Žarko sunce za planinu sjede; starac ode, četa dalje grede. Sunce seda, pa se opet diže, posle noći beli danak stiže; šat i meni moje sunce dođe, šat i mene danak ne mimođe. Trese se stena, krše borovi, a u oblaku ječe gromovi.

Boj se onoga, tko je viko, bez golema mrijet’ jada. A pak slušaj, kako junak zbori. Pusta je gora, kroz koju hodim, mala je družba, što sobom vodim. Sa dalekog puta umoran sam seo, ne bi l’ sanka naša setan, neveseo.

PODELA SINTAKSE[uredi]

Prema tome, što se govor ljudski sastoji iz prostih i složenih rečenica, i sintaksa se deli na sintaksu prostih i sintaksu složenih rečenica.

SINTAKSA PROSTIH REČENICA[uredi]

U sintaksi prostih rečenica izlažu se pravila o tome kako se slažu glavni delovi rečenice i kakvu službu u rečenici čine reči u raznim svojim oblicima; kako se grade upitne i odrečne rečenice.

KAKO SE SLAŽE PRIROK S PODMETOM[uredi]

Prirok se slaže s podmetom drukčije kad je glagolski a drukčije kad je imenski. strana 153

  1. Ako je prirok glagolski on se slaže s podmetom uvek u broju, licu i rodu, ako se na glagolu, koji je prirok, i rod raspoznaje.
  2. Primeri: Svi svatovi nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Eno već se kriju sjajni sunca zraci. ka zapadu zlatni putuju oblaci. Sve tu mirno leži pod stenom strahote, iz prašine njine gušteri se kote. Na čelu se bledom, gde je kruna sjala, svetiteljska svetlost divno zablistala. Ja vidim bojno polje, ravnicu pustu tu. I ti imaš majke svoje, goro čarna, goro mila. Iznemoglo telo survalo se dole pored neke puste razvaline gole.
  3. Ako je podmet uzet u smislu kao da označava deo onoga čemu je ime, ili nekoliko od množine onoga što se njime kazuje, te s toga stoji u 2. pad., onda prirok stoji u 3. licu jedine i u srednjem rodu.
  4. Primeri: Dok je glave, biće kȃpȃ. Dok trajalo neba i Srbinstva. Može biti da bi se našlo slani izvȏrȃ.
  5. Ako je prirok imenski, onda se glagol, koji je spona slaže s podmetom kao i kad je prirok sam glagol, a reč koja je imenski prirok, ako ima sva tri roda (pridev, broj, zamenica) slaže se s podmetom u rodu, broju i padežu.
  6. Primeri: Bog je spor, ali je dostižan. Desnica je jaka u junaka; ispod veđa oko sokolovo. Noć je vani slijepa, gluha. Petar posta žalostan. Hladne zemlje postaju tople, a tople — hladne. Roditelji ove dece nisu bili bogati. Ta je kapa vrlo prosta. Taj će se veliki nazvati. Ti si prvi na svakome poslu. On je deveti u plugu.
  7. Ako je imenski prirok imenica, i ako stoji u 1. padežu, onda se s podmetom slaže u padežu. U broju i rodu može se složiti a može se i ne složiti.
  8. Primeri: Srbin je junak. More je nemo, pusto, golemo k’o bledo čelo večitog gneva. Jezik je pravednikov srebro ȍdabrano. Ovo je moj novac. Hleb je najprostije jelo. Naša sudba vaš će biti glas. Prilika je najbolji pomoćnik.
  9. Ako je u ovakim rečenicama podmet u množini a prirok u jednini, spona stoji u množini, tj. slaže se u broju s podmetom.
  10. Primeri: Srbi su jedna grana velikoga slovenskog plemena. Ove pare nijesu mito. Vi ste ponos roda svog. strana 154
  11. Ako je, pak, podmet u jedini a prorok u množini, spona stoji u množini tj. slaže se u broju s prirokom.
  12. Primeri: To (podmet) nisu (spona) novci (prirok) toga trgovca. Junaku su (spona) dobar konjic (podmet) krila (prirok).
  13. Ako su podmeta dva ili ih je više, prirok dolazi u množinu.
  14. Primeri: Vatra i voda dobre su sluge, ali zli gospodari. Nesitost i lakomstvo hiljadu zala na ljude navlače. Orao i lisica učine među sobom društvo. Kamen do kama, stena do stene nebu se dižu krvlju pojene.
  15. Ima slučajeva da i pored više podmeta, pa još i kad je koji od njih u množini, prirok stoji u jednini.
  16. Ovo se dešava iz toga razloga, što se prirok ne pridaje svima podmetima ujedanput, nego svakom posebice, pa se uz ostale podmete podrazumeva, a iskazuje se samo uz jedan, pa se s tim jednim i slaže, te stoji u jednini, pošto je i taj podmet u jednini. Primeri: Te se diže sila i svatovi. Uzrujalo s’ polje i ravnina, zadrhtala gora i planina. Onđe raste trnje i koprive. Prosula se krvca, a iz nje se diže škola, crkva, vera, blato najmilije. Žetvu žela vila i devojka Kad li dolećeo vilenik i vila.
  17. Kad je podmet zbirna imenica, pošto zbirne imenice imaju oblik jednine to i prirok stoji u jednini, slažući se s oblikom podmeta.
  18. Primeri: Cveće je procvalo. Po njoj popalo sivo golublje. Lišće je žuto i već pada dole. Muškinje imađaše prvenstvo. Gde nam je stoka preko zime bivala. Kroz otvorene vratnice ulazi marva vraćajući se s polja.
  19. Kad su podmet zbirne imenice koje postaju nastavkom ad, prirok može prema pravilu pod 9., stajati u jednini. Ali u ovakim rečenicama prirok ponajviše, stoji u množini, upravljajući se po značenju a ne po obliku reči koja je podmet.
  20. Primeri: Pilad se hrani zrnevljem. Al ne pisnu Crnogorčad mlada, niti pisnu, niti zubi škrinu. Mlada telad meče, a goveda riču. Pustite truplje ga ga zverad raznesu. Čeljad ona, koja za mrtvima žale i nariču, zovu se pokȃjnice. strana 155
  21. Kad su podmet zbirne imenice Braća, gospoda, deca, prirok stoji u množini, upravljajući se po značenju reči koja je podmet.
  22. Ako je u ovakim rečenicama u priroku reč koja ima sva tri roda, ta će reč stajati u ženskom rodu u jednini, a u množini će stajati spona ili pomoćni glagol. Primeri: Još su braća sestri besedila. Gospoda se jesu zavadila na Kosovu polju širokome, Deca muče ništa ne govore. Gde gospoda piju vino hladno. I braća se svade.
  23. Kad je podmet zbirna imenica vlastela, prirok može stajati i u jednini i u množini. Pridev u priroku i u ovom slučaju stoji u ženskom rodu u jednini.
  24. Primeri: Onda je jasno da zabrana zbora sebarskog nije toliko politička, koliko je prosta praktična mera, kojom je vlastela htela da svojim radnicima svake vrste (sebrima) preseče dogovaranje. — Pojedina vlastela mogla su imati po više sela ili čitave krajeve i župe. (Primeri iz Dušanova Zakonika).
  25. U rečenicama bez podmeta prirok, spona, ili glagolski pridev stoji u srednjem rodu u jednini.
  26. Primeri: Eda bi se moglo doslutiti. Kako mu drago, moralo se raditi kako je naređeno. Caru je još prije bilo poznato šta rade dahije po Srbiji. Osobito mu se ražali. Lijepo je hvaliti gospoda. Ne bi li mu odlanulo.
  27. Kad se u složenom podmetu nalaze brojne imenice, brojne zamenice i brojevi dalje od četiri, a tako i brojni prilozi, onda prirok može stajati u množini i slagati se u rodu i broju s onom drugom reči koja s njom čini složeni podmet. Ali je u takim rečenicama prirok često u jednini, u srednjem rodu.
  28. Primeri: Njih nekolicina razlete se kao odabrani bravi. Oko ponoći prijeđu obično nekolicina Srbalja u onu stranu. Dokle su me nekoliko moje braće pratili. Trideset i pet mojih prošastih godina napominju mi da je podne mojega života prevalilo. To slušali trideset serdara. Hiljada razloga, hiljada predrasuda smetati mogu čoveka. Najviše našijeh književnika pišu. Pet drugara, pet stražara buljubaše reč su čuli, ali nisu pretrnuli. Šest zastava se po zraku vije, vijugajuć’ se, umilno ljube znamenje sveto časnoga krsta, pred kojim vojske strana 156 deset iljada desnicu hrabru u vis dižući kune se nebu, Bogu i knezu. Ustalo je trideset momaka. A kad prošlo devet godinica. Smije mu se trideset serdara. Sto misli duga ne plaća. Kad se ispuni ravno dvije hiljade godina. I sto čuda neba, zemlje razbilo se o meneka. Poginulo dvije stotine druga.
  29. Kad su u složenom podmetu brojevi dva, oba, tri, četiri, onda prirok dolazi u množinu. Imenica, koja s tim brojevima čini podmet, stoji u starinskoj dvojini, s nastavkom a u muškom i srednjem rodu. Ovaki oblik uzimaju katkad i glagolski pridevi u priroku.
  30. Primeri: Dva su bora naporedo rasla. Sva četiri sitne knjige pišu. Tri su tice polje preletele. U dvoru mu tri kola igraju. U veče dođu dva anđela u Sodom. Ostanu mi dva sina. Pošetale tri sjajne zvijezde. Spram naše kuće preko potoka bila su tri brata. Na uglovima ovoga okova izobražena su četiri jevanđelista.
  31. Kad su u složenom podmetu zbirni brojevi: dvoje, oboje, obadvoje, troje, četvoro, petoro, desetoro, itd., prirok može stajati u množini, a može i u jednini, i tada je u srednjem rodu.
  32. Primeri: Vjenčaju se njih dvoje. Vjenčalo se njih dvoje. Da su primljeni troje konja. Da je primljeno troje konja. Prodato je osmoro goveda. Oboje se teško oznojilo. Nas petoro dođosmo ovamo.
  33. Kad su podmet, ili sastavni deo složenog podmeta imenice, postale nastavkom ica: dvojica, obojica, trojica, petorica, desetorica, itd., onda prost glagolski oblik ili pomoćni glagol u priroku dolazi u množinu, a glagolski pridevi mogu biti u množini, a mogu biti i u obliku starinske dvojine.
  34. Primeri: Pa su ova trojica bili otišli da ih otmu. Ona dvojica još i kojekako trpijahu te lisice. Obojica otrčaše u šumu. Tako su obojica bila otpuštena. Ali se nalazi primera da i u ovim slučajevima prirok stoji u jednini, u rodu srednjem, npr. Došlo je petorica Turaka.
  35. Kad u rečenici ima više podmeta različnoga roda, muški rod je stariji od ženskoga i srednjega; ako li su podmeti različnih lica, prvo je starije od drugog i strana 157 trećeg, a drugo starije od trećeg: prirok se u tim slučajevima slaže sa starijim.

Ako su podmeti ženskog i srednjeg roda, prirok i onda stoji u muškom rodu.

Ako su oba podmeta srednjega roda, prirok i onda stoji u muškom rodu.

Primeri: Nemoj da se svađamo ja i ti. Bili nekad brat i sestra. Ali ja i moja kuća služićemo Gospodu. Adam i Eva budu isterani iz raja. Mili su mi poštenje i duša. Moja dva brata, stariji Ilija i mlađi Luka i ja vratili smo se k našemu stricu Grujici. Velimir i Bosiljka bili su od Turaka zarobljeni. A ti i dom oca tvojega poginućete. Vazduh i more behu ukočeni. Nebo i more behu mirni.

SLAGANjE DODATAKA SA SVOJOM GLAVNOM REČI[uredi]

  1. Dodatci imenicama, ako su pridevi, zamenice i brojevi, slažu se sa svojom glavnom reči u rodu, broju i padežu, a ako su imenice, bez predloga, moraju se slagati sa svojom glavnom reči u padežu, a u ostalom kako se desi.
  2. Primeri: Bela vila iz gore doziva. Pa je sitnu knjigu napisao ka Prilipu gradu bijelome, pobratimu kraljeviću Marku. Manastir Ljubostinju osnovala je carica Milica. Bio jedan siromah čovek. Onda on veseo uzme novčić iz vode. Ja vidim vojno polje, ravnicu pustu tu.
  3. Kad je glavna reč broj onda dodatak dolazi u jedninu i u srednji rod.
  4. Primer: Zašt’ ja hranim u mojemu dvoru devet nemo, drugo devet slepo. Su njegovo sedam arambaša. Ali se ne nahodi sve ovo pet načina u svakom pomenutom broju. Napunismo vreće za sve trideset konja. Ali u svima ovim primerima moga bi besprekorno dodatak stajati u 2. padežu množine te bi bilo: Zašt’ ja hranim u mojemu dvoru devet nemih, drugih devet slepih. Su njegovih sedam arambaša. Ali se ne navode svih ovih pet načina. Napunismo vreće za svih trideset konja. Itd.

NAPOMENE O VRSTAMA REČI[uredi]

Kod imenica.

Imenice su osobene, zajedničke, zbirne i veštastvene. strana 158 Osobene imenice

Osobena imenica kazuje osobeno ime licu ili stvari, pod kojim se razumeva samo to jedno lice, ili sama ta jedna stvar.

Primeri: Đuro Daničić, Vuk Stefanović Karadžić, Srbija, Bosna; Beograd, Valjevo, Dunav, Morava; Kopaonik, Avala.

Zato što osobene imenice imaju takvo značenje, one nemaju množine.

Ali ima ih koje se govore i u množina.

Tako u množini se govore:

a) Kad se lice označava prezimenom, koje obuhvata sve potomke onoga od: čijeg je imena prezime načinjeno. Npr, Jankovići, Petrovići.

b) Kad se prezimenom hoće da označe i drugi koji su istoga karaktera s onim. Npr. Ima Brankovića, ali ima i Obilića.

v) Nekojim mestima osobeno se ime kazuje oblikom množine. Npr. Saraorci, Nemenikuće, Karlovci.

2. Zajedničke imenice

Zajedničke imenice kazuju ime koje je mnogim licima ili mnogim stvarima zajedničko po vrsti ili po čemu bilo drugom.

Primeri: Čovek, žena, dete; vojnik, trgovac, učitelj, učiteljica: jablan, hrast, vrba; potok, reka, more, planina, brdo, breg; kuća, palata, crkva; otac, sin, mati; sestra, itd.

Ove imenice imaju i jedninu i množinu.

Ali one od njih, koje označavaju mlado kod lica i životinja, a tako i neke koje označavaju kakvu stvar, mogu množinu označavati ili pravom množinom a i zbirnom imenicom, ili samo zbirnom imenicom.

Primeri: — momče — momčići i momčad; pile — pilići i pilad; gušče — guščići i guščad; jagnje — jaganjci i jagnjad; tele — teoci i telad; prase — prasci i prasad; štene — štenci i štenad: mače — mačići i mačad; ždrebe — ždrebad; kljuse — kljusad; čeljade — čeljad; bure — burići i burad; tane — taneta i tanad; list — listovi i lišće; cvet — cvetovi i cveće; prut — prutovi i pruće; drvo — drveta, drveće i drvlje; bor — borovi i borje; snop — snopovi i snoplje; vlat — vlatovi i vlaće; golub — golubovi i golublje. strana 159 Tako i: brat — braća; gospodin — gospoda; vlastelin — vlastela; dete — deca. Ima zajedničkih imenica koje se govore samo u množini.

Primeri: gusle, jasle, vȉle, rogulje, naćve, mašice; čakšire, gaće, stepenice, merdevine; vrata, vratnice, kola, kočije, taljige, kolica, bukagije, toke; prsi, prsa, leđa; goleni itd.

2. Zbirne imenice

Zbirne imenice znače zbir lica ili stvari oblikom jednine.

Primeri: pruće, granje, trnje, grumenje, zrnevlje, prstenje; čeljad, pilad, momčad; narod; društvo itd.

Zbog takog svog značenja zbirne imenice nemaju oblika za množinu.

Ali: a) one što postaju nastavkom ad govore se u 3., 6. i 7. padežu množine s nastavkom ma. Npr. čeljadma, momčadma, teladma, itd.

b) one koje znače ograničen zbir lica ili stvari imaju i jedninu i množinu, npr. narod — narodi; porodica — porodice; vojska — vojske; stado — stada; jato — jata; čopor — čopori; četa — čete, itd.

3. Veštastvene imenice

Veštastvene imenice znače ime veštastvu: mleko, voda, ulje; gvožđe, srebro, bakar; brašno, šećer, žito, pirinač; platno, sukno, konac, itd.

Zbog takog svog značenja one se ne govore u množini.

Nekoje, pak, od njih govore se i u množini, ali onda znače razne vrste veštastva, npr. vina (smederevsko, negotinsko, belo, crno, itd.); vode (mora, reke, potoci, mineralne vode, itd.); sirovi (običan seljački, kaškavalj, švajcarski, itd); žita (pšenica, ječam, ovas, kukuruz, itd.)

Kod zamenica

1. Lične zamenice.

Lične zamenice imaju potpune oblike: mene, tebe, sebe; nama, vama, njima; meni, tebi sebi, i skraćene oblike: me, te, se; nam, vam, im; mi, ti, mu, joj, je, ju.

Potpuni oblici uzimaju se kad zamenicom rečenica počinje; u tekstu kad je zamenica s predlogom, i kad je na njoj sila misli.

Primeri: Mene vode tuđe oči. Meni je dobro a ni tebi niji loše. Tebe nam sačuva milostivi Bog. David strana 160 to opet skine sa sebe. Danas jeste nedelja, u njoj s’ ništa ne dela. Sebe ne ugasi, a mene ukrasi. Dao sam to tebi a ne njemu. Vidim i tebe i njega.

Samo u 4. pad. može zamenica s predlogom biti u skraćenom obliku.

Primeri: Pouzdaj se u se i u svoje kljuse. Gledaj preda se. Ugledaj se na me.

Inače se upotrebljavaju skraćeni oblici.

2. Prisvojne zamenice

Prisvojna zamenica svakog lica svoj, svoja, svoje uzima se mesto prisvojnih zamenica 1., 2. i 3. lica kako jednine tako i množine kad označavaju pripadanje podmetu.

Primeri: Tvoga doru vodim svome dvoru. Ja pogubih svoga sina Marka. A on sa svojom braćom i mladom otide kući svome ocu. Svaki je svoga doma vladika. Sad što ćemo od života svoga? Zar ćeš svoju izgubiti glavu.

Napomena: U 1. i 2. licu još se i može u takim slučajima upotrebiti zamenice moj, tvoj, naš, vaš, ali u 3. licu ne može, jer bi bilo pomućeno značenje. Na pr. kad bi se kazalo: A on s njegovom braćom i mladom otide kući njegovom ocu — nije jasno da li je pripadanje podmetu on ili nekome drugom.

3. Pokazne zamenice

Kad je pokazna zamenica reč koja odnosi misao rečenice, u kojoj je, ka celoj misli druge rečenice, onda ona stoji u 1. pad., u srednjem rodu.

Primer: Majka ćerku na daleko dala, preko gora četiri konaka, to stajalo pet šest godin’ dana

4. Savezne zamenice.

Savezne zamenice: koji, kakav, koliki kad vezuju rečenicu za pojedinu reč u glavnoj rečenici, moraju se s tom reči slagati u rodu i broju, a u padežu kako bude.

Primeri: Idi u drugu zemlju, koju ću ti ja pokazati. Samo molim svakoga koji bi ih pisao, da ne popravlja ništa. Teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan. Ne mogu svi primiti tijeh riječi, do onih kojima je dano.

On bi našao sebi devojku kakvu svaka zemlja nema.

Dani su naši onoliki koliki behu Lazarevi i Miloševi.

U mesto zamenice koji, koja, koje, kad vezuju dodatu rečenicu, uzima se katkad zamenica ko i što, a naročito strana 161 kad vezuje rečenicu za pokaznu zamenicu, ili imenicu s pokaznom zamenicom. Pokazna zamenica se katkad i ne kaže.

Primeri: Ovo je hleb što vam gospod dade da jedete. Idite u selo što je pred vama. Očistila s’ ona velja bruka što okalja Srbina sa Vuka.

Birov viče ono što mu zapoveda kmet, a kmet zapoveda ono što hoće selo. Ko svašto za zlo prima, onaj među ljude nek ne ide. Sreća je ono što ljudi za sreću drže. Ko se ne namuči, taj se ne nauči.

Zamenice koji i kakav uzimaju se katkad umesto neodređene zamenice neki.

Primeri: Tebe nema moja mila majko, da za mene koju reč prosloviš. Ima li tu koja ceremonija? I podigla si crkvu k’o tvrdi kakav grad. Kamo l’ da mi pomoć obećaš kakvu.

Kod pripeva

Pridevi znače: kakvo je šta, čije je šta, i od čega je šta.

Prema tome pridevi su: opisni (za kakvoću), prisvojni (za pripadanje) i veštastveni (od kakvog je veštastva što).

1. Opisni pridevi

Opisni pridevi imaju dva vida: neodređeni vid i određeni vid.

a) U neodređenom vidu pridev znači kakvoću ili svojstvo opšte, bez ograničenja.

Primeri: Dobar čovek. Hrabar vojnik. Poslušno dete. Zelena livada. Bistra voda. Ravan put. Brdovit predeo.

b) U određenom vidu prdiev znači kakvoću ili svojstvo koje se ograničava na izvesno lice, izvesno mesto, izvesnu zemlju, reku, planinu itd!

Primeri: Drȃgȋ prijatelju! Mȉlȋ Bože! Dȍbrȋ oče! Lȇpȃ Maro, lepa ti si! Čȃrnȃ goro, puna ti si lada! Dilber-Mara izgubila drȃgȏg. Cȓnȃ Gora. Bȇlȋ Potok. Nȍvȏ Selo. Cȓnȃ Reka. Krȋvȋ Vir. Bѐlikȃ Morava. Jȕžnȃ Srbija, itd.

v) Pridev u neodređenom vidu biva: atribut, imenski prirok i priročni dodatak podmetu.

Primeri: S one strane Morave beo čador razapet — A grad bejaše širok. Čelo mu je visoko obrve guste, a oči krupne. — Pak se ona mlada odgovara. — Star kurjak upazi dobra konja. strana 162 g). Pridev u neodređenom i određenom vidu može da zameni imenicu.

Primeri: Sit gladnu ne veruje. Pošto im umre otac reče pravedni nepravednome.

Poređenje kod prideva

Opisni pridevi mogu da pokažu kakvoću u tri stupnja.

Primeri: Lep — lepši — najlepši. Mlad — mlađi — najmlađi: Star — stariji — najstariji.

Drugi i treći stupanj dobija se poređenjem.

Drugi stupanj dobija se prvim poređenjem, a treći stupanj dobija se drugim poređenjem.

Primeri: Dva čobana govorahu; mlađi reče starijemu. Tri brata bejahu u njivi; najstariji reče najmlađemu da ode na vodu.

Ono sa čim se poređenje čini imenuje se drugim padežem s predlogom od ili sa svezom nego, no.

Primeri: Ima dvanaest konja za jaslima da ne znaš koji je od koga lepši. Što nam stari bolji od nas biše? Bolji je jedan zec u loncu nego dva u polju.

Drugi red poređenja biva ili bez dodatka, ili mu je dodatak 2. pad. s predlogom od ili između.

Primeri: Kad najmlađi brat dođe na onu vodu. Najgori je zalogaj kojim se čovek udavi.

Sada mi je jagnješce od svih ovaca najbolje. Da su između sviju Hercegovaca u Gackome najbolji pjevači.

2. Prisvojni pridevi

Prisvojni pridevi jedni imaju uvek vid neodređeni a drugi vid određeni.

Neodređeni vid imaju oni koji postaju nastavcima ov, ev, in.

Primeri: Kmetov, Jovanov, Markov; knežev, starčev, učiteljev; ženin, sestrin, materin, itd.

Određeni vid imaju oni koji postaju nastavcima: ji, iji, ki, ski.

Primeri: Božji i Božiji, dečji i dečiji, ovčji i ovčiji, goveđi (govedji), jagnjeći (jagnjetji), momački, seljački, trgovački; srpski, seoski, bratski, itd.

S obzirom na značenje

Pridevu prisvojnom u neodređenom vidu značenje je posebno, tj. znači pripadanje jednome iz vrste.

Primeri: Kmetov, bratov, čovekov, učiteljev, trgovčev, ženin, materin. strana 163 Pridevu prisvojnom, pak, u određenom vidu značenje je opšte, tj. označava pripadanje celoj vrsti.

Primeri: Kmetovski, bratski, ljudski i čovečanski, učiteljski, trgovački, ženski, materinski, varoški, srpski, seoski, planinski, itd.

Kod prisvojnih prideva nema poređenja.

3. Veštastveni pridevi

Veštastveni pridevi govore se i u neodređenom i u određenom vidu.

Primeri: Vȍdeno mleko, Gvȍzdena alatka. Vòdenȃ para. Gvòzdenȋ most.

Kod brojeva

Brojevi su po svom značenju trojaki: osnovni (prosti), zbirni i redni.

1. Osnovni brojevi

Osnovni brojevi znače koliko je lica ili stvari jedne vrste: jedan čovek, pet ljudi, deset vojnika, petnaest pušaka.

Broj jedan, jedni, jedno, pored svoga pravog značenja uzima se katkad mesto neodređene zamenice neki, neka, neka.

Primeri: Bio jedan car. — U obližnjem jednom selu.

U tom značenju mogu da imaju i oblike množine, pa i da budu podmet.

Primeri: Jedni vele oda zla je roda. Jedne žanju druge snoplje vežu.

2. Zbirni brojevi

Zbirni brojevi idu:

a) Uz imenice zbirne.

Primeri: Dvoje čeljadi. Troje momčadi. Četvoro unučadi. Desetoro jagnjadi.

b) Uz imenice koje nemaju oblika za jedninu.

Primeri: Troje gusle. Četvore toke. Desetore vile.

v) Uz imenice koje pȃrom čine jedinicu za brojenje.

Primeri: Dvoje čizme. Troje čarape. Četvore rukavice.

g) kad se broje čeljad ili životinje raznoga roda i starosti.

Primeri: Nas osmoro. Desetoro svinja. Šestoro goveda.

Ovi brojevi imaju sva tri gramatična roda.

Primeri: Dvoja vrata. Troja kola. Četvore kočije. Petore čizme. Šestori opanci. Dvoji svatovi. strana 164 Kad uza zbirne brojeve ide pridev, on stoji u jednini, u srednjem rodu.

Primeri: Kralj naiđe na tu pećinu, u kojoj opazi dvoje krasno đece. Oganj koji se vadi tarući dvoje lipovo drvljadi jedno o drugo.

3. Redni brojevi

Redni brojevi govore se kao pridevi određenoga vida.

Kod glagola

Glagoli znače radnju, bivanje, postajanje i menjanje stanja.

Primeri: Orači oru. Zima traje. Oni postanu velika gospoda. Cveće vene.

Po prelaznosti radnje

1. Ako radnja polazi od podmeta i vrši se na predmetu, onda su to prelazni glagoli.

Primeri: Kosači kose livadu. Žeteoci žanju žito.

U prelaznih glagola razlikuje se radno i trpno stanje.

Kod radnog stanja podmetom se kazuje lice koje radnju radi; lice, pak, na kom se radnja vrši kazuje se predmetom.

Primeri: Za ovo nadanje mene su optužili Jevreji, care Agripa.

Kod trpnog stanja podmetom se kazuje lice koje radnju trpi, (koje je kod radnog stanja bilo predmet), a lice koje radnju rada kazuje se u dodatku.

Primeri: Za ovo nadanje optužen sam (ja) od Jevreja, care Agripa.

2. Ako onome što glagol znači ne može pripadati predmet, onda su to neprelazni glagoli.

Neprelazni glagoli imaju samo radio stanje: konji trče; ptice lete; ribe plivaju.

3. Ako glagol znači radnju kojoj je podmet i predmet jedno isto lice, onda su to povratni glagoli. Predmet tih glagola kazuje se zamenicom se.

Primeri: Ti se češljaš. On se oblači. Ja se obuvam.

Ako radnju rade dva lica te su obadva jedno prema drugom podmet i predmet, onda su to uzajmično povratni glagoli.

Primeri: Petar i Pavle tuku se.

Po trajanju radnje

1. Ako glagoli znače radnju trajnu i neprekidnu, onda su to trajni glagoli (nesvršeni). strana 165 Primeri: Sunce sija. Zemlja se okreće. Trava raste. Životinje dišu.

2. Ako glagoli znače radnju trenutnu ili u trajanju ograničenu, onda su to glagoli trenutni (svršeni).

Primeri: Puška puče. Grom zagrmi. Vetar stade. Kiša poče.

Mnogi trajni glagoli, kad se slože s predlogom, postanu trenutni.

Primeri: Pogledati; zapisati; istrčati; otputovati; izići; proći.

3. Ako glagoli znače radnju s učestanim prekidanjem i ponavljanjem, onda su to učestani glagoli.

Primeri: žmirkati; posrtati; prevrtati se; sedati, ustajati; zapitkivati; zapisivati; istrčavati.

Učestanost radnje može da postane i na taj način, što više podmeta rade istu radnju jedan za drugim; tako i što jedan podmet radi istu radnju na više predmeta jedno za drugim.

Primeri: Porazbolevati se; poustajati; posedati; polegati; poizdolaziti; poizodlaziti; ponameštati se; — porazbijati; poizodsecati; ponaticati; poizodnositi; posmicati.

Neki od trenutnih glagola sami sobom označuju početak radnje.

Primeri: propevati; zaplakati; poći; potrčati; poleteti.

Trajnim i učestanim glagolima se ne može označiti početak radnje. Da bi se, pak, to označilo uzima se u pomoć glagol stati ili početi.

Primeri: Stade care kupiti svatove. Srpske starešine odmah po Božiću stanu se prikupljati k Beogradu. Počnu se o svačem razgovarati.

U rečenicama bez podmeta uzima se treće lice jednine sa zamenicom se. Ako se i rod poznaje, onda se uzima srednji rod.

Primeri: Obično se ide k manastiru. Da se Marku za grob ne raznade. Ovako se obično počinje, kad se zove na krsno ime. Mrzi me se ovđe raspasivat.

Uz glagole; koji znače bivanje može zamenica se i ne biti.

Primeri: Stade velika vika ljudi i žena. Kad je bilo već pred noć.

IMENSKI OBLICI[uredi]

A. PADEŽI BEZ PREDLOGA[uredi]

PRVI PADEŽ[uredi]

  1. U prvom padežu stoji podmet kad je jednostavan ili zamonjei i njegovi dodatci, ako su bez predloga.
  2. Primeri: U njega su knjige starostavne. Na grobu mu stoji i sad beleg, prost kamen bez ikakva natpisa. A ona, nesrećnica, kud ima pogledati.
  3. U prvom padežu stoji imenski prirok, ako je bez predloga.
  4. Primeri: Ti li nasta taj junak na zemlji? Bog je spor, ali dostižan. Vi ste videlo svetu. Učini se golema sirota. Taj će se veliki nazvati.

DRUGI PADEŽ[uredi]

  1. Podmet u drugom padežu
  2. Kad su u rečenici prirok bezlično upotrebljeni glagoli koji znače bivanje kao; jesam, biti, trajati, teći, doteći, preteći, nestati, ostati, nastati, dostati, onda podmet stoji u 2. padežu, kao da bi označavao deo onoga, ili nekoliko od množine onoga, čemu je ime reč koja je podmet. Primeri: Biće kiše. Ali Marka doma ne bijaše. Dok je glave, biće kȃpȃ. Dok je, bȃbo, tvoga čeda Ive, nećeš Turkom ti presti košulja. Da se priča i pripovijeda, dok je ljudi i dok je Kosova. Dok je sunca i dok je meseca znati će se njina kosturnica. Dok trajalo neba i Srbinstva. Dugo ti se ime spominjalo: dokle teklo sunca i meseca. Neće sijena dotrajati do Božića. Nestanuće ovce i všenice i u polju čele i cvijeta. Biće tebi vina izobilja, ako caru ni dostati neće. Da glasnika ostanulo nije. Da junaka boljega serdara još u Crnu Goru ne nastade. Ni kape strana 167 vam tako preteć’ neće. Hotio bi štogod reći sad od tebe, al’ pameti neće sasvim men’ doteći.[1]) Tako biva i uz bezlično upotrebljen oblik ima. Primeri: Ima Boga. Ima nas svakojakih. Ima ljudi koji bi pristali. U svakom žitu ima kukolja. Tako i još uz neke glagole u trpnom stanju. Primeri: Može biti da bi se našlo i slani izvora, ali se to nigđe ne vidi. Kad se novaca nađe. Zaište da mu se donese meda. Pribralo se žita. Da se traži korijenja. Izmiče se hljeba. I s njim bila dokle bilo sveta i zvezda se na nebu videlo. Tako i uz glagol trebati. Primeri: Takovih ljudi treba narodu. Druge nam ne treba pomoći. Niti mu u tome treba razuma ni nauke.
  3. Drugi padež za pripadanje.
  4. Reč u 2. padežu označava onoga, kome, ili ono, čemu nešto pripada. Primeri: Da branimo obraz otačastva. Da obrati srce otaca ka djeci. Glavi ni jednoga neće biti ništa. Svakoga glava dukata valja. Sin čovečij predaje se u ruke grešnika. Pa odoše na bedem Stalaća. A sunašca vidi zraka de i’ ladna prima raka. Istočni kraj Dalmacije. Otišao na kraj svijeta. S one strane Morave beo čador razapet. Bacite mrežu s desne strane lađe. Pita njega ljuba Radojice. Jer ste sinovi vidjela i sinovi dana. Poznavši slast slobode. U mnogo slučajeva, pak, ne može reč sama sobom u 2. padežu označiti onoga kome što pripada nego samo kad ona ima i kakav svoj atribut. Primeri: Vinograd je Ljutice Bogdana. Kad dođoše pred dvore bogatoga Gavana. Livada je lepe Mare. Kud se đede car-Nemanje blago? To nisu novci toga trgovca, nego kakvoga drugog. Sinu sablja Jakšića Todora. Krstaš barjak srpskog knez-Lazara. U taboru čestitoga kneza. Pošlji štaku Nemanjića Save, zlatnu krunu cara Konstantina i odeždu svetoga Jovana. strana 168 Kad sama imenica ne može drugim padežem bez dodatka da označi imaoca nečega, onda se od nje gradi prisvojni pridev, i njime se označi onaj čije je što. Primeri: Doseti se ljuba Stojanova. Mladoženjo, grano bosiljkova. Raslo drvo bademovo tanko visoko. Da on uzme sunčevu sestricu, mesečevu prvobratučedu. Nasloni ga na jelovu granu. Daj mi Bože, oči sokolove i bijela krila labudova. Pošljedak Gospodnji vidjeste. Kulaš ide s konjma carevijem. Božje lice celivala. Kad u jutru jutro osvanulo i gradski se otvoriše vrata. U tri slučaja, pak od reči koja znači imaoca nečega a nema dodatka, ne gradi se prisvojni pridev, nego ona stojeći u 2. padežu označava onoga kome što pripada. Ti su slučaji: a) Kad je određeni pridev ili redni broj reč koja označava imaoca. Primeri. Al’ dragoga dvori zatvoreni. Puti su joj pokraj dvora dragog. Njegova bolest drugoga zdravlje. b) Kad ima više reči koje znače one kojima što pripada. Primeri: U ime oci i sina i svetoga buha. Krvnicima oca i matere. v) Kad se prezimenom kazuje onaj kome što pripada. Primeri: Brže ide dvoru Ljubovića. Da pokrade konje Jugovića. Pod tananu Smiljanića kulu. Kula Đurišića. Čardak Aleksića.
  5. Drugi padež za kakvoću ili svojstvo.
  6. Imenica u 2. padežu, naročito nad ima i pridev kao svoj atribut, označava kakvoću, ili svojstvo lica ili stvari. Primeri: A naprijed junak na vrančiću, neobična ona i pogleda, neobične slike i prilike. Dođe momče crna oka, na vrančiću laka skoka. Starac bijele kose i brade. Sad su ljudi čudnovate ćudi. Brat je mio koje vjere bio. Čovek naravi krotke i svesti razborite. Veljko je bio tačka i visoka struka, a smeđe kose i vrlo malih brkova, duguljastih, suvih obraza, širokih usta i podugačka, malo nakučasta nosa.
  7. Drugi padež za meru i količinu.
  8. Reči koje znače kakvu meru količinu, ili se mogu uzeti u takvom smislu, i brojevi dalje od četiri zahtevaju da u 2. padežu stoji reč, koja znači ono, čega je ta količina, mera ili broj. Primeri: Litar zlata. Aršin platna. Tovar šenice. Kaplja vode. Čaša vina. Dan hoda. Truba strana 169 platna. Ona nađe jedan komad sablje. Imam dosta vina i rakije. Pomalo je takijeh junaka. Ja mu dadoh kitu bosioka. Otud leti jato sokolova. Hajduk Veljko ljuti vuja. Turci stado jaganjaca. Kotarica šljiva, grožđa, jabuka. Žetve je mnogo a poslenika malo. Koliko ljudi toliko ćudi. Da ćeš satrt’ pola caru vojske. U mom više buzdovanu nema, četrdeset oka ladna gvožđa, dvaest oka lepa čista srebra i šest oka žeženoga zlata. Sto godina. Trista dukata. S Jugom pođe devet Jugovića. Njih je sedam a sedam sokaka. Za njim trče dvjesta janičara. Ja kad puče trideset topova. Nas dva se lično ne viđali. Vas četiri dušom podnesite. Zamenice: što, šta, što god, nešto, ovo, to, ono kad znače neodređenu količinu nečega, zahtevaju da reč, koja znači od čega se ta količina misli, dođe u 2. padež. Primeri: Što đeteta u veče omrkne, još toliko u zoru osvane. Što god ima u Senju junaka. Tako mu dade ponešto uzdarja. Čuje da je uvrh gornjega kraja sela Lipolista Srdan Ilija s nešto družine. Oni znaju i bez njega šta u Bosni Turaka imade. S ovo brata dočekaću Turke. Ono kuća što nije bilo izgorelo Srbi raskopaju. Ne žalim sebe, no žalim to jadno đečice. Imenice koje znače nešto, od čega se može uzimati deo, i same sobom, stojeći u 2. padežu, označavaju deo onoga čemu su ime. Primeri: Da hladne vode zahitiš. Nek donese tamjana. Iznese u zubima pijeska morskoga. Vode piše, hleba založiše. Kao da si došao vatre uzeti. Reči, koje znače zbirno ime ili množinu nečega, stojeći u 2. padežu, znače nekoliko od toga čemu je ta reč ime. Primeri: Da naberem po Miroču bilja. Stane brati cvijeća svakojega. Svega imaš u dvoru bijelu, još da imaš ribe od Ohrida. Nakupova svake trgovine. Ima Lazo kónjȃ i sokólȃ, Lazo ima pȇrȃ i kȁlpȃkȃ. Ima slučajeva da se ovako upotrebe u drugom padežu i imenice koje znače nešto apstraktno, ili upošte nedeljivo. Primeri: Poželećeš nege materine. Da su imali pameti. Imajte sažaljenja. Neka vode računa o tome. Slave rajske uživala. Kad s lukavim čovekom posla imaš. I ko mu dobra hoće. Daj mi, Bože, vjetra sa planine. Traži lada đe će ladovati. Da donese sunca strana 170 u nedrima, u rukama sjajne mjesečine. Zna li koja kakvoga lijeka?
  9. Uz odrečene priroke predmet stoji u 2. padežu.
  10. Primeri: Vi Turaka ni videli niste. Ja sramote podneti ne mogu, ni žalosti velike trpeti. Konje dajte, oružja ne dajte. Ne zna jezika. Ne reče reči. Ne govor’te ne griješ’te duše. Da im Marko ne vidi sabalja. Da ne gleda sunca ni meseca.
  11. Reč u 2. padežu označava vreme u koje se događa radnja kazana prirokom.
  12. Primeri: Mi ćemo te često pohoditi, u godini svakoga meseca, u mesecu svake nedeljice. One godine udari grad, te pobije ono selo. Bog ne plaća svake subote. Te zadobi tog krvavog dana sedamdeset oni teški rana. Redom ćemo u planinu svake godine.
  13. Pridevi, koji znače: punoću, obilnost, dovoljnost, vrednost ili protivno: oskudost, žeđ, glad, želju, žudnju, itd., zahtevaju da u 2. padež, kao njihova dopuna, dođe reč koja označava čega je puno, obilno, itd., čega je oskudno, željno, itd. Isto tako dolazi 2. padež kao dopuna glagolima izvedenim od ovakih prideva.
  14. Primeri: Al’ pivnica puna janičara. Tuđa koza puna loja, Lice joj je vredno Carigrada. Ovoga n’jesam dostojna. Znaj, što vrlo brzo gine, nije vrsno mnoge cínȇ. Blago gladnima i žednima pravde. Al’ je gladan šenice bjelice, ali žedan vode sa Zvečana. Sit sam svega. Već sam željan zavičaja svoga. Ja sam željan bela sveta, bela danka, žarka sunca. Da se udostojite carstva božijega. Vredi hitac careva vojvodstva. Svakoga glava dukata valja. Veće sam se sestre zaželio.
  15. Povratni glagoli, složeni s predlogom na zahtevaju da reč, koja im je dopuna, stoji u 2. padežu.
  16. Primeri: Da s’ napijem studene vodice. Ja se napih žuber-vode, namirisah žute dunje. Od želje se sad najedoh mesa. Ko se dima ne nadimi, taj se ognja ne nagrija. Mladosti se namladov’o. Podig’o se or’o pod oblake da s’ nagleda čuda i lepote svake. Pa se rujna nakitiše vina.
  17. Ima glagola povratnih koji nisu složeni s predlogom na, a koji zahtevaju da reč, koja čini njihovu dopunu, stoji u 2. padežu kao: setiti se, odreći se, bojati se, ostaviti se, latiti se, dohvatiti se, prihvatiti se, dokopati se, strana 171 dočepati se, dodvoriti se, kloniti se, manuti se, proći se, čuvati se, mašiti se, oprostiti se, osloboditi se, izbaviti se, igrati se, odužiti se, itd.
  18. Primeri: Setiše se lepe slave božje. Ja se tvoga brata ne odričem. Ko se boji vrabaca, nek ne seje proju. Kloni se takovijeh. Prođite se globa i poreza. Ostavi se, sinko, četovanja. Da se okane bune i nemira. Mahni se ti toga posla. Dočepa se carske kćeri. Kako se dokopaju šume, okrene svaki svojim putem. Pa se vesla mlađan latim. Čuvaj se moga konja. Tako ćeš se odužiti duga. Kad se Marko dohvati Šarina. Privati se Kunare planine. Što se nisi jabuke mašila, il’ jabuke il’ prstena zlatna? Da se ropstva oslobodi. Gledajući da se izbavi manjega zla udari na veće. Te s’ igraju igre svakojake.
  19. Nekoji prelazni glagoli, kao npr. izbaviti, oprostiti, sačuvati, itd. zahtevaju da reč, koja znači njihovu dopunu, stoji u 2. padežu.
  20. Primeri: Da i sebe i nas izbavi ovoga čuda i pokora. Tako ti ga Gospod sačuvao britke sablje Anćelića Vuna. Bog te sačuvao Osmana Dizdara i kriva kantara, popuzljiva mosta, podrugljiva gosta, prtene vreće i zle sreće. Triput si me ropstva oprostio. Eda bi nas oprostio te napasti.
  21. Kad u rečenici glagol stati s imenicama: vika praska, itd. znači bivanje. onda u 2, padežu stoji reč koja znači čega stade vika, praska, itd.
  22. Primeri: Stade praska malijeh pušaka. Stade vika dobrijeh junaka. Stade vriska bijesnih atova. Stade zveka ostrijeh mačeva. Stoji zveka drobnijeh đerdana. Buka stoji mačvanski volova. Veka stoji koza za jarići i jarića dreka za kozama.
  23. Kad se u rečenici izražava divljenje, čuđenje s usklikom ili bez njega, dolazi u drugi padež reč koja kazuje ono što pobuđuje divljenje ili čuđenje.
  24. Primeri: Ao, sveta golemoga, ao, jada moga! Turskim glavam’ goru kitim, o hajučke divne sreće! Viđi knjigu nečuvenih jada! Čudne graje oko našeg dvora! Bože mili čuda velikoga! Bože mili da čudna junaka:
  25. Reči koje znače ono na što se pokazuje rečima: evo, eto, eno, gle, nuto, itd. stoje u 2. padežu.
  26. Primeri: Evo more Kraljevića Marka. Eto sablje a eto nakovnja. Al’ eto ti Ljutice Bogdana. Gle ti njega! Gle strašivca Boška Jugovića! Nuto momka a nuto pameti. strana 172 Ali ima primera u kojima uz ovo pokazivanje reči stoje u 1. padežu. Primeri: Blago meni, evo moje zlato. Evo tebi vezena košulja. Evo sele oči Arapove. I evo ti sablja dimišćija. Eto knjiga dva brata rođena.
  27. Lične zamenice trećega lica, koje se u žestini umeću u rečenicu, stoje u 2. padežu.
  28. Primeri: Žlje ga sjeli tri srpske vojvode! Zle ga seo Predrag Arambaša! Kad je sebe to bilo!
  29. U 2. padežu stoje reči u zakletvama, u kojima nema glagola. U drugom padežu stoji reč koja znači ono čime se ko zaklinje.
  30. Primeri. A tako mi moje vjere tvrde. Jeste, care, današnjeg nam dana. Ne Stojane tvoga ti junaštva. A tako ti sreće i junaštva, i tako ti sretnoga veselja. Kujundžija tako ti zanata.
  31. U 2. padežu stoji imenica koja znači od čega je nešto načinjeno. Takva imenica traži redovno po kakav atribut.
  32. Primeri: Što su vrata suha zlata, na njih vila sina ženi. Grane su joj drobnoga bisera. Druga sovra od srebra čistota, treća sovra drva šimširova. Na vojvodi kalpak bele svile. I vreteno drva šimširova.
  33. Imenice, koje znače glagolsku radnju, zahtevaju da u 2. padež dođe reč koja znači ono čega se ta radnja tiče i koja bi bila predmet da je ta radnja kazana glagolom.
  34. Primeri: Zidanje Ravanice. Po razbiću Turaka. O prošenju devojke. U prevođenju svake knjige. Bez pitanja cara i vezira. JЬubav pohvale i razumna želja slave i lepoga imena. S pomoću znanja turski običaja i politike.

TREĆI PADEŽ[uredi]

U trećem padežu reč pokazuje da nešto stupa u svezu s onim što ona znači.

  1. U taku svezu može se doći primicanjem ili uopšte kretanjem ka onome što znači, reč u 3. padežu i kod čega je kraj tome primicanju ili kretanju.
  2. Primeri: Ko za tuđom vunom pođe sam ostrižen kući dođe. Već ti idi dvoru bijelome. Neka dođe gradu Vučitrnu. Po tom bi se vratili svaki svojoj kući. Uteče u selo kući svojoj. Ona ide svome vinogradu. Odoh pravo gori Romaniji. Žena pođe svojoj udatoj strana 173 kćeri u pohode. Idem ocu svojemu. Pak pritrča ranjenu junaku. Kad Lazaru sitna knjiga dođe. Svaka tica svome jatu ide. Pa on ode svojoj tulumini. Pristupi mu ruci i koljenu. Glas dopade Dragiji vojvodi.
  3. Ima prelaznih glagola kiji zahtevaju da im u 3. padežu bude dodatak kojim se kazuje lice s kojim ta radnja stoji u svezi.
  4. Primeri: Svako Ture sebi dere. Da vlast sebi prisvoji. Da nabavi Srbima hranu, Ni zlu teci, u ni dobru ostavi. Idi kaži mojoj pomateri. Na pohodu majci naručuje. Reče duždu novu prijatelju. Da ona njemu vrača. Sebi oreš, sebi seješ, sebi ćeš i žnjeti.
  5. Ima prelaznih glagola koji osim dodataka u 4. padežu, koji znači predmet radnje, zahtevaju i dodatak u 3. pad., koji pokazuje s kime ili sa čime ta radnja stoji u svezi.
  6. Primeri: Spušta knjigu caru na koleno. Car pašama dade spahiluke i agama dade agaluke. Dadoše mu koplje ubojito. Pa mu baci od zlata jabuku. Činjahu veliku radost svojoj braći. Svaki sebi zadužbinu gradi. Seja bratu zarukavlje veze. Bratac seju mor-dolamu šije. Sve zulume zemlji ukidosmo. Pustiše ga caru pod šatore. Devojka junaku prsten povraćala. Jedan drugom juriš učiniše.
  7. Ima neprelaznih glagola kao: pomoći, služiti, suditi, braniti (u značenju zakratiti); dosaditi, smetati, odoleti, verovati, zavideti, uteći, dodijati, itd. koji zahtevaju dodatak u 3. padežu, kojim se kazuje s kime ili sa čime ta radnja stoji u svezi.
  8. Primeri: Mili Bože, pomozi svakome, svakom bratu i dobru junaku. Bog pomože Strahiniću banu. Služi njima dijete Grujica. Ruka ruci sudi. Zavidela svojoj zaovici. Kad caru tužbe dodijaše. Al’ Milošu ništa ne dosadi. I nazdravlja svoj družini redom. Ne veruje ni svojim očima. Ak’ uteče konjma Novljanskijem zaista ga prodavati neću. Ko meni brani da se krstim. Ko će sili božjoj odoleti. Kako ću ti majci ugoveti.
  9. Ima povratnih glagola kao: osvetiti se, dosetiti se, rugati se, nadati se, protiviti se, čuditi se, radovati se, moliti se, ukloniti se, koji zahtevaju dodatak u 3. padežu, koji označava s kim ili sa čim ta radnja stoji u vezi.
  10. Primeri: Da se njemu dušmani ne svete. Da s, osvetim Duki Zulumćaru. Tu se Komnen čudu dosjetio. Đeca se čude svačemu a ljudi ničemu. Raduje se svetom Vaskrsenju. Devojka se suncu protivila. Molimo se strana 174 Višnjem Bogu. Ja se mlada boljem dobru nadam. Ukloni se pijanu kao i ludu. Jer će ti se rugati Latini. Kad se Marku veće dosadilo. Komu se mačka umiljava, onoga i ogrebe.
  11. U rečenicama bez podmeta stoji u 3. pad. reč koja kazuje s kime ili sa čime stoji u vezi ono što se kazuje glagolom te rečenice.
  12. Primeri: Vrućina mi je. Pak se knezu bilo dosalilo. Sinu čovečijemu valja postradati. Dožali se Turkinji đevojci. Al’ se milu bratu ražalilo. Vama da ne dotuži dobro činiti. Prikazivalo mu se. Ili se Aliji prividjelo. Od ina se caru ne mogaše.
  13. Reči u 3. padežu mogu da označe onoga kome nešto pripada.
  14. Primeri: Ja sam suncu rođena sestrica. Ovo ti je curi đuvegija. Milica je Lazu suđenica. Ako svima mogu biti sluga, ja ne mogu svima biti ljuba. Vezir bješe slavnome Lazaru. Đeneral mu šćaše biti. Niko sam sebi ne može sudija biti. Koji ulazi na vrata jest pastir ovcama. Poče njemu Šarac posrtati. Ne budi svakoj tici kobac. Ide soko vodi sokolicu, blago majci zlatna su joj krila. Posjedaše đe je mjesto kome. Griva mu je ka jelenu brada. Nokti su mu orati bi mog’o. Njojzi je ime Jelena. On je kao i otac mu, Sjedi Jela bratu više glave. Sjedi meni s desne strane. Rasti jelo nebu u visine. Što su ti noži krvavi?
  15. U kletvama i zakletvama stoji u 3. pad. dodatak koji znači onoga kome se kletva ili zakletva upravlja ili od koga izlazi.
  16. Primeri: Al’ tako mi moje vjere tvrde, odvrć’ ću se u ravno primorje. Boga mi ću njega objesiti baš o vratim’ bijela Prilipa. Oj Boga vam kume i devere, vi idite gore na čardake, dovedite lepotu devojku. Zlo ti bilo u Kruševcu vino! Vako bilo svakoj druzi koja majke ne slušala.
  17. U iskazivanju želje u 3. pad. stoji reč, koja znači onoga, čija se želja kazuje.
  18. Primeri: Da je meni leći pa umreti, a da mi je smrti ne videti. Ah da mi je željnoj moći, pticom bih se pretvorila. Da je kome pogledati bilo. Da mi se je pomamiti da te kako zaboravim. Da ti je na zdravlje! Kako meni danas, tako njima doveka.
  19. Ima prideva kao: mio, rad, težak, lagan, zao, dobar, gorak, milostiv, dužan, kriv, vešt, itd. koji zahtevaju strana 175 dodatak u 3. padežu, kojim se kazuje s kime ili sa čime stoji u vezi ono što se tim pridevima kazuje.
  20. Primeri: Mili su mi poštenje i duša. Nigda njemu mila biti nećeš. Tu knezovi nisu radi kavzi. Sirotinjo i selu si teška, a kamo li kući u kojoj si. Mome sam konju lagahan. Ko je sebi zao, kako će drugom biti dobar. Vi nemojte raju gorki biti. Milostiv budi meni grešnome. Da nijesam kaurinu dužan. Ovoj je buni najviše kriv Marašli Ali-paša. Vešt je dora boju i mejdanu.
  21. Ima priloga kao lasno, teško, dobro, mučno, slobodno, milo, mrsko, itd. koji zahtevaju da u 3. padež dođe reč koja znači s kime ili sa čime stoji u vezi ono što ovi prilozi znače.
  22. Primeri: Lasno ti je pjanu zapevati i žalosnoj zakukati majci. Lasno je kćeri s majkom pređu snovati. Pa je teško dževap dati kavzi. Teško je šutu s rogatim bosti se. Mučno mu je ići bez oružja. Na nekim mestima raji nije slobodno nositi ni crvene fesove. Svakome je milo bijela konja jahati i crvenu čohu nositi. Mrsko bješe golotrbu Ivu đe se njemu smiju kapetani. Zalud tebi što si lepa.
  23. Nekoji uzvici zahtevaju da u 3. padež dođe reč koja znači onoga kome se uzvik upućuje. To biva i kad se čitavom rečenicom izražava uzvik, kojom se prilikom nekad izražava blagosiljanje, a nekad pokuda.
  24. Primeri: Blago meni eto moga sina! Kuku meni sinjoj kukavici! Blago majci koja te rodila, i junaku koji te imade. Srećno ti bilo ruo venčano! Teško bratu jednom bez drugoga! Teško onom svakome junaku što ne sluša svoga starijega! — Hvala Bogu na njegovu daru! Loše majci đe pušku obrate! I krepka ti desna ruka bila, i oštra ti britka sablja bila! Crn ti obraz od Barata Mujo!

ČETVRTI PADEŽ[uredi]

Reč u 4. padežu:

  1. Najčešće biva predmet.
  2. To je dodatak prelaznim glagolima, koji označava ono što tom radnjom postaje, na čemu ta radnja čini promenu ili uopšte što se javlja kao predmet te radnje. Primeri: Načiniću kulu u primorju. I načini na Drini mostove. Grad gradila tri brata rođena. Sva četiri sitne knjige pišu. Ema Turci kavgu učiniše. strana 176 Višnjičica rod rodila. Zatvoriću skele oko mora i drumove okolo primorja. Lov loviše po _gori zelenoj. Podvi skute i podvi rukave. Pa okovo sebe i dorata. Konja vodim, peške odim. Soko gnezdo gasi a devojku kune. Grnuo bi vatru rukama. Niže crkve šator postavio. Vjeruj Boga i Sv. Jovana. No mu grdnu riječ progovara. Služio sam dobra gospodara. Ako me nadžanješ, daću ti ja stado. Biser Mara po jezeru brala.
  3. Mnogi neprelazni glagoli kad se slože s kakvim predlogom, postanu prelazni i onda imaju dodatak u 4. pad., koji znači predmet radnje koju ti glagoli znače.
  4. Primeri: Možeš li mi rane preboleti? Da me mimoiđe čaša ova. Tu nađoše studenu vodicu. Metohiju ravnu prijeđoše. Dok prođosmo dvore Ivanove. Svud hodismo Bosnu prehodismo. Često knjige zemlju prelažahu. Pak odbeže svoju staru majku. Oružan junak Dunav prepliva. Pa Sitnicu vodu prebrodiše.
  5. Ima i sasvim neprelaznih glagola, koji se u pesmama upotrebljavaju kao prelazni, i onda imaju dodatak u 4. pad., koji znači predmet te radnje.
  6. Primeri: Sjede zeta Strahinića bano, sjede njega za sovru gotovu. Sjede Bogdan Đoga velikoga. Teške pute da putujem. Teške brode da brodujem. Da ti kukaš sreću tvoju. Túžȋ (tj. žali) mlada đevera Andriju. Plače Batrić Janka i Grujicu. Pauna nam glava boli. Zora ga je zabelela proću puste kule karaule. Tako biva i u rečenicama bez podmeta. Primeri: Đe koga boli. Kad junaka zabolelo beše. Koga tišti, onaj i vrišti. Protiskuje me. Probada me. Žulji ga da plati. Mrzi me se ovđe raspasivat.
  7. Uz gdekoje glagole stoje dva četvrta padeža, od kojih je jedan predmet, a drugi je priročni četvrti padež, koji se tako zove zato što, značeći neko svojstvo onoga što je predmet ujedno služi kao dopuna priroku te rečenice, bez koje tu ne bi bio potpun misaoni zaključak.
  8. Primeri: Ne držim te bana najgorega, no te bana držim najboljega. Ne držah sebe dostojna da ti dođem. Kuma meću Krstitelja Jovana. Kako te je Bog vesela dao. A poglede stvori strijele. Ja nijednog loša vas ne znadem. Pokaza sebe živa. Kad me globiše, kriva me nađoše. Čestita bih njega učinio. Hodi mene uzmi gospodara. Je l’ ga kažu odviše junaka. Ma me za to kriva naći nećeš. Blažene nazivamo one koji pretrplješe. strana 177 Postavi ga Ćurčija kao buljubašu nad desnom stranom Jadra.
  9. Uz imenice koje izražavaju osećanje, kao: strah, tuga, sram, sramota, stid, briga, skrb, volja, želja, milina, stoji u 4. pad. reč koja znači onoga čije je to osećanje.
  10. Primeri: Ti imadeš brata jedinoga strah je mene, biće poginuo. Jer ga je strah da se ne utopi. Da je nije kroz goricu tuga. O, lakomi, sram vas bilo! Stid je mene u oči gledati. Prepade se sramota ga bilo. Niti ga je za to briga. Koliko te god volja. Ne bila vas vašeg brata želja kako mene i brata mojega. Sve šenice da te je milina. Nije ga skrb.
  11. U 4. pad. stoje reči koje znane meru: za vrednost, množinu, veličinu, težinu i vreme.
  12. Primeri: Čudne puške, valja mušku glavu. Dao bi mu dvije puške male, što valjaju stotinu dukata. Osta mrtvi iljadu Turaka. Skoro nam je Ibro oglobio kneza s Unča stotinu ovnova. Kamen oko tri aršina visok, jedan aršin širok, jednu ped debeo. Téži jednu oku. Svako puce po od litru zlata. Ovi su Turci celo leto udarali na Srbe. Nosiše se letnji dan do podne. Služi mene i treću godinu. Ja ću biti kod stoke svu noć. Tako su kopali vas dan. Preko dan udari te otme i treći šanac. Ustavši onaj čas, vratiše se. Koji ga mole dan i noć.

PETI PADEŽ[uredi]

U petom padežu reč pokazuje:

  1. Da se doziva ono, ili da se obraća onome što ona znači. U tom smislu je reču 5. padežu apozicija podmetu.
  2. Primeri: Odi, jedini prijatelju doma moga! Idi k mravu, te se nauči, o lenjivče! Mili Bože na svemu ti hvala! Bogom braćo, ognjeni zmajevi, nemojte se tako zavađati. Šta si dočekala, domovino draga! Nedaj se, dakle, viteški rode. Dragi prijatelju! Poštovani Gospodine!
  3. Oblik 5. padeža dolazi u pesmama mesto prvoga kao podmet. To biva da bi se ispunio stih potrebnim brojem slogova.
  4. Primeri: Mače vojsku Erceže Stepane. To je Vuče knjigu proučio. Kad to začu Vukašine kralju. Uze knjigu Kraljeviću Marko.

strana 178

ŠESTI PADEŽ[uredi]

Reč u šestom padežu:

  1. Označava oruđe kojim se izvršuje ono što glagol znači.
  2. Primeri: Sabljama joj sanduk satesaše. Jednu vojsku buzdovanom bije, drugu vojsku britkom sabljom seče. Kako koga kopljem udaraše. Anđeo prekrsti polje štapom. Ilija ih gromovima gađa. Služi vino Turkinja devojka zlatnom čašom i bijelom rukom. Marko često okom pogleduje. Pa zakucaj alkom na vratima. Soko perjem leti, a ne mesom.
  3. Tako i u mislenom značenju:
  4. Primeri: Prohesapi i umom promisli. Kad joj se sin opaše snagom. Progovori gromovitim glasom. Koji bijahu kažnjeni bolestima. Te ga muči mukam svakojakim.
  5. Reč u 6. padežu označava kao oruđe onoga ili deo onoga što je podmet u istoj rečenici.
  6. Primeri: Đe je ona sama sobom pala. Karađorđe sam sobom otide da diže vojsku na novo. Sobom mlada do mrkova dođe. Da ti legnem glavom na krilo. Pade Đemo glavom bez uzglavlja. Poklanja mu se čelom do crne zemlje. No se rodu licem klanja. Jačaše dihom. Izvila se zlatna žica vrhom iz mora.
  7. Reč u 6. padežu označava materijal kojim se vrši ono što glagol znači.
  8. Primeri: Zlatom veze sve po čistoj svili. Dohvatila sablju Momčilovu, te je slanom zatopila krvlju. Umij mene studenom vodicom. Ja sam vas pomagao brašnom, žitom, solju. Opkoljen vodom i Turcima. Osu se nebe zvezdama i ravno polje ovcama. Pokriću je žeženijem zlatom. Planine se snijegom zaviše. Pokrio se zelenom dolamom. Jednoga zasuše kamenjem. A titra se zlatnim buzdovanom k’o đevojka zelenom jabukom. Hoćahu me oženit’ latinkom. Kada vrba grožđem rodi. Glavom će svojom platiti. Ja se neću zastideti njome. Staše trgovati svinjama. Nasijao sam njivu pšenicom. Potok poteče vodom kao i pre. Čim mirišu nedra tvoja, ili dunjom il’ nerančom, ili smiljem il’ bosiljem? Čim si mi se tako ponesao ili snahom ili svatovima il’ gospodskim darom prijateljskim? Koji Šapcem komendira gradom. Tako a u mislenom značenju. Primeri: Neka Osman zlobom diše. Rđom kap’o dok mu je kolena! strana 179
  9. Reč u 6. pad. stoji kao dodatak glagolu, značeći način na koji se vrši radnja kazana glagolom.
  10. Primeri: Pleme moje snom mrtvijem spava. Kojom bih ga smrću umorio? Trkom trči niz bijelu kulu. Grohotom se smeje. Soko njemu piskom odgovara. Svi joj golubi gukom gukahu. Tajom idu kroz korita ravna. Kaže izrekom. Ode krišom. I dignuće gredom Podgoricu. Da udare na šanac jurišem. Puštio si mene veresijom. Tako mi sve crnom štetom ne propalo! I ostalu žensku čeljad vojska ropstvom sobom uze. Okrenuše redom piti vino. Tako i kad se način kazuje količinom. Primeri: Podajte joj dvojinom onoliko. Dvojinom ih više posjekoše. Kiša pada kapljicama, pak napada lokvicama. Povrvi narod gomilama. Susedi se skupe gomilama pred moju kuću. Skakavci što jatima doleću iz Azije. Grnuše svinje čoporom. Ja ću dići listom Udbinjane. Prodaju sir centama a maslo kačicama. Tako i kad se način kazuje poređenjem. Primeri: Volim mrijet’ nego robom živjet’.
  11. Reč u 6. padežu je dodatak glagolu, da označi micanju put ili prostiranju mesto.
  12. Primeri: Drugijem putem otidoše u svoju zemlju. Ode Marko gorom pevajući. Ševe tice nebom lete. Momče ide planinom a devojka gradinom. Pak otide morem trgovati. Selom idu selo strah imaše. Kad su bili poljem širokijem. Učini granicu Jastrepcem. Od niške je strane bila granica rekom Toponicom.
  13. Reč u 6. padežu biva dodatak glagolu kojim se kazuje vreme u koje se događa ono što glagol znači.
  14. Primeri: Časom vedro, a časom oblačno. Nedeljom i svecem izlazio bi s njima u šetnju. Druga kȕkȃ jutrom i večerom. Sarajevo rano zatvoreno, a u jutru zorom otvoreno. Čim ga vide, tim ga i poznade.
  15. Reč u 6. padežu biva imenski prirok.
  16. Primeri: On će drugim biti Skenderbegom. Zbor ni bio zborom a dogovor dogovorom. Da sam tobom ja bih drukčije radio. Ko se ovcom učini, kurjaci ga pojedu. Da se ne bi i on jagnjetom provrgao. I ona se proturila stenom. Nazove se carem srpskim. Vukašin postane kraljem. Ukazivaše se vrlo veselim i zadovoljnim. Zemlja se upravo može nazvati rodnom. Tuđu majku majkom zoveš. Zovu Vlahom svakoga seljana. Prozovu je pepeljugom. I Turčina zoveš kaurinom. strana 180
  17. U 6. padežu biva priročni dodatak.
  18. Primeri: Uđe kadetom u regimentu. Svaka je dobra devom, no da je vidimo nevom. Robom ikad a grobom nikad. Potkuj i mene mladi junače, neka bih konjem u goru tekla. Skenderbeg je srca Obilića, al’ umrije tužnim izgnanikom. Žene koje su đevojkama bile u kraljicama. Da je u Kočinu krajinu djetetom zarobljen. Četvrti mu robom služi. Već ga robom dovedite.
  19. Uz gdekoje glagole predmetov priročni dodatak kazuje se 6-tim padežem.
  20. Primeri: Učini ga družba starešinom. Učini ga glavnim knezom. Gradimo ga lažom. Što ti Turke gradiš kaurima. Njega postavi vojvodom pocerskim. Oćete da me napravite svinjarom. Kad te takim poznajemo. Dadu mu otvoreno pismo, u kome ga naimenuju buljubašom. Ostavi naslednikom sina svojega.
  21. U raznom smislu dolazi 6. padež kao dodatak mnogim glagolima, kao: kleti se, zakleti, zaklinjati, kumiti, bratimiti, itd.
  22. Primeri: Kunem ti se Bogom. Zakle je nebom i zemljom. Pa je vodu Bogom zaklinjala. Jovan mu se Bogom kunijaše. Taj se njemu i zaklinje teško koji bracem a koji sestricom. Kumim te Bogom i Sv. Jovanjom. Ne brini se mojom kabanicom. Sad se više ničim ne starajte. Ne šali se glavom, gospodaru. Neću da se mnome rugaju neprijatelji.
  23. Ima prideva uz koje ide 6. padež, stojeći u svezi s onim što pridev znači.
  24. Primeri: Mačva je obilna žitom. Budite zadovoljni svojom platom. Ja sam zadovoljan onim što imam. Te je Fruška vinom izobilna. Tamo su ljudi niski rastom. Kako ću licem vesela biti kad mi je duša bolesna. Starešina nije svagda godinama najstariji u kući. Nezdrav i telom i dušom. A nekmoli da je čim oskudan. Veliki tijelom a malen djelom. Pošalje porodom i junaštvom najznatnijega vezira.
  25. Reč u 6. pad. biva dodatak imenskom priroku.
  26. Primeri: Koji je rodom Bugarin. Rodom i vjerom Srbin. Koji je rodom iz Risna. Doista sam mestom iz Budima. Dokle domom bejah pod Golijom. Otadžbinom Istrijanin. Svi su starče, starinom Bošnjaci. Oni su svi zanatom vitezovi. Od mene ti Bogom prosto bilo. strana 181
  27. Reč Bog stoji u 6. padežu da se kome pojača srodstvo.
  28. Primeri: Bogom brate vojvoda Dojčine. Oj Marija bogom posestrimo.
  29. Reč sreća u 6. pad. uzima se da označi nešto povoljno, a reč nesreća da označi nešto nepovoljno.
  30. Primeri: U tom srećom, udare nekakvi ljudi putem. Srećom njegovom onaj ga dan ne zatvore. Neće li to srećom biti kakva kuća. Buzdovan nesrećom kovačevom prsne. Nego se dogodilo tako zlom zgodom.
  31. U nekim slučajevima reči u 6. padežu znače ono čime se ko bavi.
  32. Primeri: Koji narodnim poslom idu. Koji se onđe desio narodnim poslom.

SEDMI PADEŽ[uredi]

U sedmom padežu sad se ne upotrebljavaju reči bez predloga. Ostatci od toga još su se sačuvali u rečima: leti, zima, onomadne, lani, vrhu, mešte, javi, itd. koje se sad smatraju za priloge i predloge, a ne kao imenice u 7. padežu.

B. PADEŽI S PREDLOZIMA[uredi]

Predlozi upotrebljeni s imenicama imaju stvarno i misleno značenje.

U stvarnom značenju predlozi s imenicama označavaju mesto, pravac i od čega je što.

a) Mesto označavaju kad se iskazuje mirovanje ili kretanje na ograničenom prostoru ne menjajući mesto.

Primeri: Kuća u polju. Boj na Mišarskom polju. Oblak vrh zemlje. Blago pod zemljom. Sveštenik pred crkvom. Krčma za gorom. Puzi po zemlji. Nad hučnim morem, na kršnom stenju. Usred dvora oganj gori.

b) Pravac označavaju kad se iskazuje kretanje menjajući mesto.

Primeri: Ide kroz livadu. Popeo se na planinu. Ali juri Mehmed-aga uz obalu ledne reke. Pored stene, pored žbuna na vrletni stiže kraj. Pusta je gora kroz koju hodim. Eno već se kriju sjajnog sunca zraci, ka zapadu zlatni putuju oblaci. Staza preko polja. Pak potrča kroz Miroč planinu. Pak pogleda put žarkoga strana 182 sunca. Jesi l’ iš’o pokraj mora? Zaredio od kuće do kuće kao vodičar.

v) Od čega je što.

Primeri: Da načini nadžak od čelika. Od tog brašna ne bude pita. Pa izvadi divno odijelo, sve od srme i od čista zlata. Sadeljajte guslice od suvoga javora. Postaviću temelj od olova. Čija li je grana od bisera. Iz svakog panja ne može se svetac istesati. Iz jednoga drveta ikona i lopata. Iz ničega mene stvori. Da je sve što vidimo iz ništa postalo.

U mislenom značenju predlozi s imenicama označavaju vreme, uzrok, način i razne druge odnose.

a) Primeri za vreme: Mi ćemo te često pohoditi u godini svakoga meseca, u mesecu svake nedeljice. Pod jesen. Pred proleće. Za jutra. Za godinu. Postaraj se da dođeš pre zime. Tako stade za tri godinice. Preko godine.

b) Primeri za uzrok: Umr’o od tuge. Učinio je to od svoje volje. Ja sam s tebe dopao tamnice. Znam da iz neznanja ono učiniste. Ne mogahu puta razaznati od mirisa sitna bosioka, od lepote rumene ružice. Pak se za to rasrdio na me. Njemu veru za nevolju daje.

v) Primeri za način: Radio je mimo zakon. Seja bratu kroz plač govorila. Što na igri izgubite. Osudili ga na smrt. Dao sina na nauke. Sred sumnje i straha. Tako mu sve ide u nazadak.

Sa raznim predlozila stoje imena u raznim padežima.

U DRUGOM PADEŽU[uredi]

  1. S predlogom bez reč u 2. pad. označava da nema onoga čemu je ona ime.
  2. Primeri: Mučno mu je ići bez oružja. A pušteni konji po livadi bez sedala i bez pokrovaca. Kod tebe vidim grad bez barjaka. Kako ti je bez krila tvojega? Sam je Bog bez grijeha.
  3. S predlogom osim (osem, sem) reč pokazuje:
  4. a) Da se nešto izdvaja od onoga što ona znači. Primeri: Poskočice osim kola ne smije niko ni pomenuti. Uhvati kurjak kozu, koja je bila legla na kraju osim ostalijeh koza. Kao da naš jezik osim sviju jezika na ovom svijetu nikakvi pravila nema. Nastran, tj. osim ostalijeh ljudi. b) Da se od nečega izdvaja ili izuzima ono što ona znači. strana 183 Primeri: Voće raste i rađa svuda, a tako i vinograd, osim ravne i barovite Mačve. Neka izberu koju hoće Evropsku državu osim Rusije. Voda sve opere osim grijeha. Ne dade za sobom ući nikome osim Petra i Jakova. Ima pasa i osim šarova. Napomena: Ima slučajeva u kojima reč osim stoji mesto reči nego i tada nema značenje predloga, niti s njom stoji reč u 2. padežu. Primeri: U dvoru mu nigđe nikog nema osim bolan sluga Milovane. Da na begu ništa više nema osim jedna tanana košulja. On ne nosi cvjeća svakojaka osim jednu ružu i karanfil. Bože sačuvaj da se čim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega. Da se nema čim drugim opasati osim likom. U po kojem primeru ne može se reč osim zameniti rečju nego. Primer: Svakom poruga osim devojci. Tu bi se reč osim mogla zameniti rečima samo ne, pa bi bilo: Svakom poruga samo ne devojci.
  5. S predlogom krom, krome, okrom reč pokazuje isto značenje koje i s predlogom, osim, koji je mnogo običniji.
  6. Primeri: Da nikoga ukraj mene ne bi krom gorice, kamenja i noći. A krom vojna njezino srdašce i ne znade za drugo sunašce. S molerom je tu bio krome ostalije znatnije Srpčića i pop Sava. Okrom Boga jedinstveno na njih nad imade.
  7. S predlogom van, izvan reč u 2. pad. označava.
  8. a) Da se isključuje prostor koji se obuhvata značenjem reči upotrebljene s tim predlogom. Primeri: Brzo ide, ali izvan puta. Poranili behu u zoru lov loviti izvan grada. Vidio sam ih nekoliko blizu seoske Crkve, ali izvan porte. b) Da se isključuje prostor koji ne obuhvata svojim značenjem reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Nisu vodili nikakve trgovine izvan zemlje (znači da su je vodili samo u zemlji). Prorok ne može poginuti izvan Jerusalima (znači da može poginuti samo u Jerusalimu). v) Da se prostor koji se kazuje rečju s tim predlogom izuzima kao prostor za koji se već podrazumeva da se na njemu dešava. strana 184 Primeri: Neka se srpski živalj samo toga Zakona i van Srbije drži. g) U prenesenom smislu. Primeri: Na ove reči budem van sebe. Govorahu da je izvan sebe. Izvan očiju, izvan pameti (poslovica) Nećeš! Nećeš! K’o van sebe vrisnu. d) Često predlozi van i izvan stoje u značenju predloga osim. Primeri: Voda sve nosi izvan sramote. Dužni su postit’ svi izvan male dece. U novolji nemam prijatelja van mog ata i svetla oružja. Nemoj imati drugoga Boga izvan mene jednoga. (Sazvao sve sinove Davidove izvan Solomuna. Izvan rečeni uzroka ima i drugi mnogo.
  9. S predlogom blizu reč u 2. pad. označava da se nešto nalazi ili zbiva u blizini onoga što ona znači.
  10. Primeri: Čador penje Sibinjanin Janko blizu dvora Jele udovice. Kad svatovi budu s devojkom blizu kuće. Kad su bili blizu Kupinova. Blizu dvora gle meneka. U prenesenom smislu. Primeri: Kad je ko blizu smrti. Što je vetho i ostarjelo blizu je kraja. To je blizu pameti. Predlog blizu ima i poređenje. Primeri: Vi ste bliže boga i čudesah. Tica što se više diže, to je svoga grada bliže, tako čovek što je niže: to je svoga doma bliže. Teško onom ko j’ najbliže Marka.
  11. S predlogom kod reč u 2. pad. znači:
  12. a) Da se nešto nalazi ili zbiva u neposrednoj prostornoj blizini onoga što ona znači. Primeri: Pomkoše se jedan do drugoga kod kralja mu mjesto učiniše. Ovo su ti primorski hajduci, sve izginut’ jedan kod drugoga. A nevesta stoji kod devera. U dvorima konji osedlani, a kod konja pod perjem junaci. Ne stoj dragi kod mene. Ona stade gradu kod kapije. b) Da se nešto nalazi ili zbiva u značenju pripadanja onome čemu je ona ime. Primeri: Kod Marka su tri ćemera blaga. Vatih mu se rukom u džepove, kod njeg’ nađoh do tri kese blaga. Zaspala Jana kod stada. Nisam ni kod svoje kuće čistila. Kod svakoga manastira ima po nekoliko đaka. Kad sam bila kod majke devojka. Što sam tebi kod babajka vezla. Kod svakoga stara majka plače, kod Milete sestrica Milica. Dobro ti mi kod tebe bijaše! strana 185 Kad sam kod njega bio na kočaku. Kod tebe je na večeri bilo. Pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji. I kod nas je rodila šenica. Krili su se po šumi i po drugim selima kod svoji prijatelja i poznanika. Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod boga i kod ljudi. Što god rekli kod Boga se steklo. Kod naroda nemaju pravoga povjerenja. Kod mene je ovaka uredba. v) Da se ima ili da postoji ono što reč u 2. pad. znači. Primeri: Što će meni Rišnjanski mačevi ta kod moje sablje Šamlijanske. Kako bi ti uzeo onog gubavog kod takik krasnih konja. Nije pravo da narod mre od gladi kod te proje. Kod tolika gazdašaga moga nisam kadar ni devojke naći. Sramota bi bilo da Turci dođu u moju kuću, pa kod tolike slave i imena moga ništa u njoj da ne nađu. — Lako je svakom kod pameti.
  13. S predlogom kraj reč u 2. pad. pokazuje:
  14. a) da je nešto u prostoru u blizini ali sa strane onoga što ona znači. Primeri: A kraj mene cvetići i trava. Devojka sedi kraj mene. Igrali se vrani konji kraj Morave na obali. Na vodi je tridest Udbinjana, kraj svakoga dvori po devojka. b) Predlog kraj ima i oblik 6. padeža kao imenica a i tada zadržava značenje predloga. Primeri: Pala magla u primorje, al’ se vidi krajem mora. A Mlečići postaviše vojsku po granici krajem Gore Crne. v) Predlog kraj biva i složen s predlozima iz, na, od, u, zadržavajući isto značenje. Primeri: Vika straža iskraj polja. Iskraj vode uždi šeišanu. Da uteče noću iskraj mene. — Kad je bio nakraj polja. Odmah biše nakraj gore čarne. I preneseno: Čovjek nakraj srca. — Od kraj Bara do polja Grahova. — Dočeka ih kralju Mijailo ukraj Laba, ukraj vode ladne. I naša je kuća ukraj puta. g) Kad je predlog kraj složen s predlogom po, ima značenje predloga pored. Primeri: Jesi l’ iš’o pokraj mora? Smilj Smiljana pokraj vode brala, Udariše pokraj vinograda.
  15. S predlogom pored reč u 2. pad pokazuje:
  16. strana 186 a) Da se nešto nalazi, prostire ili kreće u blizini, ali sa strane onoga što ona znači, te se tako u stvarnom značenju jednači s predlogompokraj. Primeri: Kad budu pored crkve. Pa me nosi pored dvora njena. Udarivši u tom putu negđe pored gusaka. Načiniću crkvu i džamiju obadvije jednu pored druge. Koji je pored njega jahao na konju. Pod čadorom leži ranjen junak, pored njega sablja dimišćija. A Marija stade pored majke. U zubima drži dragi kamen pored kog se vidi večerati. U prenesenom smislu: Pored sve dobre volje, nisam to mogao učiniti. Pored svojih briga i nevolja nisam na to ni pomišljao. b) Da je nešto zajedno s onim što znači reč s predlogom upotrebljena. Primeri: Uzeh vraga pored blaga. Ti Vladimire pored kćeri moje imaš Drač u miraz. Blago meni pored tebe. Pored maćije omrzne na nju i otac. v) Da se ima ili da postoji ono što znači reč upotrebljena s predlogom. Primeri: Pri ovolikoj množini pjesama i pored bolesti moje glave i očiju za sad se drukčije nije moglo učiniti. Što bi pored zime i zaspao to ti prekida san goropadna vika pomamni Bugara. Koji se (glasovi) pored svega mnoštva slavenskijeh slova pišu s krpežom. Da je pored svega prevelikoga bogatstva bio vrlo tvrd. Izobilan sam radošću pored sviju briga. g) Ovaj se predlog može složiti s predlozima na, s, uz, pa i opet da zadrži isto značenje. Primeri: Ide Gašo napored ovacah. Spored njega ruža cavtijaše. Ide Nikad uspored ovacah.
  17. S predlogom do reč u 2. pad. pokazuje:
  18. a) Da je kraj primicanju onde gde počinje ono što znači reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Car s’ odmiče, Marko se primiče, dok dotera cara do duvara. Jednom kroči do konja dokroči. Došavši jež do jedne klade, uvuče se pod nju u bukovo lišće. Jer su se nekoliko puta bili dogonili do šanca. b) Da se označava ne samo mesto, na kom se primicanje završuje, nego i sva dužina koja se kretanjem obuhvati. Primeri: Spuštaj grane do zelene trave. Popuštio krila do kopita. Otegao se do neba. Krvave im strana 187 ruke do lakata. Krvav derviš bješe do očiju. Srezaću ti crven kavad do zemlje. A bijela brada do pojasa. Zaredio od kuće do kuće kao vodičar. Čini mi se do mora je moje. Od Žabljaka do Cetinje vode udaren je čador do čadora. Kad uzdišu do Boga se čuje. To se čudo čak do cara čulo. Jao mene i do Boga. Pesma ide od usta do usta. Od rečena do stvorena ka’ od lista do korena. Cvili pišti, do Boga se čuje. Piše knjige i šalje čauša do Prilipa grada bijeloga, do onoga protopop-Nedeljka. v) Znači meru do koje se izvršuje neka radnja. Primeri: I satrijeh Grčku do temelja. Istraživati što do najposlednje sitnice. Pa sve opucka do mrve. Dok ne daš do pošljednjeg dinara. Bićemo se more do jednoga. Bićemo se do poslednje kapi krvi. Svuče se do košulje. Kad nevolja koga do što doćera. Predrag majci do konja doraste, a do konja i do bojna koplja. A kad zlato do đerđeva bila, kupila joj đerđev od merdžana. Od mladosti do starosti. g) Znači mesto ili kakav predmet do kojeg se nešto trajno bavi. Primeri: Vinograd je nama do čardaka. Na obali do vode Sitnice jedan zelen tu bijaše čador. Uvrh sovre silan car Stjepane a do njega stari Jug-Bogdane, a do Juga devet Jugovića. Seda caru do desna kolena. Stiže Marko blizu do Kosova. Zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača. Konj do konja, junak do junaka. d) Znači vreme trajanja nečega. Primeri: Ne dam sina do proleća. Ne pust’ glasa do bijela dana. I ćuprija ostane do današnjega dana. Bijahu još dva dana do pashe. Tako je do mraka tu ležao mrtav. Potpisa me carevi vezire da sam vojnik caru do vijeka. — Do sunca joj voda bistra bila. Čovek se do smrti uči. Koji pretrpi do kraja blago njemu. Žalosna je duša moja do smrti. Rajske slave uživala ta u carstvu nebeskome a do suda Božijega. Da dođu do godine. đ) Znači vlast ili moć da nešto učini onaj kojega označava reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: To stoji do tebe. Do njega stoji da nam da ili da ne da. Do vas, gospodo, stoji, da to bude ili da ne bude. Koliko do vas stoji, imajte mir sa svojim ljudima. e) Znači onoga ko je uzrok ili kriv nečemu. Primeri: Pa do koga bude krivica, odgovar’o Bogu i narodu. Što si, Ljubi, užućela? Ali ti je što do strana 188 mene, il’ do moga vrana konja, al’ do moje britke sablje, al’ do moje mile braće, al’ do moje drage sele, al’ do moje stare majke? Nije mene što do tebe, neg’ do tvoje stare majke: s večer’ vodu prolijeva, u ponoći ište piti. ž) Da se mȃrȋ ili ne mari za ono što znači reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Nije meni do vaše večere. Tebi je do jela a vidiš gde gazda hoće da umre. I što mi je do njihove svađe! Koliko je jednima do njega toliko i drugima. Što je tebi do toga? Što je tebi do nas? z) Znači ono što i s predlogom osim. Primeri: Sve se mijenja do volje božje. Niko ne zna do nas đe je zlo, Voda svašta opere do crna obraza. Majka nema do tebe jednoga. Do oružja i srdašca svoga on ne krenu druga ni jednoga. Ne boji se nikoga do Boga. Ko je ikad na svijet’ dočeka’ a od đece jedne raspuštene štogod drugo do vječite muke.
  1. Napomena. Dešava se da reč do, značeći što i reč osim izgubi značenje predloga i ne zahteva da bude s njime reč u 2. padežu.
  2. Primeri: A da što je svijet do trpija. Ništa nije mogao čuti do viku. Nemam ništa do jednu šćer. Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom. Niko ne zna sina do otac. Ja bih svašto majko raskinuo do prokleto drndarsko tetivo.
  3. Napomena. Dešava se da predlog do stoji pred drugim predlogom, ali padežem upravlja onaj drugi, a ne on.
  4. Primeri: Spustio se malo u Udbinu do pod kulu Glumca Osman-age. Ode Jovo do pod svoju kulu. Kad je bio do blizu Budima. Jed’ge, pijte do u zoru Turci. Čekavši do pred zoru. Miloš ide i kulaša vodi do pred šator srpskog car-Stjepana. Kud će veštica do u svoj rod. Sve će biti do u ćose brada.
  5. Napomena. Reč do stoji katkad i pred prilozima.
  6. Primeri: Jer će osuda večna tvoja mnim do brzo na njih pasti. Šta ja činim ne znaš sada, do malo ćeš paka znati. Čućete do malo vremena. Usedni konja pa beži, da mi ne rečeš do posle: prevara što me prevari.
  7. Napomena. Reč do ne upravlja padežem ni onda, kad stoji pred rečima koje se ne menjaju.
  8. Primeri: Do podne. Doveče. Tako i neki put predbrojevima i rečima brojnog značenja. strana 189 Primeri: Eto mene do petnaest dana. Zgoda dug i do sto godina naplaćuje. Sad na tebi zelena dolama, do dan, do dva zelena travica. Brže bolje do nedelju dana. Da će mi on do toliko i toliko dana sa dve iljade momaka doći u pomoć.
  9. S predlogom od reč u 2. pad. pokazuje:
  10. a) Da je na kraju onoga što ona znača mesto s kojega se što odmiče. Primeri: Od ognja mi čedo odmaknite. Istavi lonac od vatre. Od grada se Turci odmakoše. Otkide se lađa od Budimskog grada. Nek odmaknu konje od obale. b) Da se odvaja nešto što je bilo u vezi ili zajednici s onim što znači reč koja je upotrebljena s predlogom. Primeri: Rastaviću slamu od šenice. Manu Komnen mačem plamenijem te odvoji od Mustafe glavu. Odvali kamen od vrata. Ti se hoćeš dijeliti od svijeta bijeloga. Odbi se grana od jorgovana i lepa Smilja od svoje majke. Otpusti se od ručna devera. Odlučiće nas od pravednijeh. Ne mami mi sina leti od oranja zimi od ovaca. Trže Marko nože od pojasa. Utri suze od bijela lica. Pa on proli suze od očiju. Đe je od nje kaplja krvi pala. Od oblaka pukoše gromovi. Već od konja dobrih odsjedoše. Pa se mlada od zemlje podigla. v) Daljinu nečega od onoga što znači reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Koliko je nebo od zemljice toliko je i moj rod od mene. A jednu je vodu zapazio u planini podalje od druma. Ne pružaj se dalje od gubera. Ode Marko u goru zelenu podaleko od careve vojske. Tvoja je sreća daleko od tebe. Daleko bilo od nas! g) Uz par predloga oddo pokazuje celinu prostora između dva mesta, koji počinje od onoga što znači reč upotrebljena s predlogom od. Primeri: Da odvedeš kitu i svatove od Budima do Prizrena grada. Od glave do pete. Pade tama od neba do zemlje. A što sam se stara zamučila od mojega dvora do tvojega. Već se bijem i prebijam od drveta do drveta, od kamena do kamena, od nemila do nedraga. Glas otide od usta do usta. d) Pokazuje pravac kretanja nečega, koje počinje od onoga što znači reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Duva vetar od severa. Studen vetar od istoka dunu. Rodi nam se od zapada sunce. Đe se pramen magle zapođede od Kostura grada bijeloga. Da strana 190 udare odozgo od planine. Da će mnogi od istoka i zapada doći. Pa pruži od sebe ruke. Daj mi, Bože, vijore vetrove da podunu otud od širine. Okrenu ga od Prilipa grada. Okrenuvši glavu od njega. Dolećeše dva vrana gavrana od Kosova polja širokoga. Stiže knjiga od Malene Banjske. đ) Pokazuje primanje, oduzimanje ili zahtevanje nečega od onoga što znači reč upotrebljena s tim predlogom. Primeri: Pa uzima Šabac od Turaka. Uzima jedan od drugoga. Oteo od Turaka Banju. Od gospođe čašu privatio. Zaište od matere onu pušku. Da prosi milostinju od ljudi. Od Turaka šićar pokupiše. Pa od cara Kosovo zakupi. e) Da nešto pripada onome što znači reč upotrebljena s tim predlogom, te bi se imalo isto značenje kad bi se od nje načinio prisvojni pridev. Primeri: Još da imaš ribe od Ohrida. Pristigla me od Senja potera. Lijepa kao vila od gore. Ubila me rđa od tamnice. Carstvo moje nije od ovoga svijeta. Ovo bjehu od zemlje sudije. Odmah pozna straža od Arapa da u vojsci ne imade Marka. ž) Znači da je nekome postojbina ono čemu je ime reč uzeta s tim predlogom. Primeri: Otkuda si, od koga li grada? Ja sam junak otud iz krajine od Dobuja grada bijeloga. Jedno bješe od Prilipa Marko, drugo bješe Relja od Pazara, treće bješe Miloš od Pocerja. Gospodine care od Stambola. Kuma kumi od Budima kralja. Kralju Đurđu od Maćedonije. 3) Pokazuje da nešto, bilo povoljno, bilo nepovoljno dolazi od onoga čemu je ime reč s tim predlogom udotrebljena. Primeri: Što je od Boga slađe je od meda. Knjiga kaže na Urošu carstvo od oca je ostanulo sinu. Vatite se kola toga, od Višnjeg je ono Boga. Zapovjed je taka od vezira. Ni Todora ni od njega glasa. Od mene ti Bogom prosto bilo! Da joj kažem od cara pozdravlje. Kaži njemu od mene blagoslov. Na meni je ostanula kletva od mojega čestitoga kneza. Da im je zulum od knezova. Id’ odatle od Boga morijo! i) Znači onoga ili ono od koga ili od čega proizlazi radnja kad je glagol u trpnom stanju. Primeri: Što je tebi od Boga zapoveđeno. Ne budi od mene rečeno. Anđeo poslan od Gospoda Boga. Pa mi ne strana 191 bi od Boga suđeno. Bude pokaran od sviju i suđen od sviju. Poštovan od svega naroda. j) Dodatak priroku pokazujući od čega biva ono što se prirokom kaže. Primeri: svaka tica od svog kljuna gine. Volim od vaše ruke umrijeti. Ako padne od tebe junaka, k’o da pade baš od moje ruke. Srbi kao seljaci žive samo od zemlje i od stoke. Dalmatinci žive od mora tj. od putovanja i trgovine po moru. Od Petra me uhvati groznica. Višnjičica rod rodila od roda se podlomila. Umirem od gladi. Umreh od žeđi. Ide sam od svoje volje. Da je sirota od straha jedva živa ostala. Il’ se šališ, il’ od zbilje biješ. Ležaše od groznice i od srdobolje. Ne gnjev’te nam gizdave devojke, devojka je i od sebe gnjevna. k) S ovim predlogom reč u 2. pad. pokazuje poreklo nekoga ili nečega. Primeri: Be aferim pile od sokola! Da su današnje Bušatlije od Ivanbegovića, ali oni sami kazuju da su od Mrnjavčevića. Ti si, Đurđu, roda gospodskoga od principa od Čarnojevića. A oženi dva nejaka sina s preko mora otud od Latina. Ako je i zmija od srca je. Ne imao od srca poroda. Nit’ si junak nit’ si od junaka. Ti si tić od kukavice. Od stara oca đeca siročad. Ne Mileta, brate, od matere. Od vrla se orlić rađa. Od kamena nikom ni kamena. Na čast njemu slava od takog pisanja. Valjada si od starijeh čuo: za hajdukom u goru ne idi. Uredbe koje je on od Nijemaca u Frajkoru i po tom živeći u Sremu bio vidio. Od ruke mu ništa ne rodilo. Ne ide mi od ruke. Ja sam ovu pjesmu pisao od Podrugovića. Od mene si naučio što znaš. l) U stvarnom značenju pokazuje vrstu, a u mislenome način. Primeri: U svakome dućanu da bude trg od druge ruke. Mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe. — Svaki od svoje ruke tolkovaše. Dovija se od svake ruke. Koji zna dobro čitati i od srednje ruke pisati. Od oka (proceniti što). Od ramena (presuditi što). Od prilike. Sad im svakome od reda sve prašta (bez izuzetka). lj) Reč u 2. pad. s ovim predlogom pokazuje da od onoga što znači postaje nešto drugo. Primeri: Od dece ljudi bivaju. Od pruta biva veliko drvo. Od krvi ne može biti voda. Od trgovine strana 192 stvori se golub, a od Turčina stvori se kobac. Od zrna u jedanput postane mačak. Kad kum, okusi od vina koje je postalo od vode. Da su od raje postali gospodari i vojnici. Obor-knezovi su postali od stari srpski knezova. Od tog neće ništa biti. Od tog nema ništa. Da vidite šta j’ Od paše bilo. Od tebe će trista jada biti. Dom moj dom molitve nek se zove, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku. Da vidite jada od Turaka. Šta uradi od ljudi! Čin’ od blaga što je tebi drago. Kuće su obično sve od drveta. m) Atribut imenima: Primeri: Sve isturi od boja tonove. Moskovi su od boja junaci. Janko ima konja od megdana. Na se turi ođelo od dike. Da imadem brata od zakletve. Ovo n’jesu rane od prebola. Jesu li ti rane od samrti. Čovek od zakona. Nije sam on od toga posla, nego ga je Bog za svašta dao. Tu je majdan od dobrijeh konja. n) Pokazuje vek, meru, i vrednost. Primeri: Kako jelen od godine dana. June od godine dana. Mog Stojana mlađa osta ljuba, mlađa ljuba od nedelje dana. Starac Fočo od stotine leta. — Sad mi dajte jednu čašu vina ma dobroga i čašu od oke. — Svaki čifti od dukata žuta. nj) Označava ono od čega je neko vlasnik. Primeri: Gospodar od kuće. Kažite gospodaru od one kuće. Onda se gospodar od galije seti svoga za novčić kupljenoga mačka. Svaki je svoga mali gospodar. Car od one zemlje dozove ga preda se. o) Označava ono od čega se kazuje deo. Primeri: Da ti nosim ponude: od komarca rebarca, od mušice, dušice, i od raka dva kraka. Oni nose ruku od junaka. Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce od junaka. I evo ti od Arapa glave. Dmitar uze donji kraj od grada. Tri puta se opasao pasom, a četvrtom do sablje kajasom. Nemoj nosit’ ništa od oružja. Od Srbalja malo ko pogibe, od Turaka malo ko ostade. Neki od stranaca dođoše u grad. Pa besedi jedan od Senjana. Od seljaka ima kovača, tufegdžija. I ti si od njih. Jedni vele oda zla je roda. Ko je Srbin i srpskoga roda i od srpske krvi i kolena. p) Čini dopunu glagolima. odvratiti, udariti natrag otpasti, ukloniti se, uzdržati se, probuliti se, otpaditi se, odmetnuti se, poneti s, tuđiti se, zareći se, odreći se, odučiti se, krstiti se, prestati, mirovati (sedeti s mirom), lečiti se i još nekima. strana 193 Primeri: Ljude odvrate od predaje. Ne valja od svoje reči natrag udarati. Otpadoše od vjere. Uklanjajte se od svakoga zla. Nije se mogao od smijeha uzdržati. Kad se probudi od sna. Što su se otpadili od kućevnoga posla. Da je Kara-Mahmut Bušatlija od cara se svojega odmetnuo. Oni su se ponijeli i kao otuđili od svoga naroda. Nigda ti se neću poturčiti ni odreći od krsta mojega. Zareći se ni oda šta ne treba. Krsti se ti od njega. Jer su se odučili od rada poljskoga. Da mi za sad prestanemo od svađe. Stanu malo da počinu od boja. Da miruje Ramo od Turakah. No da s mirom sad od Srba sedi. Tim se leči od nazeba. Pošto se izleči od rane. r) Tako i glagolima: braniti, zakloniti, čuvati, kriti, tajiti, zagraditi, zatvoriti. Primeri: A da crkvu od Turaka brane. Nek se rani i oda zla brani. Od jada se na mač naslonjaše a od sunca perom zaklonjaše. Čuvajte se od lažnijeh proroka. Slabo se što od njega može sakriti. Pa od svoga tajim pobratima. A ti ga zagradi od sela selenom, od mene bosiljkom. Zatvorite carstvo nebesko od ljudi. s) Tako i glagolima: izbaviti, oprostiti, osloboditi, trebiti, pleviti, čistiti, otresti, osušiti, utešiti, opravdati, žaliti. Primeri: Izbavi nas od napasti. Oprosti me danas od Arapa. Osloboditi koga od poreze može samo Miloš. Trebe se voćke od gusenica. Lehe od luka valja pleviti od trave. Da čistimo zemlju od nekrsti. Ne može da se otrese od rđe. I od suza žalosnijeh svoja lica osušile. I od plača utešimo. Koji se ovakvom kletvom opravda od čega. Ne žali me, brate, od jednoga. t) Pri poređenju rečju s tim predlogom kazuje se ono sa čim se poređenje čini. Primeri: Šire je nebo od mora, duže je more od polja, brže su oči od konja, slađi je šećer od meda. A šta je lepše od slave božje i od večere s pravdom stečene. Jače selo od svatova. Ona je bila belja od snega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca. Ja poviše od vas vidim. Jer on svašta ima bolje od nas. Volim brata od očinjeg vida. Koji znadu manje od njega.
  11. S predlozima više i iznad reč. u 2. padežu:
  12. a) Pokazuje da se mesto, na kome što biva, nalazi dalje od gornje strane onoga što sama znači. strana 194 Primeri: Danica se njemu odgovara: ja, sam bila, ja sam dangubila više b’jela grada Biograda. Buzdovan zazuja više kuće. Ima biljeg viš’ desne obrve. Ko više sebe pljuje na obraz mu pada. Više Marka knjigu opazio. Soko Đogo pade na kolena, iznad njega koplje preletelo. Ne grizeš ti meni uši, već onaj što se vije iznad mene. b) Pokazuje da se, gledajući stvar u dužinu ili u širinu, nalazi nešto na strani koja se smatra za višu. Primeri: Zaustaviše se više našeg sela. Šator penje Novaković Gruja u planini više Drenopolja. Više moje glave ružu usadite. U Omera više Sarajeva. Iznad crkve polje pritiskoše.
  13. S predlogom niže reč u 2. pad. pokazuje da se mesto na kom što biva, nalaza na nižoj strani onoga što ona znači.
  14. Primeri: Naže crkve postavio tabor. Niže nogu bunar iskopajte. Puče puška niže Beograda.
  15. S predlogom ispod reč u 2. pad pokazuje:
  16. a) Da se nešto uklanja s mesta koje se nalazi pod onim što ona znača, ili mu se prilazi. Primeri: Boji se da se ispod njega ćebe ne izvuče K njemu dođe siv zelen sokole, ispod krila sitnu knjigu pušta. Darova mu konja ispod sebe. — Pruži ruku ispod međedine. b) Da se nešto uklanja s mesta koje se nalazi na strani koja se smatra za nižu. Primeri: Išćeraću ispod Beča Turke. Krenu silu ispod Beograda. Odbiše se ispod Pirlitora. v) Da se nešto bavi ili rada pod onim što ona znači. Primeri: Krtica ispod zemlje ide, pa opet ne može da se sakrije. Pošetao paun ptica ispod narandže. Šuplje je ispod neba. Ikoniju na vrančića baci, priveza joj noge ispod vranca, a priveza ispod grla ruke. g) Pokazuje ono što i predlog niže. Primeri: Kad su bili ispod Vučitrna. Prokašlja se nekoliko puta ispod kule Glumca Osman-age. Ispod žítȃ. d) U prenesenom značenju. Primeri: Ispod Boga nema se kuđ. Pogledaju se Turci ispod očiju. Ondar Vuko ispod mukla pita. Ispod stida progovara. strana 195
  17. S predlogom vrh reč u 2. padežu pokazuje:
  18. a) Da se nešto nalazi ili biva na gornjoj strani onoga što ona znači. Primeri: Tri kavada jedan vrh drugoga. Ubio ga vrh sebe. Pljuni vrh sebe kad li na obraz. Ah, da vide svijeta puci ostali krst ov’ slavni nepobjeđen igda, vrh Lovćena što se nebu diže. b) Isto mu značenje biva i kad je ovaj predlog složen s predlozima na, u, po, s. Primeri: Jedan stani navrh Malovana. A kum svraka navrh trna čuči. I gori joj kosa navrh glave. — Ima kamen uvrh koga je izrezan krst. — Od udara zaigra mu zemlja kao prazna povrh vode tikva. — Al’ na njemu do tri pancijera, tri panc’jera jedan svrh drugoga. v) Označava mesto u ravnina na onoj strani koja se smatra za višu. Primeri: A konji nam vrh livade neka pasu kod kladenca. — Bolje se navrh livade dogovarati, nego se na uvratinama karati. Navrh sofre Gromovnik Ilija. — Uvrh sofre Stari Jug-Bogdane.
  19. S predlogom iz reč u 2. pad. pokazuje:
  20. a) Da se nešto uklanja s mesta koje se nalazi u onome što ona znača. Primeri: To izreče iz kule uteče. Iz tamnice izvadi Stojana. Već on ide iz krčme u krčmu. Ali Mitar iz planine dođe. Puče puška iz gore zelene. Pobegne iz Bogovađe u Studenicu. Iz Prizrena mesta ubavoga. Lije kiša kao iz kabla. U jedan put svi obore vatru iz pušaka. Iz usta mu živi oganj sipa a iz nosa modar plamen suče. Viknu Miloš iz grla bijela. Koliko ga lako udarno, iz bojna ga sedla izbacio. Sinu munja iz neba vedroga. Iz kamena bi suza udarila. Iz glave je kose iščupala. — Da protera jarca iz ovaca. b) Da se nešto javlja ili doznaje iz onoga što ona znači. Primeri: Iz oblaka svetac progovara. Javi mu se iz oblaka vila. Progovara Konda iz zemljice. Čusmo iz usta njegovijeh. Bolan bába iz gore gledao. Ona mu iz srijede odgovara. To iz kule niko ne čujaše. Viri kao puž iz ljuske. — Iz ovih se knjiga i danas čati i poje u crkvi. Iz ovoga se natpisa vidi da je ono istinitije. Prȋčȃ iz pleća. Iz ovih ponašnica vidi se da su pravi Srbi. Da je on to sve iz knjiga naučio. strana 196 v) Da kretanje ili osećanje polazi iz onoga što ona znači: Primeri: Kad udara teškom topuzinom sva se kula iz temelja ljulja. Koliko je lako udario, vitu jelu iz korena krenu. Kukolj valja iz korena iščupati. Zapeo iz petnih žila. — Već uzdiše iz sveg srca. Iz srca te časno štuje g) Atribut imenima. Primeri: Pozna svoga đoga iz podruma. Soko iz vranjijega gnijezda. Ikonija srce iz nedara. Pa on kupi gospodu svatove: kuma švraku dugačkoga repa, starog svata iz osoja žunju. Nego ište grožđa bimberova iz careva nova vinograda. Nu kmetujte mѐne i Milošu za našega dara iz Latina. Pije junak crveniku vino, služi mu ga iz gorice vila. Đe su tebe guje iz potaje? Mače Marko nože iz potaje. d) Da je nekom postojbina ono što ta reč znači. Primeri: Ja sam junak otud iz Krajine od Dobuja grada bijeloga. Koji je bio iz Pocerine. Doista sam mestom iz Budima. Čupić Stojan Zmaju iz Noćaja. đ) Da je to što ona znači uzrok nečemu. Primeri: Ja ovo činim samo iz ljubavi k našemu narodnom jeziku. Tuđi spisatelji koje iz neznanja, koje iz zavisti, ili iz ljubavi k svome narodu najslavnije i najznatnije događaje izostave ili naopako opišu. Iz šale smo odavde lećeli. e) Da iz onoga što ona znači postane nešto drugo. Primeri: Iz jednoga drveta ikona i lopata. Iz svakoga panja ne može se svetac istesati. Ne žaljaše truda samo da bi iz njega išćerao dobra čovjeka. Šta će biti iz ovoga djeteta. Istočna ili Binč-Morava sastavlja se iz dve male Morave. ž) Pokazuje vreme. Primeri: Često u veče plače koji se iz jutra smejao. Iz početka svak svoj posao radi dobro. Iz ove stope. Iz prva kraja (tj. u početku). z) Biva da se neki prilozi upotrebe s ovim predlogom i onda dobiju oblik 2. padeža. Primeri: Jer su mnogi od njih došli iz daleka. Gledahu iz daleka. Iz daleka zove staru majku. Bolje se iz daleka ljubiti, nego iz bliza mrziti. Nego puče puška iz prijeka. Oni su se iz malena gledali. Dobro se proleće iz rana poznaje. Iz tiha se pečenje peče. strana 197 i) U prenesenom značenju. Primeri: A iz misli preteških se trže. Sad će sluge iz lova mi doći. Kad li deca iz igre dođoše. Istera Mladena iz službe. Trgnem se iz sna. Onda i mater izbavi iz ropstva.
  21. S predlogom sred reč u 2. pad. pokazuje:
  22. a) Da je mesto na kom što biva sredina onoga što ona znači. Primeri: Raslo drvo sred raja. Usadih lozu sred vinograda. b) Ovaj predlog biva složen s predlozima: na, po, u i značenje mu ostaje isto. Primeri: Rasla jela nasred Sarajeva. Ti si meni nasred srca moga. — Udari ga posred srca živa. — Usred polja šator razapeo. Te se polako provuku i uđu usred Turaka. v) Kad je složen s predlogom u, reč s njime pokazuje i vreme. Primeri: Usred noći, kao usred dana. Već je jasika trepetala usred leta i bez vetra.
  23. S predlogom ispred reč u 2. pad. pokazuje:
  24. a) Da se nešto zbiva na mestu koje se nalazi na prednjoj strani onoga što ona znači. Primeri: Bježi Marko ispred roditelja. Svak ispred svoje kuće neka mѐtȇ (čisti). Deca viču ispred dvora. Kad su bili ispred Novog hana. Kad mi dragi ispred dvora prođe. b) Pokazuje vreme. Primeri: Kad je bilo ispred tavne noći. Dođe natrag čak ispred Đurđeva dne.
  25. S predlogom iza reč u 2. pad. pokazuje:
  26. a) Da se nešto uklanja ili se javlja s mesta koje se nalazi na drugoj strani onoga što ona znači. Primeri: Donesi mi vode iza gore. Izvadi nož iza pojasa. Kad hoće da ustane iza trpeze. Dok se iza brda pomoli brk. Sinu Miloš u polju zelenu kao jarko iza gore sunce. Viri iza vrata. b) Da se nešto bavi na takome mestu. Primeri: Kad su bili malo iza grada. Ni koliko crno iza nokta. Počne ih divljan pipati iza vrȃta, da vidi koji je pretlji. strana 198 v) Da nešto prilazi tome mestu. Primeri: Idi opet iza sela. Kako iziđe iza grada. Srbin njega držaljicom iza vrȃta. On otide iza sela. g) Vreme u značenju predloga posle. Primeri: Iza zime toplo, iza kiše sunce. Iza gladne godine dođe i sita. Iza tuče vedrije je nebo, iza šuge bistrija je duša. Na Maksima kraste napanule, iza krasta lice pocrnilo. Iz lonca se redom namažemo, iza toga budemo vještice. Sva je vika na vuka, a iza vuka i lisica sita.
  27. S predlogom oko reč u 2. pad. pokazuje:
  28. a) Da je kakvim kretanjem ili inače nečim opkoljeno ono što ona znači. Primeri: Bježi Marko oko b’jele crkva. Potera ih oko vinograda. Oko ognja kolo igra. Ruke sklopi bratu oko vrata. Krave riču oko kuće. Đul miriše oko našeg dvora. Redom čaše oko sovre daju. — Oko Beča sva zemlja zaječa. A oko nje četiri dvorkinje. Oko groba klupe napravite. Oko grla tri sitna đerdana. Oko brata kolajna od zlata. b) Kad nije celo opkoljeno. Primeri: Svatko misli da tu spava Marko, oko njega daleko oblazi. Ko ti dade tu livadu oko kraja pokošenu. Oko Drine ne ima ovaca. v) Ono za šta se neko interesuje ili trudi u kom bilo smislu. Primeri: Lebdi oko njega kao mati oko deteta. Jer se behu brate, zabavili oko pusta ćara i šićara. Navrzao se oko mene. Da se negda oko vinograda više radilo. Posluju oko svojih njiva. Opravlja nešto oko kola. Trudio se oko svoga dobra kao i pređe. Oko šta je ruke sastavio. Svadili se vrapci oko tuđe proje. Oko svega se pogode i namire, samo ostane jedna sablja. g) Vreme. Primeri: Došao oko zaranaka. Kad je doba oko ručka bilo. Kara.-Đorđije oko Malog Božića dođe u Ostružnicu. d) Meru. Primeri: Kamen oko dvanaest pedi u visinu i oko aršina i po u širinu.
  29. S predlogom između reč u 2. pad. pokazuje:
  30. strana 199 a) Da se kreće ili izdvaja nešto iz onoga što ona znači. Primeri: Ona se između naroda nekako ukrade. Da ga otmu između njih. Proteraju između sebe zlikovce. Da izberu između sebe dvojicu. On tad pušća svoje bojno koplje svome šarcu između ušiju. Pokupe između sebe nešto oružja. Jedan između vas izdaće me. Najveći između vas da vam bude sluga. b). Da se nešto nalazi u prostoru označenom mestima koja se imenuju rečima s tim predlogom. Primeri: Veliko Duboko je između Beograda i Obrenovca. Srbi dočekaju ga između Paraćina i Ćuprije. Baška će nam dvore pograditi, između njih trnje posaditi. v) Vreme. Primeri: Tri nedelje dana između Gospođe Velike i Male. U nedelju između Materica i Božića.
  31. S predlogom duž reč pokazuje da se krajem onoga, što ona znači, prostire u dužinu mesto na kom što biva.
  32. Primeri: Da ne bi koji Crnogorac u Duždevu državu od turske sablje utekao, bili su Mlečići i svoju vojsku postavili duž sve Crne Gore. I vi drugi duž Dunava.
  33. S predlogom put reč pokazuje da je nešto upravljeno onamo gde je ono što ona znači.
  34. Primeri: Otlen pođe put Stambola grada. Pak pogleda put žarkoga sunca. Verna drugo, sa mnom hodi put slavnoga Dubrovnika. Ona uze pero od pauna i njime mi manu put svatova.
  35. S predlogom preko reč pokazuje.
  36. a) Da se nešto kreće s jednog kraja na drugi s gornje strane onoga što ona znači. Primeri: Crni vrane preleteo preko mora duždevoga. Tu istu noć pređu nekolike turske čete preko Morave. Preveo bi ga žedna preko vode. Pređe preko Cera u Jadar. Otište se preko polja ravna kako zvezda preko vedra neba. Kad lisica preko leda pređe onda možeš i topove voziti. Soko leti preko Sarajeva. Mani slamom preko vatre žive. Ne prelaz’ mi preko puške Bajko, no se natrag preko nje povrati. Preko gole sablje pije vino. Kao preko bundeva. strana 200 b) Pravac. Primeri: Prešavši Drinu na S rdanu, preko Loznice i popaljena Šapca otide k Beogradu. v) Posrednika. Primeri: Pa sablju preko ondašnjega poglavara ruske vojske pošalju feldmaršalu Kamenskom na dar. Što je Gospod kazao preko proroka. Dogovore se preko pisama. g) Da nešto na gornjoj strani zauzima prostor od jednog do drugog kraja. Primeri: Golu sablju preko krila drži. Već buzdovan meće preko krila. Imađaše preko čela poveliku modricu. Priveza ih jedno za drugoga pa prebaci preko bedevije. Bile se jetrve preko svekrve. Kada budeš preko plota, čuvaj, ne krškaj. Preko onoga gospodskoga odela obuče svoje stare siromaške haljine. d) Da se nešto dešava na drugoj strani onoga što ona znači. Primeri: Narod koji stajaše preko mora. Daleko su naši dvori preko lugova. Pređu preko Timoka samo da vide kako je. Preko Morave posijeku resavskoga kneza Petra. Ni to nije preko sveta. đ) Vreme. Primeri: Preko zime. Preko leta. Svakog drugog časa preko celog dana. Carstvo judejsko održa se preko sto godina (samo što se na broju sto ne poznaje padež). e) Razna značenja u prenesenom smislu. Primeri: Već je dade preko volje njene za Mustafu starca od Novoga. Ja šćadijah, mati, preko reda da napojim mojega Šarina. Da su to ljudi učinili preko njegove volje a zapovesti. Imao nekakav car jedinicu šćer preko mere lijepu. ž) Biva da pred ovaj predlog dođu predlozi iz ili s i onda reč s njima pokazuje mesto s one druge strane onoga što ona znači. Primeri: Onda oni iz preko Morave opale iz pušaka. Dovukli topove, te je iz preko Morave s jedne kose oborili. — Majka daje (kćer) u selo komšiji, braća daju s preko mora banju.
  37. S predlozima pre i posle reč u ovom padežu pokazuje da se u vremenu događa nešto s prvim ranije, a strana 201 s drugim kasnije od onoga što znači reč s njima upotrebljena.
  38. Primeri: Postaraj se da dođeš pre zime. Sutra pre polovine dana. Pre zore; pre podne; pre Božića. Svaku čašu prije cara pije. Poranio Kraljeviću Marko u neđelju prije jarkog sunca. — Posle nekoga eremena otide najstariji brat sestri u pohode. Posle boja kopljem u trnje. Šta si danas dočekalo tužno (Kosovo) posle našeg čestitoga kneza da Arapi sad po tebi sude. S predlogom posle reč pokazuje jošte i mesto koje neko zauzima u skali starešinstva. Primeri: U tom je Mladen već bio postao prvi posle Crnoga Đorđija. Poslije nega (vezira) najveći je njegov ćaja. Tako Srbi izgube i ovo svešteničko gospodarstvo, koje je posle carske krune najvažnije bilo.
  39. S predlogom za reč u 2. pab. pokazuje:
  40. a) da nešto biva dokle traje ono što ona sobom znači Primeri: Koji je za Pasmandžijina vremena bivao subaša po Timoku. Čini Dobro za života. Kaže mu da se za života njegova nikoga ne boji. Daću tebe zemlju Skenderiju u državu za života tvoga. Mene care nekće oženiti za mladosti i ljepote moje. Oca svoga jedva sam zaznao, za detinjstva moga on je pao. Tako i za trajanja neke ličnosti. Primeri: Pošalju na Srbe anatemu, koja se tek 1376, godine za kneza Lazara i za grčkoga cara jovana Paleologa i njegova patrijara Teofana uzme natrag. Kako god je za Turaka bilo. b) Da se iskazuje dobra želja za ono što znači reč upotrebljena u 2. pad. s ovim predlogom. Primeri: Kad se napija: Za slave nebeske, koja može da nam pomože. Ko pije vino za slave Božje, pomoz’ mu bože i slavo božja. I za srećna puta Boga moli. Za sretna rada! — Za tvoje glave! — Za kutnjega slemena i konopljina semena, vitorogih volova i dugorepih krava! - Za lake noći. v) Reč s ovim predlogom u 2. padežu bavi imenski prirok. Primeri: Podaj barjak ko je za barjaka. Kazaću ti kad sam za mejdana. Što bi Turak za sječe is’ječe, za predaje što bi, to predade, za krštenje što bi, to iskrsti Da što malo za ašluka nađeš. strana 202 Napomena: U ovom smislu stoje reči s ovim predlogom i u 4. padežu.
  41. S predlogom mesto reč u 2. pad. pokazuje da se nečim zamenjuje ono što ona sama znači.
  42. Primeri: Mesto vode poteče vino. Mesto komada dade detetu čitavu pogačicu. Poneo kapice da razda narodu mesto fesova i britvice mesto oružja. Koji je poneo na vašar vreću šešarica da proda mesto oraha. Pred ovim predlogom stoji katkad predlog na, Smisao ostaje isti. Primeri: Ti na mesto mene rod moj razgovori.
  43. S predlogom u reč u 2. pad. pokazuje:
  44. a) da nešto pripada onome što ona znači. Primeri: Mače vojsku Srpski Knez Lazare u Laze je silni Srbalj bio. U Božića tri nožića. Kad u Leke sagleda čardake. Dobra gvožđa u loša junaka. Zla Kajici sreća pristupila te ne gleda strele u Mađara. Vuk kad vide u lisice sirac, zapita je otkuda joj. Poznajem u tebe maramu što sam ja svojom rukom vezla. Ima u tvoga brata kći Milica. Sekula je jedinac u majke. b) Da nešto pripada onome što znači reč s tim predlogom tako da bi isto značenje bilo kad bi se od te reči načinio prisvojni pridev. Primeri: U Boga su pune ruke. U ratara crne ruke a bela pogača. Kako li je lice u junaka. Lepše grlo u Miloša carsko, jeste lepše nego je u vile. Zašto u ljudi taban nije ravan. U mene je srce milostivo. Guša u kokoši ili u tice. Grlić u puške ili u stakla. Ručice u pluga. Grlo u čarape. Vreteno u kola vodeničnoga. Da se ogubala u kralja đevojka. Lepa ti u Alage ljuba. Zarobiše Smiljanić-Iliju, u Ilije mlada osta ljuba. v) Da nešto pripada onome što reč s tim predlogom upotrebljena znači, ala tako da bi isto značenje bilo kad bi se ta reč upotrebila i s predlogom kod u 2 padežu. Primeri: U popa je konak učinio. Ja sam sinoć u vas na konaku bio. Turci u Marka na slavi. Zapita ga majstor kako je u cara. Grđe muke jesu u Turaka. To se troši u kući kao u nas mast. U njega su knjige starostavne. U nas dosta konja i sokola, u nas dosta pera i kalpaka. Najmio se zao u gorega. U moga popa za kućom strana 203 ima velika jama u zemlji. Molitva im prijatna bila u Gospoda Boga. Jer si našla milost U Boga. Što god narod za sebe u cara izradi i svrši. Pođem u profesora Borna slušati fiziku. g) S ovim predlogom reč u 2. pad. pokazuje isto što i s predlogom od u istom padežu. Primeri: Što sam junak u Boga želeo. Svaki će ti pozajmiti blaga, išti Ivo u koga ti drago. Što zaišteš u Boga daće ti. Da nam ostane svagda slobodno u cara milost iskati. Triput sam te u oca prosio. Odmoli ga paša u vezira. d) Isto značenje koje bi ista reč imala u 3. padežu bez predloga. Primeri: S tom davijom u cara pođoše. Ona šćaše bježat’ u Turaka. Danas mene u tebe izdala, a tebe će sutra u drugoga. Pušti Zmaje đevojčicu da u majke svoje poće. đ) U mislenom značenju: Primeri: U laži su kratke noge. U mlađega pogovora nema. U Momčila čudan nauk ima. Čudan adet bješe u Latina.
  45. S predlogom s, sa[2]) reč u 2. pad. pokazuje:
  46. a) Da se nešto uklanja s onoga što ona znači. Primeri: Siđ’te s neba na zemlju. Listak pade s topole. Siđe Alil s visoke jelike. Skide Marko mešinu sa Šarca. Sjašu sluge i vojvode s konja. Skide s glave kalpak i čelenke. Ona skide s ruke svoju pletivaču a mi s kónjȃ svoje vreće. Pomakni se s tog mesta. S belege se ukloniti neću. Ja joj rekoh ukloni se s puta. Te sa sovre kȕpe podigoše. A Madžari igru započeše, započeše kamena s ramena. Pijem vodu sa kamena. Dok sa žita rosa spadne. b) Da kretanje, jav. pogled počinje od onoga što ona znači. Primeri: S Požarevca Srbi udare na Smederovo. Iduć’ s vode cvijeće sam brala! Glas dopade dragoj sa krajine. Česma s koje je sav grad nosio volu. Dunu vetar sa planine. Sinu lice kao s gore sunce. — Kliče strana 204 vila s Urvine planine. A ja ću ti s pendžera viknuti. Gledala ih Ajka s visoka čardaka. Što se vedri nebo s juga. Pogledaćeš s desna na lijevo. Stanu se s kónjȃ razgovarati. v) Da je uzrok nečemu ono, što ona znači. Primeri: S kog si mlada sreću izgubila? Il’ sa sebe il’ sa svoje majke, il’ sa svoga stara roditelja. S mene Pavle ode u hajduke. Ja ću s tebe izgubiti glavu. Propao s nerada. Malo l’ od vekova s nesloge krvi s’ prolivalo srpske. Sa toga sam sreću izgubila. g) Mesto na kom se nešto nalazi. Primeri: S one strane Morave beo čador razapet. S one strane Save vode detelina do kolena. Onde ga sarane pored crkve s desne strane. Na onoj vodi s druge strane bio je veliki grad. d) Vreme u koje se što zbiva. Primeri: Pečenicu jošte s jeseni počnu pomalo prihranjivati. S večera je kiša udarila. S početka nam dobra sreća bijaše. S ove strane Božića. Tu se s mesta kavga zametnula. đ) Meru nečega. Primeri: Debela slanina s podlanice. Odskočilo sunce s koplja. Po s tri koplja u visinu skače, po s četiri dobra u napredak. Napomena. U poslednjem primeru brojevi tri i četiri izgubili su oblik 2. padeža. e) Razna prenesena značenja. Primeri: Ne bi s gorega bilo. Ja nisam s raskida. S neruke mi je. Mrzio je na kneza Stefana što je bio s Petrove strane. Pobegne s ručka. Kad dođe doveče s posla. Kad se vratio s boja. Dokle se on s vojske vrati. Zar su svi ljudi s uma sišli? Posred pȃsa ukide ga s glasa. Da vozimo dušice s ovog sveta na onaj. Sramota se ne da oprati s čoveka. On se, može biti, od straha razboli i siđe malo s pameti.
  47. S predlogom zbog reč u 2. pad. pokazuje da je ono, što ona sama znači, uzrok nečemu.
  48. Primeri: Primiše nas sve zbog dažda koji iđaše i zbog zime. Zasavica se zbog glibovitog dna ne može gaziti. Zbog sirota sunce sjaje. Da Rimljani zbog svoga neznanja nisu dostojni Solonovih zakona.
  49. S predlogom rad i radi reč u 2. pad. pokazuje:
  50. strana 205 a) Da je ono, što ona znači, razlog ili podstrek nekakoj radnji. Primeri: Da naranim sužnje u tamnici radi Boga i krsnog imena. Ne laje kuca sela radi. nego sebe radi. Trpi dušo Boga radi. Hoću moju izgubiti glavu radi krsta i Bogorodice. Rad noći se zublje uvijaju, ali što će u sunčane zrake! Kad se seje brašno za hleb radi svadbe. I prist’o sam nezvan za svatovi rad komada ljeba bijeloga i rad čaše crvenoga vina. Dvorilo momče u popa Save ni radi knjige ni radi vjere već radi dvije šćeri popove (m. dveju šćeri popovih). b) Da je ono, što ona znači, uzrok nečemu. Primeri: Kako je Bog od njega iskao odgovor za 80.000 duša, koje su njega radi izumrle. Blago prognanima pravde radi. v) Ovaj se predlog može složiti s predlogom za te glasiti zarad i opet imati isto značenje. Primeri: Darujte me zarad sreće i napretka, zarad Boga jedinoga i rad časa umrloga.
  51. S predlogom čelo reč glava u 2. pad. pokazuje mesto koje se njome označava i s predlogom više.
  52. Primeri: Čelo glave koplje udariše. Nevjesta mu stoji čelo glave. Onaj matori pas došao od stoke i seo mu čelo glave pa plače.
  53. S predlogom uoči reč u 2. pad. pokazuje vreme tj. da nešto biva dan pre onoga što ona sama znači.
  54. Primeri. Setila se prelja kudelje uoči svete nedelje. Pečenica se ne ugoji uoči Božića. Uoči svadbe. Kao uoči smrti.
  55. S predlogom proću ili suprot ili protiv reč u 2. pad. pokazuje:
  56. a) da se nešto nalazi ili biva u blizini i naspram onoga što ona znači. Primeri: Ti poveša devet vezirova proću crkve o jeli zelenoj. Zora ga je bela zabelela proću puste kule karaule. Ja usadih vitu jelu, suprot jele žutu dunju. b) Ono čemu je upravljena neka radnja u neprijateljskom smislu. U ovom slučaju se obično uzima predlog protiv. Primeri: Načinivši na Tekiji šanac protiv Adakala. Protiv Bošnjaka se upru na Mišaru. Da se sad ne vojuje protiv cara nego samo protiv janjičara. Jerbo pođe protiv volje Božje.

strana 206

U TREĆEM PADEŽU[uredi]

  1. S predlogom k, ka[3]) reč u 3. pad. pokazuje:
  2. a) Da se nešto kreće i dolazi onome što ona znači. Primeri: Tu je rasla brekinja k njoj dolaze čobani. Kad dođoše k vodi Čobanici. Ugledavši smokvu jednu kraj puta, dođe k njoj i ne nađe ništa na njoj do lišća. Pa otide k dvoru bijelome. Hodite k meni svi koji ste umorni. K njemu ide Novaković Grujo, golu sablju nosi u rukama. Hajdemo k Premudrome da nas on namiri. Dođe k moru Galilejskom. Sva sila turska nagrne k Nišu. Pa se vrate k vatri. Kolubara teče od juga k severu. — On potrča brže bolje ka koritu. Ode Dojčin u polje široko ka šatoru crna Arapina. Ode pravo ka Prilipu gradu na svojemu dvoru bijelome. Pravo ode ka Solunu gradu. b) Da se želi ili naređuje ili brani da se nešto krene ili dođe onome što ona znači. Primeri: Zove sluge i k sebi prizivlje. Već me zove ka Jerusalimu. Hajte, braćo, k zemlji niz čardake. K njemu zovu proju bajalicu. Pa idite ka dvoru bogatoga Gavana. Ni vi k Marku blizu prilazite. Ne zovem ga: odi k meni, sine, već ga zovem: odi k meni, dragi. Reci mi da dođem k tebi po vodi. Hoće k svojoj na muštuluk majci. Kažu, brate, hoće k Beogradu. Idi sad odmah k njemu u sobu te ga posijeci. Ni jednoga pogubio nisam, no pratio ka starom Pazaru ka vojvodi Relji Krilatici da ih Relja u tamnicu baci. v) Da onaj koga znači reč upotrebljena s ovim predlogom prima ili neprima koga na izdržavanje. Primeri: Pa uzeo k sebe (k sebi) sinovicu. Milan i Jakov ostavši sitni i u siromaštvu, pošto poodrastu, dođu za majkom u Dobrinju, no ni ona ne budući u bogatstvu, ne mogne ih primiti k sebi. g) Da je nešto samo obrnuto onome što ona znači. Ovamo idu i slučaji kad se ko rečima obraća onome što znači reč s ovim predlogom upotrebljena. strana 207 Primeri: K Stambolu je glavu obrnuo. A obrni k mene (k meni) tvoje lice. Pak se obrne k vratima. Svi se bjehu k Bogu obrnuli. Sve đevojke k nebu pogledaše. Obazre se ka Kruševcu b’jelu. I očima k zemlji pogledaše. — Onda reče najstariji k ocu. Reče gospodar k pristavu svojemu. Iz dubina vapih k tebi. Tako mi prijatne bile molitve ka Gospodu Bogu. d) Reč s ovim predlogom u 3. pad. ima isto značenje koje i s predlogom uz u 4. padežu. Primeri: Sam se pristavi k vatri. Metni u lonac i pristavi k vatri. Položiše ih k nogama Isusovijem. Kad se u procijepu (guja) pripeče k vatri. đ) U prenesenom značenju: Primeri: Ti sve misliš od dobra k boljemu. Ne valja svašta k srcu primiti. Kad dođu vile k očima. Naklonjen k strani protiv Crnoga Đorđija. Iz ljubavi k našem narodnom jeziku. U tom su se jednako pripravljali k ratu. Još oko desete godine pokazao je veću volju k vojničkoj službi nego i k čemu drugom. e) Da je nešto pridato ili da je približno po osobini s onim što ona znači. Primeri: U Predgovoru k poslovicama. Popio je trista dukata sve za jedan dan i još k tome vrana konja, zlatan buzdovan. Prilijepiće se k ženi svojoj. On joj daje tri tovara blaga i još k tome od zlata stolicu — Tako su od sviju ovijeh majstori i trgovci najbliže k narodu. Ovo sve pripada k svojstvu južnoga narečja ž) Vreme. Primeri: Kad je bilo k večeru. Gdi l’ će k noći na večeru doći.
  3. S predlogom protiv, suproć vrlo je retko reč u 3. padežu. A kad dođe ima isto značenje kao s istim predlozima upotrebljena u 2. padežu tj. u neprijateljskom smislu.
  4. Primeri: Da je to suprot vojništvu i junaštvu. Koji vojuje protiv zakonu uma mojega. Protiv juče učinjenom s Rusima miru. I sto mača izvadili suproć jednoj samoj ruci.

U ČETVRTOM PADEŽU[uredi]

  1. S predlogom uz reč u 4. pad. pokazuje:
  2. a) da se nešto kreće u pravcu s donjega kraja ka gornjem onoga što ona sama znači. strana 208 Primeri: Da se može uz drvo puzati kao mačka: A on ide uz bijelu kulu. Primi s’ bane uz Goleč Planinu. Junak ide uz brdo. A on tajom ide uz merdiven. Da se penju uz opštu. Pa pogleda gore uz čardake. Plamen mu se uz obraz zapali. b) Tako i u prostoru, kad se nešto kreće od strane koja se smatra za nižu u pravcu strane koja se smatra za višu. Primeri: Da udare ozdo uz polje. Već pobegoh uz kršno primorje. Pa on ide tamo uz čaršiju. Ostav’te mi na tamnici pendžer da ja gledam uz Mletke niz Mletke. Neki druže uz dolinu struže. Šetajući uz rosne livade. Gledajući uza me niza me. Načne ga maziti uz dlaku niz dlaku. v) Da se nešto kreće uporedo s onim što ona znači. Primeri: Marko igra kolom uz kadune. Ždrebe trči uz kobilu. Idu uz plug. g) Da se nešto stavlja ili se već bavi pored onoga što ona znači. Primeri: Što l’ buzdovan uza se privlači. Dok nisam stala uz mila kuma. Svagda bi ga brala, u pȃs ušivala, uza se nosila. Nevera ti sedi uz koleno. Napeo se kao svečarski lonac uz vatru. Da mi budeš dever uz devojku. Iguman sjedi uz oganj. Uz jelike puške prisloniše. Vezaću ga uz to bojno koplje kao žena kuđelj’ uz preslicu. Izrastao zelen bor uz Alagin beli dvor. A uz noge kovče i čakšire. d) Da ide nešto kao dodatak onome što ona znači. Primeri: Dade nje_mu tri tovara blaga, snaa kada košulju sa zlatom uz košulju srmajli maramu. Oće dati konja ispod sebe, još uz konja stotinu dukata. Te izg vadi od zlata jabuku uz jabuku hiljadu dukata. Uz kriva čoveka propadne kašto i prav. Ne bi l’ i vi uz nji preživeli. Uza suho drvo i sirovo gori. Uz tamburu tanko popijeva. Gadlje uz koje se igra i gusle uz koje se pjevaju junačke pjesme. Ovako se uz jelo najviše pije šljivova rakija. Tako se sad uz reč govori. Pripevi uz zdravice. đ) Razlog iz koga se nešto čini. Primeri: Ništa ne činite uz prkos. I odsjeci ponajbolje glave a uz inat i caru i Bogu. strana 209 e) Vreme. Primeri: Radič uz onaj rat postane kapetan. Pjesme koje se pjevaju uz časni post. Jer se uz bijelu neđelju pojede maslo.
  3. S predlogom niz reč u 4. pad. pokazuje:
  4. a) Da se nešto kreće u pravcu od gornjega kraja ka donjem onoga što ona sama znači. Primeri: Pa on siđe niz bijelu kulu. Ona strča dole niz čardake. Zape ljuba bježat’ niz planinu. Pa pogleda niz brdo. Vidi đe niz prozor nekaka žena spušta svoje kose zlatne. Roni suze niz bijelo lice. Udariše mu suze niz obraze. Udri braca puca niz nedarca. Klonu ruka niz čošnu dolamu. b) Tako i u prostoru kad se nešto kreće od strane koja se smatra za višu ka strani koja se smatra za nižu onoga što ona znači. Primeri: Ode pravo niz Kosovo ravno. Ravno polje žao mi je na te gde moj dragi otide niza te. Pošetah se niz livadu. Ko se ono niza Savu fula? Niza sovru vino natočiše. Đe ga gleda niz njegovu pušku.
  5. S predlogom kroz reč u 4. pad. pokazuje:
  6. a) Da nešto prolazi s jednog kraja na drugi onim što ona znači. Primeri: Ti strijeljaj kroz prsten jabuku. Onda ćeš ga videti kroz rupu. Turci su se svaku noć kroz zemlju bliže prikučivali k srpskim šančevima. No kroz njega zrno prolećelo. Sad vidimo kao kroz staklo. I sunce prolazi kroz kaljava mesta, ali se ne okalja. Kroza te će ogrejati sunce. Sjaju mu se toke kroz brkove. Ona se prometnu ovca, i poče kroz kuću blejati. Pak potrča kroz Miroč planinu. Rȁnile devojke kroz goru na vodu. b) Da neko ili nešto prolazi između množine lica ili nečega drugog. Primeri: Diže glavu ode kroz svatove. Iziđe s Jadranima srećno kroz Turke. Provre se kroz narod do kneza. v) Da se nešto u svome kretanju nalazi u onome što ona znači. Primeri Kad su bili kroz goru zelenu. Kad su bili kroz Korita ravna. Kad su bili kroz polje Kosovo. I kad budeš tamo kroz čaršiju. g) U prenesenom značenju. strana 210 Primeri: Bratac seji kroz sač odgovara. Seja bratu kroz plač odgovara. Suze lila kroz plač govorila. A kroz suze gnjevno progovara. d) Da je ono što ona znači sredstvo kojim nešto postaje. Primeri: Teško onom čoveku kroz koga dolazi sablazan. Da se u svačemu slavi Bog kroz Isusa Hrista. Da se svijet spase kroza nj. đ) Uzrok nečemu. Primeri: Zavadi se i milo i drago da kroza što ne bi ni žalili. Svađa kroz jagluk. Napomena: Mesto reči kroz nalazi se i proz i črez.
  7. S predlogom mimo reč u 4. pad. pokazuje:
  8. a) Da se kretanjem promine ono što ona znači. Primeri: Pa prolazi pokraj dvora moga kao roblje mimo tursko groblje. No mimo njih konja progonjaše. Mimo grad je četa prolazila Kad prođosmo mimo jedno ostrvo. b) U prenesenom značenju. Primeri: Da se mlađe kćeri ne udaju mimo starije. Da ne traže cara mimo cara. Ne ubij, Bože, mimo svijet. Postao nevaljao mimo sve ostale ljude.
  9. S predlogom za reč u 4. pad. pokazuje:
  10. a) Da nešto primicanjem zauzima mesto s naličja, ili uopšte na drugoj strani onoga što ona znači. Primeri: Dokle zađe za goricu sunce. Kad je došla za goru na vodu. Ovce ti za lug zađoše. Zapadnu za kamenje i stanu se biti. Pak je metnu za se na konjica. Uđe u sobu gde je bilo veselje, i stane za vrata. Zašao za leđa rečenom generalu. Jezik za zube! Zakloni se za jelu zelenu. Izmaknu se za svoje pređašnje granice. Dok ja odem za bijelu crkvu. Jesu oni čete četovali, za kolje se nisu zaklanjali. b) Da nešto primicanjem zauzima mesto s koje bilo spoljne strane onoga što ona znači. Primeri: Istom Grujo sjede za trpezu. Pod oružjem za sovre sjedoše. Za gotovu sovru zasjedoše. Kad sjednemo za stolove zlatne. Tako i kad se mesto trpeze kaže obed. Primeri: Car Lazare sjede za večeru. Sedne Usud za večeru. strana 211 v) Da se nešto sastavlja s onim što ona znači. Primeri: Posviraj pa i za pojas zadeni. Zade joj lale za glavu. Zape strelu za zlatnu tetivu. Zadje joj se kupina za svilenu košulju. Da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. Desnom ga je rukom uhvatio za desnicu i za britku sablju. Žuta hrta za uši spodbila. Za britke se sablje dovatiše. Kud god ide za ruku me vodi. U ratu je bolje za neprijateljski plot konja vezati, nego za svoj. Veza konja za jednu jeliku, veza hajku za drugu jeliki. Za zlato rđa ne prijanja. Prikova ga Solunu za vrata. g) Da se nečim zamenjuje ono što ona znači. Primeri: Ja ću za te na mejdan izići. Ja ću pasti za te u tamnicu, dok otideš i opet se vratiš. Od sad više nema svadbarine Marko za sve svadbarinu plati. Oko za oko. Zub za zub. Nose voće te menjaju za brašno. Da pazare jedno za drugo. Šljive za brašno. Milo za drago. Žao za sramotu. Oka šenice za groš. Gde dadosmo srebro za olovo. Nemoj dati umlje za bezumlje. d) Cenu ili vrednost nečega. Primeri: Što dadosmo za jednu užinu bila b’ rana za godinu dana. Ne dam vama Sekule nećaka za Kučevo ni za Braničevo. U njemu sam tri leta služio: jedno leto za svetlo oružje, drugo leto za dobra konjica, treće leto za lepu devojku. Za glavu svoju nikom ne kazuj. Ne sme on to učiniti za život. đ) Da nešto bude ili da ne bude ono što ona znači. Primeri: Da se za učitelja izdaje. Da se Turkešanja za pašu izdaje. U ruke mu trs podaju za kraljevsku za šibiku (skiptar). To je Rade za bratstvo primio. Ne primi mi, Bože, za grehotu. I dade joj božju vjeru tvrdu da je hoće uzet’ za ljubovcu. Nisam tebe za sestru doveo, već sam tebe za ljubu doveo. Uzmi mene za svojega sina. Koga ćemo za kralja. Ja ga ne bih ni za slugu mlada, a kamo li za mog gospodara. Postavi ga za sudiju. Ko ne drži brata za brata, on će tuđina za gospodara. e) Da se mari, brine, stara, boji za ono što ona znači. Primeri: Sve ćemo činiti za tebe. Dao bi oko za njega. Il’ ne čuješ il’ ne haješ za me. A za tebe mladu i ne mari. Ne brini se ni malo za ovce. Ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere. Ja se bojim za mojega sina. On ne smjede poći u Kosovo za krst časni krvcu proljevati, i za svoju vjeru umrijeti. Da se stara za raju kao za svoju decu. strana 212 ž) Ono čemu je namenjeno nešto ili kakva radnja. Primeri: Dokle bude trave za konjica, za junake mladi jaganjaca. Da ne rodi vino ni šenica ni za crkvu časna liturđija. Koji je pred kućom deljao držaljicu za budak. A evo smo kako oni miši te za mačku zvono pripravljahu. Ja sam sablju za sebe kovao. Da mogu kupiti za sebe i za svoju čeljad kruha. Te on ore polje za šenicu. Za muku smo sazdani. Da se spremaju za put. Da još nije spremljena za udaju. Koš za kukuruze. Ćup za med. z) Ono čemu što priliči i ono za šta je šta prispelo. Primeri: Za te nisu čaše pozlaćene. Koje pero sjajan mesec to je pero za vojnike, koje pero žarko sunce to je pero za junake, a junaci za đevojke. Nije za kozu seno. Može l’ biti za cara carica. Mesto zgodno za vojsku. Uzmu iz Sibnice što bude ljudi za oružje. Sva trojica već dorastu za ženidbu. Sad bi već bila za udadbu. Kad prispiju za žetvu šenice. Viditi njive kako su već žute za žetvu. Je li veće janje za zaklanje? I mi konja za trku imamo. i) Da se neko ili nešto interesuje ili razbira onome što ona znači. Primeri: Al’ ga nisam pitao za carstvo, već za grije što je sagrješio. Za junačko pitaju se zdravlj . Žalosno ga za vilajet pita. Što me care za svato pita, neka kupi koliko mu drago. Sve se skita a za Mu pita. Pade na um, pa se dosjetio za njegova hrta Kar mana. Znade l’ svaki za Boga i za ime Božije. Za vezira nikad i ne misli, za carevu svu ostalu vojsku a koliko mrave po zemljici. Koji se za nju opkladi sedam beli gradova. j) Vreme. Primeri: Bele novce ostavljaj za crne dane. To moralo ostati za druga put. Za dan; za noć; za godinu. Tako stade za godinu dana. Piše vino za nedelju dana. Vatra za jedan čas obuzme svu varoš. Caruj kume sedam godina. k) Uzrok ili nalik na uzrok. Primeri: Vidim đe ćeš danas poginuti a za pravdu Boga istinoga. Neki stradaju za zlobu i nepravdu svo a neki za neznanje i budalaštinu. A, moj brate, za me ne krivi. Za što se nasmeja? Ni za što: samo ona l) Meru. Primeri: Ukopajte mene za sablju duboko. Le sneg i led svake godine debeo za jedan hvat i vi strana 213 lj) Razna prenesena značenja. Primeri: Daću tebi do trista dukata još k otome zlatan prsten s ruke za zalogu mojega bratinstva. To i jest za čudo. Ako bi mu bilo za nevolju. Ovo činite meni za spomen. Za znak najtvrđe vere pošalje mu svoje brojanice. Pošto bi se poturčio Marko? Za inat. Građa za lep srpski roman. Za pakost. Za ljubav. Što za Boga udelite i za dušu namenite. Mi kako nađemo za dobro onako i radimo. Kako on nađe za pravo. Koje nađete za vrijedno. m) Isto što i s predlogom po. Primeri: Kupi svate, hajde za đevojku. Za tebe će poslat’ poslanike. Poruči za bajalicu.
  11. S predlogom među reč u 4. padežu pokazuje:
  12. a) Da se nešto u kretanju zaustavlja na mestu opkoljenom ili sa sviju strana, ili bar s dve strane onim što ona znači. Primeri: Među Turke juriš učiniše. Kad udari u katane Marko kako soko među golubove. A dotrči Komnen barjaktare međ devojke kraj vode studene. Udari ga među pleći žive. Car Miloša među oči ljubi. Bacio kost među njih. Da ide među narod. I padoše međ Murašov tabor. b) Da se kretanje ili radnja zaustavlja uzajmično na onima koje ona oznanuje. Primeri: Među se se hoće da pomore, zlaćenima da pobodu noži. Pak se počeše među se klati i biti. v) U prenesenom smislu: Primeri: Počeše govoriti među se. Da dogovor među se imate. Među to im Bog odluku smete.
  13. S predlogom nad reč u 4. padežu pokazuje:
  14. a) Da je mesto, na kom se kretanje ili radnja zaustavlja, s gornje strane onoga što ona znači. Primeri: Nadnese se nad bunar nad vodu. Otide kad jamu. Preodnica vedro nebo pređe nadvodi se nad Ercegovinu. b) Da se nešto poredi s onim što ona znači. Primeri: Nada te se ne našlo junaka. Danas nema nada me junaka. Nema krvnika nad poturčenjaka.
  15. S predlogom pod reč u 4. padežu pokazuje:
  16. strana 214 a) Da je mesto, na kom se kretanje ili radnja zaustavlja, s donje strane onoga što ona znači. Primeri: Mrtav pade pod konja dorata. Pa sedoše pod jelu zelenu. Pa pod barjak kupi Udbinjane. Metnula kamen pod glavu. Sve je Marko pod sablju turio. Dođe pravo pod careve dvore. Često gleda pod Kunar planinu. b) Način. Primeri: Već on uze pod silu devojku. Ako neće sam od svoje volje, a on hoće pod moranje. Tadaj ću ti za sina kažati, al’ pod kletvu da se dalje ne žna. v) Vreme. Primeri: Pod noć tikve cvetaju. Pod samu zimu otide u Bosnu. Pod jesen je vodio rusku vojsku na Varvarin. Pod starost. g) Inače prenesena značenja. Primeri: Tad je Novi pod kaure pao. Naiju kragujevačku uzme pod svoju vlast. Da ne padnete pod sud. Kuća se uzima ili daje pod kiriju. Davati novac pod interes.
  17. S predlogom pred reč u 4. padežu pokazuje:
  18. a) Da se kretanje ili radnja zaustavlja na prednjoj strani onoga što ona znači. Primeri: Ne smedoše pred Marka izići. Ko će staru dočekati majku i pred mene staru išetati. Pak pred cara kleče na kolena. Te ga pošlju na krajinu pred Turke. Pa iziđi pred kulu bijelu. Samo da mi taj čovek pred oči ne izlazi. b) Vreme. Primeri: Pred zoru se mrzne. Dođe pred veče nešto ljudi u Požarevac. Namera ga pred veče nanese na zeleno u gori jezero. Jedan dan pred noć kad bijasmo na vrh Čemerna. Kad ko pred smrt mnogo jede.
  19. S predlogom na reč u 4. padežu pokazuje:
  20. a) Da je na gornjoj strani onoga, što ona sama znači mesto, na kom se kretanje ili radnja zaustavlja ili namerava zaustaviti se. Primeri: Kad se sleže na Kosovo vojska. Kad dođu na jedno polje. Opravlja se vojevoda Janko, opravlja se na Kosovo ravno. Pala magla na livadu. Pak ja pođoh na planinu. Pak otide moru na obalu. Baciše ga na dno u tamnicu. Popeću se bademu na grane. Ona ode konjma na livadu. Nabijaju žive na kolje. Što dva strana 215 dva na koplje nabada, preko sebe u Sitnicu tura. Od jada se na mač naslonjaše. Na bojno se koplje naslonio. b) Da se kretanje nečega zaustavlja došavši u dodir s onim što ona znači. Primeri: Sastavi jedan dželep turskih goveda te oćera na Mitrovicu i proda. Ja oćera na Mljetke volove. I pođoše zdravo na dvorove. U samu noć dođemo na kvartir. Idi na more i baci udicu. Otide na onaj potok, prekrsti se i baci novčić u potok. Stojša kad dođe na onu česmu. On dolazi tamnici na vrata. Namera je namerila bila na junaka Orlovića Pavla. Po dugome putovanju naiđu na jedan čardak. Istom kneže razredio vojsku na Kosovo udariše Turci. Iznesi me pred dvor na sunašce. Ružan čovek ne ide rado na ogledalo. Udari se junak na junaka. v) Otvor kojim prolazi ono što se kreće. Primeri: Pak protera konja na kapiju. Ako te na jedna vrata istera, a ti na druga opet uđi. Uđite na uska vrata. Bure odozgo na sredi ima jednu jamu na koju se piće u njega sina. Ne govori na sva usta. Pa kad mi je koje za potrebu ispojem ga ko pjesmu na usta. Izići će to njemu na nos. g) Oruđe na noje se izvršuje radnja. Primeri: Gleda njega na durbin devojka. Pije krv na pamuk. Spuštavah se ja na vaše uže. Pa se krilo na čekrk okreće. Prede svilu na zlatno vreteno. Ona ide na tavnička vrata i donese jednu kovu vina, na uzicu spusti u tavnicu. Na kantar ih mjeriti ne znadem. Ljudi viju žito na lopatu a žene na rešeto. Kad se brašno na gusto sito prosije. d) Da je kretanje upravljeno u pravcu onoga što ona znači. Primeri: Vetar odnese galiju bog zna kuda da za tri meseca nije mogla izaći na svoj pravi put. Pak se na trag oni povratiše. Povrati se Mujo na tragove. Da ne ide tamo na te aute. Te je šalje na Tursku Kladušu na koljeno Hrnji Mustaf-agi. Prenoseći hranu na samaru preko Bosne na Hercegovinu. Kad hadžije na ćabu polaze. Povedi ih meni na Udbinu. Drugi put ide iz Beograda na Grocku, Asan-pašinu palanku, Jagodinu, Ćupriju, Paraćin, Niš, u Makedoniju. Otidoše svak na svoju stranu. Okreni se s desna na lijevo. Zar da na nas narod kao na izdajice prstom pruža. Najviše se oči otimahu na kićene u polju svatove. strana 216 đ) Podražavanje onome što ona znači. Primeri: Ugled’o se jedan na drugoga, popadao jedan kod drugoga. Ugledajte se na vjeru njihovu. Ugledajte se na mene kao i ja na Hrista. Kad si rasla na što si gledala, il’ si rasla na bor gledajući, il’ na jelu tanku ponositu, il’ na moga brata najmlaćega? Pomislite na stare junake. Treba nama pomisliti na viteze prve hrabre. Mnogo je njegovom junaštvu pomagalo što je sve pomišljao na Miloša Obilića. e) Da se daje znak ili opomena onome koga ona znači. Primeri: Nenadović stane namigivati na nj, govoreći mu polako: ćuti, od Boga našao! Idi orle ne namiguj na me. Al’ družina viknu na Miloša: podaj sablju ne zameći kavge. Ja povičem na njega: to je moj čelac. ž) Da se prema onome što ona znači vrši radnja ili kretanje u neprijateljskom smislu. Primeri: Na koga ste nože potrgnuli? Baci koplje bijelo Latinče na Miloša u prsi junačke. Otidoše preko mora sinjeg na Arapsku ljutu pokrajinu. Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem. Bismo se s ljudima i udarasmo na kule i dvorove. Početak bune na dahije. Sramota je dvome na jednoga. Na kurjaka vika a lisice meso jedu. Uzeo zub na njega. Mnogi svjedočiše lažno na njega. Mnoge teške krivice iznošahu na Pavla. z) Način na koji biva ono što se radi. Primeri: Umr’o na prečac. Sad iznes’te da što zakusimo svi ujedno a na brzu ruku. Prodali mu kuću na doboš. Već na silu oženila sina i na silu dovela devojku. Na vrat, na nos pobjegnu u gradove. Udare na juriš. Popio oku vina na dušak. Prodao na jagmu. Prodaje na krčmu. Svaki nosi po dvades’t pušaka sve na jedan arzlak izgonjene i na jedan čakmak dogonjene i na jednu burmu zavijene. Toliko mu ostajete na čisto dužni. Na proročansku govorit’ počinje. i) Vreme u koje se vrši radnja ili kretanje. Primeri: Doći ću ti na proleće; na leto; na jesen. Kad na podne goveda poležu u plandište. Na nedelju dana pred svadbu. j) Da se nešto poredi s onim što ona znači. Primeri: Na lepotu kao i devojka. Na stidnoću kao i nevesta. Na lepotu da lepšega nema. Na visinu da nema višega. Na junaštvo k’o Bojčić Alija. k) Sličnost ili nesličnost nečega s onim što ona znači. strana 217 Primeri: A Marko se turi na ujaka. Da bi joj se porod umetnuo na njezin rod. Sakup ovaj na zlo ne priliči. Miriše na koljivo. Zaudara na bure. Smrdi na sumpor. Duša stvorena na sliku i priliku istoga Boga. l) Obličje nečega. Primeri: Poluga na lakat. Kuća na pokoj. Šaren na groševe. Pod mnogim kućama ima i sad cijeli njemački podrum na svodove. Put na zavojicu. Nijesam vidio cijevi na ovu napravu. Na pero me ćurkom pokrivaše. lj) Odstojanje. Primeri: Zasavica se priključuje Savi na jedan puškomet. Brdeljci oko Beograda i na čitav sat daleko zovu se Vračar. Na dva sata daleko od Senja. Napomena: U ovom smislu katkad stoji predlog na i pred prilogom. Primeri: Na daleko zaprosi devojku. Toga na blizu nije bilo. m) Da je povoljna ili nepovoljna radnja po nekoga. Primeri: Tako mi na zlo godina ne došla! Na zlo Pavle seju milovao. Sve na slavu Božju činite. Dati život u divnu zamenu a na slavu srpskome imenu. Da se slavi Duka zulumćaru na sramotu tebi i tvojima. n) Količinu nečega. Primeri: Tud će proći na alaje vojska. Ta ima nas na hiljade. A grakahu na jata vranovi. Na hiljade padoše junaci. nj) Imenski prirok. Primeri: Da će knjiga ova biti na neiskazanu korist narodu našemu. Onda će ono biti na štetu našem narodnom jeziku, a sebi i svojima na sramotu. Dan i noć radeći da ne budemo na dosadu nikome od vas. Ne budite na sablazan ni Jevrejima ni Grcima. Kad je Janja na udaju bila. Kac je Omer na ženidbu bio. Ništa nije na odmet. Nek vam je na znanje. Ako slaže, laž mu na poštenje. Svemu rodu i plemenu na veliku čast. Ako l’ vinca pije na zdravlje mu bilo. Na čast tebi srna i košuta. Na poklon ti konjic i đevojka. Na život i na zdravlje. Na spasenije. o) Dodatan priroku u raznome smislu. Primeri: Nije babo raskovao blago na nadžake ni na buzdovane. Što su bili lavi i timari, pojagmili Turci na miraze. Otišli na razmjerke. Odbijam ti na ludost. Odbiti kome što na daru. Na komade kuju iskidajte. strana 218 Ne trpaše na gomile blago. Bojno koplje slomi na četvoro. Naija je svaka razdijeljena na knežine. Kad ja bijah na bijes đevojka. Žao mi je na te.
  21. S predlogom o reč u 4. padežu pokazuje:
  22. a) Da je kretanje upravljeno i da se zaustavlja na onome što ona znači. Primeri: Obesi pušku o klin. Kako koga rukom dovataše te o zemlju njime udaraše. Ko s đavolom tikve seje o glavu mu se lupaju. Lupa kao puto o lotru. Iznad njega koplje prelegilo, udarilo o kamen studeni. Dok bi dlan o dlan udario. Na jednoj se vodi umivali, o jedan se jagluk otirali. b) Da nešto, krećući se, dodiruje se s onim što ona znači. Primeri: Odr’o bi medveda o njega. Nemam o što sablje poganiti. I o Turke da krvave ruke. v) Tako i u prenesenom smislu. Primeri: Da ja o vas ne ogrešim duše. Kad se griješite o braću. Koji se ne sablazni o mene. g) Da ono što ona znači izaziva radnju. Primeri: Carevi se otimlju o carstvo. Kako s’ grabe o to pustio blago. Zavadi se majka i devojka ne o grade ni o vinograde, već o jednu tananu košulju. Kad sam se juče kladio o moga konja dorata, o moju sablju očinu. Tako i u prenesenom smislu: Nije mi o glavu. U nekih književnika nalazi se ob, označujući s imenicom vreme. Primeri: Ob noć grede a ob dan počiva. Da se ne mogaše smiriti ob dan ni ob noć.
  23. S predlogom po reč u 4. padežu pokazuje:
  24. a) Da se kretanje ili radnja čini da bi se pribavilo ono što ona znači. Primeri: Jednom pođemo nas desetak su trideset konja u Dubrovnik po so. Kad bi god polazila po travu i po vodu. Treći ide kući po užinu. Da je otišao po velike topove. Pa odoše svati po đevojku. Car po Marka opravio sluge. Zašto poslaste po mene? Doći će vrag po svoje. Tako i u prenesenom smislu: Otišao po pamet. Bilo bi ga dobro po smrt poslati. Kome ga je poslao na svjȅt (savet). strana 219 b) Meru ili vrednost nečega. Primeri. Te sakupi po izbor svatove. Još se ne beše po sve smrklo. Ono stvar vredi po što se može prodati. Ja ne marim za život kad bi živeo po tu cenu. Ni po što Gospode. v) Povoljno ili nepovoljno po onoga koga ona znači. Primeri: Ne kaže baba kako je san snila, već kako je po nju bolje. Vuk je posluša naopako po se. Na zlo po junake gore po devojke. U zao čas po me ili po te. g) Vreme. Primeri: Što po vas dan plugom pluži, i po svu noć pružen leži. Pa se po drugi put razboli.
  25. S predlogom u reč u 4. padežu pokazuje:
  26. a) Da je mesto na kom se kretanje ili radnja zaustavlja u onome što ona znači. Primeri: Nu dovedi Strahinića bana u dvorove i u kuće naše. Veće ide u čardake gornje. Unese ga u Vilindar crkvu. Idite u selo što je pred vama. Spustiše se u primorje ravno. Natoči joj vode u sudove. Car se maši rukom u džepove. Starca Foču vrgli u začelje. Uze pušku u desnicu ruku. Iz tvojijeh usta u Božje uši. Leti u oči kao zolja. U kočije Tadiju metnuše. b) Da se nešto vezuje s onim što ona znači. Primeri: Uhvatiše konje u kočije. Upregao u rilicu dva vola. U topove zapreg’o konje. v) Da se nešto obuhvati onim što ona znači. Primeri: Obukoše ga u haljine njegove. Preobučen u kaluđerske haljine. Vladeta je konja oznojio i u bjelu p’jenu obukao. Opasati koga u liko. Dok j’ oblio dževerdan u zlato. Pa ga zali u olovo teško. Mnoge sestre u crno zavila. Sovra će mu u krv ogreznuti. Srbija je zarasla u šumu. Zapleo se kao pile u kučine. Ode strela u prah i u maglu. Gunja pade u zelenu travu. Potegne nz pištolja te zapali džebanu i odleti u vetar. Pala mu sekira u med. g) Da se nešto pomeša s onim što ona znači. Primeri: U ordiju tursku ugazio. U Turke će Dmitar ugaziti. Pak on ode u carevu vojsku. Odmah pođe u tazbinu dođe. Povadiće to drago kamenje udarat’ ga sabljam’ u balčake i kadama u zlatno prstenje. Arapin se u svatove vrati. Ni kud majci ni kud u devere. Kovati koga u zvezde. strana 220 d) Da se pribavlja ono što ona znači. Primeri: Otide sluga u drva. Veće ga posla u drva. Otišli u ribu. Kad idemo u šišarke. Pošao kao bula u jagode. đ) Da neko ili nešto postane ono što ona znači. Primeri: Duždević me zove u svatove. Sa šta, brate, ode u hajduke. Odmetnu se odmetnica Mara preko Bajne Luke u hajduke. Otišao u soldate. U Srbiji su od prije u dodole išle po selima naše kućevne djevojke. e) Da se nešto kreće ili javlja u pravcu onoga što ona znači. Primeri: Rasti jelo nebu u visine. Po tri koplja u visinu skače. I u crnu zemlju pogledaše. Bosioče u širinu rasti. Pogleda kroz brvna u jednu zgradu. Pune se puške boji samo onaj, u koga je obrnuta. Što mu u oči ne smije reći. Na mah viknu u svoju družinu. ž) Da se kretanjem ili radnjom dodiruje ono što ona znači. Primeri: Ruke šire u lice se ljube. Pa se s kraljem u obraz poljubi. Ljubi cara u skup i u ruku. Pogodi ga u čelo junačko. Te udara sebe u srdašce. Pa u vrata nogom udario. Pa udara more u bregove. Gađati u nišan. z) Instrumenat koji služi za izvođenje radnje. Primeri: Pa udara sitno u tamburu. Ali Mitar u sviralu svira. Zvonili su u sva zvona. Zapovjedi da se tri puta zatrubi u trubu. Kao da je u bob vračao. Prosti ljudi račune u grah i u kukuruzna zrna. i) Da se neko uzda u ono što ona znači. Primeri: Ko se u kolo hvata u noge se uzda. U sebe se pouzdati nemoj, ni u ruku ni u britku sablju ni u tvoje koplje otrovano. Náda nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke. Verujemo u Boga jednoga. j) Da se zalaže ono što ona znači. Primeri: Od’ Hajkuna da se opkladimo u tvoj đerdan i u mog đogata. Tako se opkladi u svoje oči da je bolja pravda nego krivca. Učini to u moj odgovor. Nismo li u ime tvoje prorokovali. A ja idem na boj na Kosovo u presveto ime Isusovo. k) Kako se izvršuje radnja ili kretanje. Primeri: Ide u raskorak. Goni konje sve u tri. Svi u jedno grlo zaplakaše. U glas viknu gospoda rišćanska. strana 221 Al’ se Ivo u grot nasmejao. U jednu ruku ima pravo. Hrana ako samo u srednju ruku rodi. l) Vreme u koje se dešava radnja. Primeri: U koji je danak isprosio u onaj se danak razboleo. Nikom ne javiše ništa u one dane. Kad u zoru pjevat’ počneš. Ko u leto ne radi, u zimu gladuje. lj) Dopunu priroku u raznom smislu. Primeri: Uhvatili su se u koštac. Onda se hvataju u štap. Ostane sakat u nogu. Ostao je slep u jedno oko. Rijetko sukno što se tka u jednu žicu. Uhvatiše se u kosti junačke. Luda se lisica hvata u jednu nogu, a mudra u sve četiri. U malu se dlaku ne isklasmo. U sitno se ne desilo, a u krupno nemam. Doćerali ga u veliku sirotinju. Al’ ti nije u volju večera. Dođu im vojskom u pomoć. Pa se dobro uzme u pamet. Ko vince pije u slavu Božju. Odmah bi se mladež uhvatila u kolo. Sve te svijeće sastavi u jednu rukoved.

U ŠESTOM PADEŽU[uredi]

  1. S predlogom s ili sa ili su reč u 6. padežu pokazuje:
  2. a) Da je nešto zajedno ili zajedno radi s onim što ona znači. Primeri: S kim si onaki si. S Bogom ostaj, moj mili ujače. Eto ti brata, idi s njim. Stiže s vojskom do Ružine crkve. S vama došla svaka sreća. Budi Bog s nama. Sa Jankom su četiri serdara. — Vino pije Kraljeviću Marko sa staricom Jevrosimom majkom. Još se nisam dobro počastio s kumovima i s prijateljima. Lep je porod izrodio s njome. Nejake su noge u Stevana već ne mogu s konjma putovati. b) Da se upoređuje ili jednači nešto s onim što ona znači. Primeri: Kad se s danom isporedi tama i kopriva s kedrom livanskijem tad sa Veljkom pređašnji junaci. S mladoženjom ravno rasla. Jednoga si s njima jata, iz jednog si s njima blata. v) Da neko ima ono što ona znači. Primeri: Al’ eto ti lisice s vodom i sa travom. Eto ti đevojke s ručkom. Knjigonoša dođe s ovom knjigom u Loznicu. S mrtvim Markom sede na galiju. Nuto vraga su sedam binjiša, su dva mača a su dvije krune, strana 222 praunuka Turkova s koranom. Iziđe preda nj ovan sa zlatnom vunom. Na alatu konju velikome sa krstašem u ruci barjakom. Vidi gde ljudi s oružjem ulaze u crkvu. g) Sredstvo kojim se postiže nešto. Primeri: Pa vas može s konjem pregaziti. Išla bi baba u Rim ali nema su čim. Ostalo mi je još petnaest kesa; s ovim ću trgovati. Šta ću činiti s ovolikim novcem? Puško moja ne ostala pusta nemoj mene s vatrom prevariti, za oko te ni moliti neću. Uze ruku Jugovića majka, okretala, prevrtala s njome. A titra se sila s buzdovanom. Ja ne mogo s krilma poleteti. d) Način na koji se radnja izvršuje. Primeri: I dosad su knjige dolazile, al’ se nisu sa suzam učile. Odreče se s kletvom. Nije mi ga s voljom poklonio. Pak mu stade zavijati krilo i s ljutitim govoriti glasom. Udare na Srbe sa svom silom. A šta je lepše od slave Božje i od večere s pravdom stečene. Svu gospodu zove na Svetoga sa knjigama i sa zdravicama. đ) Da se nešto sastavlja ili rastavlja s onim što ona znači. Primeri: Ne piše ih samim murećepom većem meša s krvcom od obraza. Ocat pomiješan sa žuči. Gora se s gorom ne sastaje a čovek s čovekom vazda. Rastaćeš se i sa mnom ali nećeš sa svojom pameti. Koliko je lako udario sa crnom je zemljom sastavio. Devojka se sa rodom oprašta. Da se ko s kim ne slaže. Možemo li s Turci bojak biti. Žuta hrta za uši spodbila te se s njime kolje niz planinu. Teško Turkom trgujući s Markom. Već sam s decom igru zametnuo. Upoznati Evropu s našijem narodom. Što im hoće društvo sa Turcima! Te se venča junak sa devojkom.
  3. S predlogom za reč u 6. padežu pokazuje:
  4. a) Da se nešto nalazi ili biva iza onoga što ona znači. Primeri: Al’ za gorom oganj gori. Za goricom studena vodica. Oj za gorom za zelenom nešto jasno podvikuje. Deca su se igrala za kućom. Nezvanu gostu mesto za vratima. Za agom je tridest janičara, a za Markom ne ima nikoga. Pa za sobom zatvori kapiju. b) Da se nešto nalazi iza spoljnih strana onoga što ona znači. strana 223 Primeri: Pa devojka za đerđevom veze. U kojoj je bio jedan vran konj za jaslima privezan. Usud sedi sam za gotovom sofrom pa večera. Kad koga često za šrpezom nude. Tako i kad se mesto trpeze kaže obed. Primeri: Zastasmo ga za večerom. U to vreme čovek i žena bili su za večerom. Kad su bili za ručkom. v) Da je nešto priključeno onome što ona znači. Primeri: Za pojasom dvije puške male. I za kapom krilo od labuda. Za kalpakom od srebra čelenka. Cvati li mu ruža za kalpakom. Za glavom joj dva rumena đula. g) Da se kreće u istom pravcu nešto iza onoga što ona znači. Primeri: Za njim idu mladi Kotorani. Da za tobom nazorice dođem. Već ajde za mnom u moju zemlju. Dođu za majkom u Dobrinju. Koji bi mogli narod za sobom povesti. Opremih ga za kozama. Pomoli se niz poljice Marko a za Markom Relja od Pazara a za Reljom vojvoda Milošu. Za njime se naturio Marko. d) Da se izražavaju osećanja koja se tiču onoga koga ona znači. Primeri: Ne plačite za mnom nego plačite za sobom i za djecom svojom. Da se nàriče ili tuži za mrtvima. Urla kao kurjak za skelom. Teško onom ko za kim uzdiše. Da ne čezne očima za majkom. Drugu neću za tobom umreću. Za Đurđem je kosu odrezala, za đeverom lice nagrdila, a za bratom oči izvadila. To su jadi i tvoji i moji, tvoji za mnom a moji za tobom. đ) Dopuna priroku u raznim značenjima. Primeri: Da je otišao za poslom. Ostane gledajući za njim. Kako viče za nama. Teško vuku za kime ne laju i junaku za kim ne govore. Ti s’ se dosad tri put udavala, najprije si bila za Milošem. On se vrlo obraduje, kad vidi svoju kćer za carskim sinom.
  5. S predlogom među reč u 6. padežu pokazuje:
  6. a) Da se nešto bavi ili biva opkoljeno sa sviju strana ili bar s dve strane onim što ona znači. Primeri: Lepo ti je niz polje gledati žutu dunju među listovima. Ja se bojim kavge među braćom. Teško je mudromu među budalama. Crn ti obraz od Barata Mujo među braćom sutra na divanu. On ima među narodom posla. Nek se junak među društvom fali. Pofali se među devojkama. Da ga ostavi među njima. Spavaše strana 224 Petar među dvojicom vojnika. Opazićeš dvije tanke jele, među njima bunar voda ima. b) Dopunu priroku. Primeri: Sami Turci među sobom zbore. Šta se prepirete putem među sobom. Onda se učenici zgledahu među sobom. Imajte neprestanu ljubav među sobom. Da međ njima posle nije kavge. v) Da se nešto dešava u sredi vremena. Primeri: Učenici njegovi moljahu ga među tim. Da ne bi on među tim, dok vojska srpska otide pred Afis-pašu, izišao da pali.
  7. S predlogom nad reč u 6. padežu pokazuje:
  8. a) Da je mesto, na kom se šta bavi ili biva, s gornje strane onoga što ona znači. Primeri: Nad njima se tri oblaka viju. Te nad Markom šator oboriše. Nad vodom je lice ogledao. Pa nad njime grozne suze roni. Tri je jada nad njim izjadala. b) Dopunu priroku. Primeri: Niko do sad nije bio nada mnom gospodar. Koji je bio upravitelj nad tom vojskom. Da on caruje nad nama. Svaka tica ima nad sobom kopca. Ta od Šarca boljeg konja nema nit’ nada mnom boljega junaka. Postaviće ga nad svim imanjem svojim.
  9. S predlogom pod reč u 6. padežu pokazuje:
  10. a) Da je mesto na kom se što bavi ili biva, ispod onoga što ona znači. Primeri: Pod čadorom leži ranjen junak. Vrani se konji igraju pod sobom jame kopaju. Poda mnom se crna zemlja trese. I proneše pod krilima blago. Pod glavom joj snopak deteline. Poznajem ti čelo kako ti je i pod čelom oči obadvije. Teško nogama pod ludom glavom. b) Da se nešto bavi sastavljeno s onim što ona znači. Primeri: Pod oružjem za sovre sjedite. Pod oružjem i sanak borave. Sve konjici pod bojnim kopljima. Gotovi im konji pod sedlima. I kod konja pod perjem junaci. Živo mi je čedo pod pojasom. Imađaše pet jutara pod livadom i pod baštom. — I misleno: Robovi koji su pod jarmom. Da se nešto nalazi na nižoj strani onoga šo ona znači. strana 225 Primeri: Pod onom gorom zelenom i pod najvišom planinom vrani se konji igraju. Pod Budimom ovce plandovale. g) Imenski prirok i dodatak priroku u raznom smislu u prenesenom značenju. Primeri: Ti si pod krivicom. Pod sramotom ovom ostat’ neću. — Vojvode ne bude kadar pod uzdom držati. Da su Srbi pod ovim imenom poznati u Evropi. Bimbaše su imale pod sobom po nekoliko buljubaša. Ništa pod jakim Bogom ne zna. Miloja pod stražom pošalje u Mitrovicu.
  11. S predlogom pred reč u 6. padežu pokazuje:
  12. a) Da se nešto bavi ili biva s prednje strane onoga što ona znači. Biva i u prenesenom značenju. Primeri: I pred crkvom zvona udariše. Stade pošta pred bijelom crkvom. Maksimija pred šatorom veze. Pred njima je kondir vina i ogledalo. — Vidi strašnu uru pred očima. Reče pred materom svojom. b) Da se kreće nešto pred onim što ona znači. Primeri: Koji šeće pred ovcama kao mesec pred zvezdama. Veće jezdi napred pred svatovi. Kad se što teško valja ili tura pred sobom. v) Da je neko u vlasti stariji od onoga koga ona znači. Primeri: Ja pred sobom imam starijega. Pred četom je junak arambaša. Pred njima ću biti delibaša. g) Vreme. Primeri: Nedelja pred Matericama. Kad on gotovo pred svršetkom svoje vlade knezove nazove kapetanima.

U SEDMOM PADEŽU[uredi]

  1. S predlogom pri reč u sedmom padežu pokazuje:
  2. a) Da je nešto priključeno onome što ona znači. Primeri: Sedlan ga konjic pri bregu čeka. Pri kuđelji od zlata vreteno. Soba pri zemlji. Evo ti ova bočica punana vode, drži je pri sebi. b) Imenski prirok u prenesenom značenju. Primeri: Što zborite jeste li pri sebi? Jesi l’ pri svesti, Zvonimire? Drugi ostanu pri svome. Kad su bili pri večeri.
  3. S predlogom prema reč u sedmom padežu pokazuje:
  4. a) Da se nešto bavi u blizini, sa strane onoga što ona znači. strana 226 Primeri: Kad je care bio prema crkvi. Onde se ustavi prema vojsci austrijskog. Pa ga pekli prema vatri. Kao da je do podne uzrasla prema tihom suncu proletnjemu (ovde mesto predloga na.) b) Da se nešto poredi s onim što ona znači. Primeri: Već sam mlada prema tebi rasla. Prema guberu valja se pružati. A jadan ti prema njemu Marko. Ovo su prosjaci prema njima.
  5. S predlogom na reč u 7. padežu pokazuje:
  6. a) Da nešto biva na gornjoj strani onoga što ona znači. Primeri: Bog na nebu a car na zemlji. Ko se na tuđim kolima vozi, veće daleko otići. A juče smo vazdan počivali na bijeloj crkvi Čokešini. Zakukala sinja kukavica na glavicu više Bijeljine. b) Da se radnja dotiče nečega što je dea onoga, ili je nešto priključeno onome što ona znača. Primeri: Nek na kuli ne zatvori vrata. Kažite mi vrata na tamnici. Dva ata na jednim jaslima ne mogu biti. Ja se onde desi na vratima. Al’ Merima sedi na peadžeru. Na Balačku jesu do tri glave. Na sablji su tri balčaka zlatna. v) Oruđe kojim se nešto izvršuje. Primeri: Na pločama polje razniješe. I na nožu srce izvadila. Na koplju mu šator preturio. Brijaća se britva oštri ka gladilici. g) Da se nešto nalazi u blizini ili se i dodiruje s onim što ona znači. Primeri: Ja sam bila na Dunavu. Platno beli Varadinka Mara na Dunavu prema Beogradu. Pojiš konja na vodi Sitnici. Da zaitim vode na Dunavu. Eno je na bunaru. Tako se strašno bio ranio na Užicu. Boj na Loznici. d) S ovim predlogom isto što bi značilo i s predlogom u. Primeri: Na bijelom gradu Smederevu onđe bješe stari despot Đurđe. Osman-aga osta na Udbini. Kaže da na svom vilajetu ona ima dva rođena brata. Ostali su na svojoj očevini. Prorok na svojoj postojbini nema časti. đ) Mnogobrojnu upotrebu u prenesenom značenju. Primeri: Na vama će ostanuti carstvo. Na blagu se ni poznalo nije. Da pokaje brata barem na Mus-agi strana 227 Fočiću. Ne terajte osvete na raji. Vala tebi na tvojoj zdravici, al’ ne vala na tvojoj besedi. Bolji ćaše biti na junaštvu od junaka Kraljevića Marka. Pak smo opet na dobitku. Oružje sam na boju dobio. Kaž’ ujaku jutros na uranku. Gde no sinoć na konaku besmo. Može jada biti na veselju. Kad sam bio s društvom na deobi. Sad je na belom hlebu. Da u moru ima nekakva tica, koja na ružnu vremenu pjeva a na lijepu plače.
  7. S predlogom o reč u sedmom padežu pokazuje:
  8. a) Da je onome što ona znači nešto priključeno tako da visi. Primeri: Novo sito o klinu visi Visi kao kaplja o listu. U svakoga o zidu visi duga puška. O bedri mu sablja okovana. Što devojke nose o gr’ocu. Obojicu hoću obesiti o vratima grada Vučitrna. 0 vratu mu biser objesila. O skutu mu obiskoše mlade. b) Vreme: Primeri: Snijeg pade o Đurđevu danu. Da ti meni o jeseni dođeš o jeseni o Dmitrovu danu a o mome krsnome imenu. To bijaše oko ponoći o uštapu. v) Razna prenesena značenja. Primeri: Da se o zlu svome zabavite. Svak po sebi sudi o drugome. Dogovaraju se o svačemu. Tako se otvore razgovori o predaji. Pjesma o ovome dagađaju. Ko o čemu misli, o onom i sanja.
  9. S predlogom po reč u 7. padežu pokazuje:
  10. a) Da se nešto bavi ili kreće ni prostoru koji se obuhvata onim što ona znači. Primeri: Pa pođoše po svetu kao pčela po cvetu. Otide glas po svoj zemlji onoj. Razapete po polju šatore. Da se šega po moru na lađi Zlatom veze sve po čistoj svili. Kupi klasje po lanjskom strništu. Pade Grujo po zemljici crnoj. Muti kao riba po plitkoj vodi. Po dobru se Šarcu položio Troja rebra jedna po drugijem. Bješe tada mnogo vojevoda po našijem redom gradovima. b) Tako i kad se mesto prostora kaže nešto zbirno ili množina nečega. Primeri: Da kupi oružje po narodu. Redom rđa po družini hoda. Sve ja hodah po turskoj ordiji. Telal viče po kaurskoj vojsci. Vrat lomiti po gori hoditi po hajduci po lošu zanatu Stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. Jedan jarac zađe po ovcama. strana 228 v) Vreme. Primeri: Treći dan po Petrovu dne zapali u veče Ali-begove dvore. A kada je po večeri bilo. Po smrti nema kajanja. Miloš ostane sirotan po ocu (po sle oca). g) Razna značenja u prenesenom smislu. Primeri: Ako bude mrijeti po redu. Već eto me tebi po avazu. Nemoj, sine, govoriti krivo ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga. Sve junake po imenu znadem. Roksandu ću po braći poznati. I birahu građane junake sve po pušci i krvavoj ruci. Po čemu ćeš mene spomenuti, po azdiji po imenu mome. Svaki će primiti svoju platu po svojemu trudu. Po poruci vuci ne jedu mesa. Ako po nesreći udari na nas lav. Po meni (što se mene tiče) možeš činiti što ti drago.
  11. S predlogom u reč u sedmom padežu pokazuje:
  12. a) Da se nešto nalazi ili biva u unutrašnjosti onoga što ona znači. Primeri: U junaku srce prepuknulo. Svi ostaše gospo, u Kosovu. U svakoj kući ima dima. Nađe majku u svom vinogradu. Ja se desih u dvoru tvojemu. Od ruke mu ništa ne rodilo ni u polju bjelica šenica ni u brdu vinova lozica. I prije su veselja bivala u svoj zemlji u svoj kraljevini. b) Tako i kad reč s tim predlogom upotrebljena znači nešto zbirno ili nečega mnogo, pa je time nešto opkoljeno. Primeri: U narodu našemu svaki čovek zna kotaricu oplesti. Ponosi se bane u tazbini. Odmah pozna straža od Arapa da u vojsci ne imade Marka. — Uvatiše jarca u ovcama. Kakav bješe junak u svatov’ma što najveće otvori junaštvo. Zet u punicama Miloš u Latinima. Kad je ruski car bio u gostima kod praiskog kralja. v) Da je nešto u obličju ili u stanju onoga što ona znači. Primeri: Oni mu dadoše meda u satu. Daću tebi devet stotinica sve žutijeh u zlatu dukata. Već ponesi u brašnu kolače, a košulje u bijelu platnu. Naricanja u stihovima. Prodao kukuruze u klipovima. Kiseo kupus u glavicama. g) Da nešto bude ili da ne bude ono što ona znači. Primeri: Ni u tikvi suda ni u vlahu druga. Da bih dala vezena jagluka, u tom nema za te halvaluka. strana 229 U devet hvala u jednom hrana. U njima da imamo dobru uzdanicu. d) Nečega deo kojega se tiče radnja ili kojem se kazuje neka osobina. Primeri: U struku je tanka i visoka. Visok junak, tanak u pojasu. U plećima poširega nema. U zlato je sablja oblivena, u ostricu oštra i ugodna. Bolest u očima. — Slomila mu nogu u kolenu. Te mu prebi u ramenu krila. Promeni se u licu. đ) Razna značenja u prenesenom smislu. Primeri: Dete jednako drži u pameti što mu je otac kazao. Zatekoše cara u životu. Da s’ u zdravlju opet sastanemo. U detinjstvu svome nauči malo čitati. Neka ti se u nevolji nađu. U dobru se ne ponesi a u zlu se ne poništi. To nije u mojoj vlasti. Nađe se u čudu. Dok su oni u riječi bili. Da se oni ne bi uhvatili u laži. Miloš u junaštvu nije ustupao ni Veljku ni Čupiću. Ne bili se Srbima samo pomoć u džebani dala. e) Vreme. Primeri: Da nam bude u pomoći i u danu i u noći. Kad u jutru dan osvane. A Jug ti je, gospo, poginuo u početku u boju prvome. U tom svanu i sunce ogranu.

GLAGOLSKI OBLICI[uredi]

Vreme sadašnje.

Glagol u vremenu sadašnjem pokazuje:

a) Da se ono što on znači događa sada tj. kad se kazuje, ili kao da se događa sada, kad se kazuje, ili da se događa svakad.

Ovako značenje u vremenu sadašnjem mogu imati samo glagoli koji znače trajnu radnju.

Primeri: Ja ne rado suze trošim. Dve preda mnom staze stoje: jedna s cvećem, druga s trnjem. K’o bolanog nada nebu podignuta podiže se gora od kamena ljuta, bonu diže glavu, a kolenom kleca, kamenito srce Mlava joj proseca. Uzmućen potok juri, peni se rekom led, a vihar huči, tamnih goni oblaka red. Studena me kiša šiba po vas celi dan. Duša mi gnjevom plamti a krv mi kipi sva, sa golim nožem jurim u bojnu vrevu ja. — Knjige glede, grozne suze rone, dahijama ovako govore. To gledaju Turci Biogradci, a iz grada svi sedam dahija. Dok pogubim protopot Nikolu iz lijepa sela Ritopeka, on pašuje, a ja subašujem. strana 230 Trenutni glagoli, zato što nemaju značenje trajnosti ne mogu imati ni značenje sadašnjosti.

Oni se upotrebljavaju u obliku sadašnjeg vremena u ovim slučajima:

a) Kad se kazuje ono što u svako doba bude kao po nekom zakonu.

Primeri: Ognjeni tresak najpre udari u vrhove visokih gora. Đe ko nikne, tu se i obikne. Velika drva dugo rastu ali za čas padnu. Pa i ono vedro nebo gore, i ono se za časak navuče, bura dune, gromovi zahuče.

b) U 2. i 3. licu jednine i 3. l. množine upotrebljava se glagol u sad. vremenu kad se kao podmet ne misli baš to lice, nego kad podmet može biti ma ko.

Primeri: Pesma se razlegala u selu, u polju, u lugu, u raju — kud god se makneš. Tako kažu.

v) Kad se hoće da pričanje bude življe onda se mesto pređtnjeg trenutnog vremena upotrebljava sadašnje, koje se u tom slučaju zove sadašnje istoričko.

Primeri: Carev sin uspe još jednu čašu vode, pukne obruč i treći: onda se bure raspadne, i zmaj izlѐtȋ iz njega, pa na putu uhvatȋ caricu i odnѐsȇ je. Predrag skoči na noge lagane pa uzima luke i strijele, pak izlazi na drum za busiju, pak zaseda jelu zelenu.

g) U dodatoj rečenici.

Primeri: Manje čete na sve strane pošlji, da ga prime, ako na nj naiđu. Igla, ako i kroz zlato prođe, gola izađe.

Vreme pređašnje trenutno (aorist)

Glagol u pređašnjem trenutnom vremenu pokazuje:

a) Da je radnja bila u prošlosti trenutna ili uopšte ograničena u trajanju.

Primeri: Na daleko susretoše Turke. Zemlji pade Damnjan Kutišanac, zemlji pade pušci oganj dade, i on ubi u turskoj ordiji iz Zvornika Asan-barjaktara, Asan pade barjak mu ostade. Na mah puče trista dževerdana, mrtvih pade za trista Turaka. Ražljuti se zmaju ognjeviti, pa se izvi nebu pod oblake — Braća narastoše i ojačaše.

b) Radnju koja će se izvesno dogoditi, te se kazuje ovim oblikom kao da se već dogodila. strana 231 Primeri: Avaj mene do Boga miloga, đe pogiboh jutros pred mehanom. Ko se za vešala rodio, ne utopi se. Ne ugoji se prase u oči Božića.

Vreme pređašnje trajno (imperfekat)

Glagol u vremenu pređašnjem trajnom pokazuje da je radnja bila u prošlosti trajna ili uopšte u neograničenom trajanju.

Primeri: O tome nikad ne govorasmo. Vetar ružu niz polje nošaše. Sunce se lagano u more spuštaše. Na vodama Vavilonskim sjeđasmo i plȁkȃsmo opominjući se Siona. O vrbama sred njega vješȃsmo harfe svoje. Kad vraćȃše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. Kako se kunijaše Gospodu, zavjetovaše Bogu Jakov.

Oblik pređašnjeg trenutnog i pređašnjeg trajnog vremena dolazi katkad u rečenicama, u kojima se iskazuje željenje, divljenje, itd. u kojim se slučajima često uz glagol uzimaju lične zamenice ti mi.

Primeri: Čudna ti mi godinama dođe! Dobro ti mi kod tebe bijaše! Bješe mi ga davati, dokle mogah žvatati. Bijaše čitati!

Vreme prošlo (perfekat)

Glagol u vremenu prošlom pokazuje da se ono, što on znači, dogodilo u prošlosti nezavisno od kakve druge radnje.

Primeri: Evo ima tri godine dana od kako je Kulin poginuo u Mišaru polju širokome. Teško su nas prevarili Turci: Mačvu prešli, ušli u Pocerje, Petkovicu porobili crkvu. Isaija zarobili starca. Onda mu mati pripovedi, kako je imala tri kćeri, i kako ih je nestalo, pa kako su ih tražili uzalud na sve strane.

Vreme pretprošlo (pluskvamperfektum)

Glagol u vremenu pretprošlom (davnoprošlom) pokazuje da se radnja koju on znači, izvršila pre neke druge radnje, koja je s njom u vezi i koja je takođe prošla.

Primeri: I ja sam tamo bio poslao svoje sinove, pa sad su se vratili. Turci iz Paleža i Uba pobegli su bili kako smo straže počeli čuvati.

Ova druga kasnija radnja, može i ne biti kazana, ali se po samome smislu ona podrazumeva.

Primeri: Veće sam se od bolesti predigao bio. Svi se Bogu bjehu obrnuli. Još nije mo mater čestito ni saranili bili. strana 232

Vreme buduće

Glagol u obliku vremena budućeg upotrebljava se:

a) da pokaže da će se u budućnosti dogoditi kao samostalna radnja ono što on znači.

Primeri: Ja ću koplje lasno okrenuti. Načiniću kulu u primorju. Mi ćemo te često pohoditi. Sutra ću ti mimo dvore proći.

b) Kad se od dve radnje, posle izvršene jedne, izvrši ona druga, može se ona druga kazati oblikom budućega vremena umesto da se kaže oblikom vremena prošlog. S toga se ovako upotrebljen oblik vremena budućeg i zove buduće istoričko.

Primeri: Za sestru po tom čućemo da ju je najmlađi stric naš Georgije (od nje umoljen) jednu noć odveo i za nekog Todorovića udao. No ona nam na skoro po udadbi svojoj doći nije mogla, a po tom će nam se i rat zamesti, i tako je mi više nismo videli. Po svemu vidim, reći će sudac s dostojanstvom, da vam deca imaju lepe darove.

v) U pogodbenoj rečenici sa svezom ako umesto sadašnjeg ili prošlog vremena.

Primeri: Biće tebi vina izobila, ako caru neće ni dostati. Kad otac ostari, on preda starešinstvo najpametnijemu svojemu sinu, ako će biti i najmlađi. Majmun je majmun, ako ćeš ga u kakve haljine oblačiti.

g) Za kazivanje onoga, o čemu se ne zna da li se doista dogodilo, uzima se oblik budućega vremena od glagola biti s prošlim ili trpnim pridevom glagola koji se uzme.

Primeri: Ti imadeš brata jedinoga, on je tebe na vojsku carevu, strah je mene biće poginuo. Biće do sad i onaj ručao, ko je jutros kravu izgubio. Biće njih (klade) ostavila ovde voda, pa se ja bojim, da ne dođe da ih nosi. A čovek biće zar malo i napit.

Vreme predbuduće (futurum egzaktum)

Kad će se u budućnosti izvršiti dve radnje, od kojih jedna kao prethodna (predbuduća) treba da se izvrši te da bi se ona druga, kao potonja mogla izvršiti, onda se ona prethodna kazuje na ove načine.

a) Oblikom vremena sadašnjeg trenutnoga gdagola, ili trajnoga kad mu se predmetne predlog uz. strana 233 Primeri: Kad ona dođe sa svojim drugaricama u galiju, ti je vodi sve iz dućana u dućan. Da opet hvata hajduke koji usprelaze. Ako za sedam dana to ne uradiš, nije na tebi glave. Ako uzišteš daće ti se.

b) Sadašnjim vremenom od glagola biti: budem, budeš itd. udruženim s pridevoom prošlim ili trpnim od upotrebljenoga glagola: ako budem mogao; ako budeš pozvan.

Primeri: Ako bude Miloš preš’o Drinu, Miloša ću na megdan zazvati. Što budemo na vatru složili, ono ćemo lepše pograditi. A kako će propovijedati, ako ne budu poslani. Ako suđeno bude ja sam rad izdati još ove knjige na svijet. Ako meni suđen danak dođe, te ti budem pobro poginuo, rádi mene osvetiti l’jepo.

v) Kad se pred budem predmetne način neodređeni upotrebljenoga glagola: ako znadbudemo (znati budemo — znat’- budemo — znadbudemo) pred koji se katkad još i predlog uz predmetne: ako uzmogbudem.

Primeri: Ako car htjedbude činiti što protiv nas, ovi će knezovi držati našu stranu. Ako i uzmogbudeš što hoćeš, nemoj činiti što hoćeš. Kad odraste i znabude za se. Ako li uzidete na suprot, i ne htjedbudete služiti me dodaću vam sedam puta više muka prema grijesima vašim.

Prilog vremena sadašnjeg

Prilog vremena sadašnjeg je uvek u podređenoj rečenici i kazuje radnju podređenu priroku glavne rečenice i da se radnja, koju on znači, događa u isto vreme kad i radnja kazan prirokom glavne rečenjice.

Primeri: Otide, čudeći se u sebi šta bi. Sluga videći sve ovo, obraduje se vrlo. Pa otide natrag kukajući. Sedeći ja bolestan nedelju dana, mislio sam da mi više ništa ne treba učiti.

Prilog vremena prošlog

Prilog vremena prošlog je takođe u podređenoj rečenici kazujući radnju podređenu priroku glavne rečenice, i da radnja, koju on znači, biva pre radnje kazane prirokom glavne rečenice.

Primeri: Bećir-paša došavši u Niš, raspiše da mu dođu sve spahije. Pak okupiv hrabre vitezove, na studen je kamen pokročio. Avram pogledavši, opazi tri čoveka i potrči im na susret, i, poklonivši im se do zemlje, reče. strana 234

Pridev prošli

Oblik glagolskog prošlog prideva služi kao sastavni deo složenih glagolskih oblika: vremena prošlog, vremena pretprošlog, vremena predbudućeg i načina pogodbenog.

Osim toga taj se oblik upotrebljava još:

a) da se iskaže željenje, blagosiljanje, zaklinjanje ili proklinjanje.

Primeri: Dušmani ti pod nogama bili. Živ ti bio i ko te rodio. Od ruke mu ništa ne rodilo. A tako me ne rodila majka, već kobila koja konja moga, pokupiću po Bosni junake. Ne bila vas vašeg brata želja, kao mene i brata mojega.

b) U pogodbenoj rečenici značeći pogodbu (uslov) pod kojom se može ili ne može nešto dogoditi.

Primeri: Ako bio torbonoša, bio majci živ. Bilo glava biće bareta. Ko je Srbin i srpskoga roda, a ne doš’o na boj na Kosovo, ne imao od srca poroda.

v) U rečenici za dopuštanje, značeći ono što se dopušta.

Primeri: Poznao me tko da sam rob, ne poznao, moram tražiti što jesti. Brat je mio koje vere bio. Jeo, ne jeo; pio, ne pio; terao, ne terao; — nećeš ga stići.

g) Kao običan pridev, atribut imenima, značeći svojstvo postalo od izvršene radnje koju glagol znači.

Primeri: Pa govori ostareloj majci. Oružje sve prašno i zarđalo. Agara metne svojega sina od žeđe iznemogloga pod jedno drvo. Pa sustala konja odjahao. Bar da je mogao zagrliti svoga vaskrsloga sina. Do mraka mrkloga.

Pridrev trpni

Oblik trpnog glagolskog prideva služi kao sastavni deo složenih glagolskih oblika za kazivanje trpnog stanja glagolske radnje.

Osim toga on se upotrebljava kao običan pridev, atribut imenima, značeći svojstvo postalo od izvršene glagolske radnje

Primeri: Ostaviše čaše pozlaćene. Razgledao sam čudesa neviđena istoga grada. Imao sam lepe kuće i gledao ih iz šume spaljene i srušene. Obojica divno pomireni latismo se gore i zeleni. Moji rani vinogradi, ni rađeni ni građeni, bosiokom posađeni a ružicom zagrađeni. strana 235

Način određeni

Način određeni nema zasebnog oblika; njega čine svi glagolski oblici u kojima se označuje lice koje radi i vreme u koje se radnja radi, a to su glagolska vremena prosta i složena.

Primeri: Krušedol se diže, u nebu se gubi, vredan spomen, vredi, da ga sunce ljubi; gora ga je čarna listom opasala, tu je bajna ruža po vrtovi pala. Dođe ves’o pastir zelenih livada. Sobom Stojan do mrkova dođe, pa mrkovu priteže kolane. Ide li mi Kulin kapetane? Kad će doći da se njemu nadam? Ali-paša Meha sjetovaše. I tako načini sjenice sav zbor što se bijaše vratio iz ropstva, i boravljahu pod sjenicama.

Način neodređeni

U ovom glagolskom obliku nije određeno ni lice koje radnju radi, ni vreme u koje bi se radnja radila, i zato se ovaj oblik i zove način neodređeni.

Ovaj se oblik uzima kao sastavni deo složenog oblika za kazivanje budućeg vremena.

Osim toga ovaj oblik:

a) Kao ime glagolske radnje može da bude imenski prirok.

Primeri: A to vi sami često ne možete ni znati ni razumeti. Ne mogoše temelj podignuti, a kamo li sagraditi grada. Stade care kupiti svatove. Pak stanu razgovarati gosta.

b) U istom svojstvu ovaj oblik u retkim slučajima može da bude i podmet.

Primeri: Učiti nije lak posao. Ratovati nije šaliti se. Ružno je smejati se tuđoj nesreći. Lakše je steći nego sačuvati. Zlo je poći a gore ne poći.

v) Može da bude skraćena dodana rečenica.

Primeri: Rano rani Turkinja đevojka na Maricu bijeliti platno. Tko se snizi k rosnoj travi sankom krijepit’ snagu tijela. Znadijahu zlato rastapati i sa njime sitne knjige pisat’, oko sebe raju svjetovati. Idem, care, u Kosovo ravno, za krst časni krvcu proljevati. Lijep je gledati, no kakav je mirisati. Neobičan junak pogledati. Jer mi se čini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti. Nije vrijedan brat njegov zvati se. strana 236

Način zapovedni

Glagol u ovom obliku pokazuje:

a) Da se zapoveda, opominje, savetuje, moli, želi da neko radi radnju koju on znači.

Primeri. Izidi amo, delijo! Ajte amo, sluge moje, Brđane mi izvedite, štono sam ih zarobio robljem Kajite se, dok imade dana, dok je doba, djeco, kajite se; kajite se dok nije pozvana duša k onom, koji nebom trese; kajite se... O mani se tuđa sveta man’ se znoja i nevolje. Mili Bože pomozi meni grešnom. Daj mi Bože vetra sa planine.

b) U ovom obliku može da se upotrebi 2. lice mesto trećega.

Primeri: Pomozi Bog. Svak reci i pomisli da j u dobar čas. Budi Bog s nama. Pomagaj tko se još krstom krsti. Ko je konjik priteži kolane; ko je pešak priteži opanke.

v) Da bi se zapovedno upotrebila lica prvo i treće u jednini i treće u množini, za koje nema oblika u zapog vednom načinu, uzimaju se ta lica iz vremena sadašnje, stavljajući pred nih rečce da i neka

Primeri: Dok ima krvi, nek se proleva. Bog d’a prosti. Da Bog sačuva. Pustite truplje da ga zverad- raznesu, neka im se ne zna groba na ovom svijetu. I ako- poginem, neka poginem.

Katkad se tako govore i ona lica, za koja ima naroa čiti oblik u zapovednom načinu.

Primeri: Da si živ i zdrav. Đurđev danče, kad mi opet dođeš, kod matere mene da ne nađeš. — Neka znaš, da si već dolijao.

g) Kad se među prošlim radnjama hoće u pripovedanju da razlikuje prednja i potonja onda se potonja može kazati oblikom načina zapovednog.

Primeri: Onda sjedne na konja, pa tjeraj za njima. Pograbismo puške, te o ramo, pa se veri i tamo i amo. Kad se šćaše ođest’ kud da ide, pa obuci one puste toke, šal crveni sveži oko glave a pani mu perčin niz ramena, dvije puške metni za pojasom i pripaši mača o pojasu, a u ruku uzmi džeferdara.

Način pogodbeni

Glagol u načinu pogodbenom pokazuje:

a) Da se nešto događa ili događalo pod nekom pogodbom. strana 237 Primeri: Da on može dobit’ agaluke, najprije bi sebi izvadio. Da ste nas pozvali, mi bismo vam došli. Al’ da vjetru dadeš pleći, ter da gledneš niz vjetar ravnicom, vidio bi gdje skup ljudi stupa. Dušman bi plak’o, plak’o bi da, haj, samo da sam gromovnik ja.

b) Da se želi da bude ono što se tim oblikom kaže.

Primeri: Torbicu sam vez’o, opanak priteg’o, i ja bih sa suncem nekud dalje beg’o. — Kad bi sada opet doš’o, ma i ovaj drugi proš’o. Ao danče ala si mi beo, još bi dugo gledati te teo (hteo). Bi li kakvih ponuda?

v) Da biva ili da je bivalo kao obično ono što se glagolom kaže.

Primeri. Ovaj gospodin u ostrvu ovom imađaše lepe dvore, u koje često bi preko leta s familijom dolazio i po nekoliko dana proveselio se. Žalost je ovo za našeg oca bila; više bi puta, sedeći, pogledao na nas, i suze bi mu na oči udarile. Kad bi došla kakva sirota pred kuću, snaha bi svoj zalogaj siroti udelila.

RADNO I TRPNO STANjE GLAGOLSKE RADNjE[uredi]

Prelazni glagoli imaju dvojako stanje glagolske radnje: radno i trpno.

Kad je podmet onaj koji radnju radi onda je to radno stanje glagolske radnje, npr. konj pase.

Kad je, pak, podmet onaj koji trpi radnju, onda je to trpno stanje glagolske radnje, npr. konj je potkovan.

Trpno stanje glagolske radnje u našem jeziku kazuje se na dva načina.

a) Kad se trpni pridev od glagola, koji se uzme, složi s oblicima glagola jesam i glagola biti, u kom je slučaju trni pridev imenski prirok a oblici glagola jesam i biti su spona.

Onaj od koga radnja potiče kazuje se šestim padežem bez predloga ili drugim padežem s predlogom od.

Primeri: Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa od Jevreja. Koji su osvećeni Bogom ocem i održani Isusom Hristom. Stiješnjeni vragom i đavolom. Što je tebi od Boga zapoveđeno. Ne budi od mene rečeno.

Na ovaj način se u srpskom jeziku trpno stanje kazuje obično u rečenicama, u kojima se onaj od koga radnja potiče ili prećutkuje ili je rečenica bez podmeta. strana 238 Primeri: Svi su mu putovi otvoreni. Bićete blagosloveni i ti i tvoj rod. Po čadoru okol’ u okolo razastrti lepi sazi. Postavljeni biše vratari i pevači. — Tako je pisano. Suđeno je.

b) Kad se oblicima glagola koji se upotrebi dodaje, lična zamenica se.

Kazivanje trpnog stanja na ovoj način običnije je i češće.

Primeri: Jer će se mnom umnožiti dani tvoji, i dodaće ti se godine životu. Nauke morale su se perom, pisati. Ne dele se više krvavi megdani. Pri drugoj prilici više će se o tome besediti. Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usana bezbožničkih raskopava se.

PITANjE U REČENICAMA[uredi]

Kad je koji od sastavnih delova rečenice: podmet, prirok, predmet ili drugi koji od dodataka nepoznati ili neizvestan, onda se o njemu pita, i na taj način grade se upitne rečenice.

Pitanja se grade:

a) Ako se pita za lice sasvim nepoznato, pitanje se gradi zamenicom ko; ako li se pita za šta drugo, pitanje se gradi zamenicom šta.

Primeri: Ko se vere uz klance niz klance? Ko da igra? Ko da peva? Ko da žedni? Ko da pije? Ko li brigu da razbije? - U ovako gluvo doba šta mi ruši san? Šta pliva gorom, dolom, te prlja beli sneg? Al’ šta se zabele u gorskome zraku? — Koga ćemo pitati? Šta ćemo iskati?

b) Ako ono, o čemu se pita, nije sa svim nepoznato, nego je samo u kom bilo smislu neizvesno, onda se pitanje gradi upitnim zamenicama, prilozima i svezama; koji, kakav, čij; kako; da, zar, li.

Primeri: Da l’ to vračac njegov ide? Je l’ suza ono, krv li iz srca nečijeg? Kakve tebe savladaše vile danas, brate, u morskoj otoci? Da ja vidim dvije silne vojske, čija l’ gine čija l’ zadobiva? Da l’ je kula slavnog knez-Lazara? Ta ni si se care učinio? Jeste li mi rod siročići mali? Zar sam ja čuvar brata svojega?

v) Ako se pitanje tiče priroka, onda se pitanje počinje glagolom. Ako je glagolski oblik složen, pitanje se počinje, strana 239 glagolom pomoćnim, dodaje mu se upitna rečca li, ili se pred njega stavljaju rečce: zar, da, eda.

U odgovoru se ponavlja glagol; ako je oblik složen, ponavlja se pomoćni glagol: vidiš li? vidim? — Jesil i ga našao? — jesam, ili: našao sam.

Primeri: Idete li svi zajedno gorom zelenom? Jesi li mi danas u životu? Jeste l’ vidli moga gospodara, gospodara Kulin-kapetana? Ide li mi Kulin-kapetane? Vodi l’ vojsku od Bosne ponosne. Ne goni li Mačvanskijeh krava? Ne vodi li srpskijeh robinja? Je l’ Srbiju zemlju umirio? Ta zar bi tako prezreli vas? Eda li ga valovita burna voda gde zanela?

g) Kad se pitanje tiče prirokovih dodataka, pitanje se počinje prilogom ili zamenicom prema onome o čemu se pita. Tako pita se za dodatak koji znači mesto rečima: gbe, kamo, kud, odakle, otkle, otkud, itd. Za način pita se rečju: kako. Za uzrok pita se rečima: što, zašto, rašta. Za vreme pita se rečima: kad, otkad, dokle, itd. Za različne padežne dodatke pita se upitnim zamenicma s predlogom ili bez predloga.

Primeri: Đe si, brate, od Senja Tadija? Kud se đede car Nemanje blago? Što vam pesma kolom ne okreće? Što će momci, što oružje svjetlo, što li konji što li čadorovi? Care Lazo, čestito koleno, kome ćeš se privoleti carstvu? Rašta ove gore uzdrktaše? Kamo tebi brada jučeranja? Zašto se ne kažete? Kako bi smo dete omrazili i sa svetlim carem zavadili?

d) Rečenice s upitnim oblikom služe katkad i za kazivanje divljenja.

Primeri: Ao bože da velji si sveti, ao svete, da let li si, kleti! Zlatni kove i srebrni, lijepo li sjali! Lepo li je pogledati uz visoko vedro nebo! Lijepo li ova sablja čaša! Divno li nas danas razveseli! Da čudno li s glave pogibosmo! Skupo li prodade onoga starca!

ODRICANjE[uredi]

Odricanje podmetu onoga što se prirokom kazuje, biva na ove načine.

a) Pred glagol, a ako je glagolski oblik složen onda pred pomoćni glagol, a ako je prirok imenski onda pred sponu stavlja se odrečni prilog ne.

Primeri: Ne pomaže nepravedno blago. Oko moje neće više vidjeti dobra. Nesi breže, čudo ti za oko, strana 240 ne dižeš se do neba visoko. Ne budite raji gorki. Ona je, bleda i mrtva pala, — ali još nije veru izdala! Ne mogu ljubit’ nikoga više van jednog samo, Bojšića Vuka. I nikad sanka, nikada mira planinsko čedo videlo nije. Šta ti znaš što mi ne bismo znali? Što nisi rad da tebi drugi čine, ne čini ni ti drugima.

b) U zapovednom načinu odricanje se izvodi kao i inače rečcom ne, ili se pred način neodređeni stavljaju oblici: nemoj, nemojmo, nemojte.

U ovom slučaju način neodređeni može se preobraziti u koji oblik određenoga načina uzimajući preda se svezu da.

Primeri: Ne stoj Rado, ne gledaj me. Ne govor’te, ne griješ’te duše. — Nemoj zavidjeti nasilniku. Nemojmo ljudi, tako prenagliti, nego se razberimo. Nemojte ni najmanje da sumnjate o tome.

v) Ako se odricanje širi na dve ili više rečenica, ili na dva ili više dodataka vezanih svezama i—i; ili—ili, onda se pri odricanju mesto tih sveza uzimlju sveze ni—ni; niti—niti. U prvoj rečenici, ili pred prvim dodatkom, mesto ni može da se upotrebi ne.

Primeri: Ni si gladnog nahranila, ni žednoga napojila, nit si gola preodela, niti bosa preobula. U sebe se pouzdati nemoj ni ni u ruku, ni u britku sablju; ni u svoje koplje otrovano. Ostala je tvoja zamenica ni kod moga, ni kod tvoga dvora, ni kod moje ni kod svoje majke. — Ne zvekeće gvožđe svijetlo, niti grme smrtne cijevi, ni na lagan stupaj nogu odzivlju se sjajne toke.

g) Kad se u odrečnim rečenicama nađu zamenice trećeg nepoznatog lica, ili prilozi, a tako i broj jedan, te reči dobijaju odrečni oblik slažući se s odrečnim prilogom ni, te onda glase: niko, ništa, nikikav, ničij, nikad, nigda, nigde, nikud, niodakle, nijedan.

Kad pred tako odrečne zamenice dođe predlog, njemu je mesto između rečce ni i zamenice u kom slučaju se svaka reč zasebno piše.

Primeri: Ali mu niko ništa ne umjedne i ne htjedne kazati. Od sad se ne prašta više nijedna krivda. Drugi niko nije znao ništa o tome. — Nikad sanku vjerovati nije. Ničije sile on se ne boji. Ne kunite se nikako. Ako bi ko došao da ne kaže za njih ni po što. Da se ne bi niko usudio ni kod koji način jednu kuću strana 241 u nemačku stranu preturiti. Nikako se nemoj ni s kim razgovarati. Onda već nisam ni na šta mislio.

d) U rečenicama, kojima se iskazuje bojazan ili zakraćivanje, ona rečenica, kojom se kazuje ono od čega je bojazan ili šta se zakraćuje—dolazi u sdrečenom obliku.

Primeri: Jer su česte u Latina straže, pa se bojim da te ne uhvate. Kako se ne bojiš da zemlja pod tobom ne propadne, ili da te grom iz vedra neba ne udari. — Jer joj Mardohej bješe zabranio da ne kazuje. Ali se ja na to ne ću potpisati, niti se protivim da tako ne bude.

đ) Odricanje se pojačava stavljanjem rečce ni pred one reči koje znače ono čega se odricanje tiče.

Primeri. Nećemo ga pominjati ni živa ni mrtva. Koji ne znadu ni da sam živ. Ja ti sad pečena ćurka ne donesoh, nisi ni to zaslužio. Na to Tale ni da gleda neće. Ne znam ni ja sam kako. Ne vrijedi ni lule duvana.


SLOŽENE REČENICE[uredi]

Složene rečenice postaju na dva načina: priređivanjem i podrećivanjem.

SLOŽENE REČENICE PRIREĐIVANjEM[uredi]

Kad se proste rečenice slože tako, da jedna drugoj nije dodata radi kakve dopune ili objašnjenja čega u njoj nego svaka ima samostalan smisao, te bi mogla i sama za se biti, onda je to priređivanje rečenica.

Rečenice se priređuju na tri načina: načinom spajanja, načinom isključivanja i načinom suprotnosti.

a) Načinom spajanja priređuju se rečenice u kojima se misli i radnje izvršuju sve u jedno isto vreme ili bez prekida jedna za drugom.

Proste rečenice, u ovako složenoj, ili sleduju jedna za drugom bez sveza, ili su skopčane svezama: i, a, pa, pak, te, ter, ili upitnom rečcom li.

Primeri: Izvedoše prve žrtve Birčanina i Aleksu, viteške im ruke steže lanac teški, gvožđe tvrdo. Dve viteške glave paše, a krv prska na daleko, čak po tami bleda čela kap goruća age rosi. Noć je mračna vetar huji, zabrinuti Turci sede i u magli gustog dima sahranjuju tužne misli. Nebo se smeši, zvezde trepere, čisto ga ljube, glede i maze, uljuljkuju mu tihe talase. strana 242 lase. Šta pliva gorom, dolom, te prlja beli sneg? Je l’ suza ono, krv li iz srca nečijeg? Rasrdi se mlađani Nenade, pak udari na triest junaka. Čengići, Ljubovići i mnogi drugi postaše age, ter su narodu huđi no Turci došljaci. Take misli straža slédi, pa kroz suton taman gledi.

b) Načinom isključivanja priređuju se rečenice tako da se misao ili radnja jedne izvršuje, a misao ili radnja druge ili drugih od izvršenja se isključuje.

U ovako složenoj rečenici proste se rečenice svezuju parovima sveza: ili-ili, a-a, ja-ja, jali-jali, ali-ali, volja-volja, koje-koje.

Ako isključivanje važi za sve proste rečenice, onda se svezuju svezama: ni-ni, niti-niti.

I ove rečenice mogu biti bez sveza, naročito kad je u njima prošli glagolski pridev.

Primera: Ili kupi halat, il’ ostavi zanat. Stvar nemoguća, a o njoj mislio, a je u životu tražio. Ja pravo, ja nikako. Ali voliš po moru plivati, ali voliš na vatri goreti, ali voliš da te rastrgnemo. Donesi mi jednu kupu vina, jali vina, jali vode hladne. Volj’ ti piti, volj’ ti kapu kupiti. Poznao me tko da sam rob, ne poznao, moram tražiti što jesti. Treći, s’ deset po gori razbeže, koje gori, koje k vodi hladnoj.

Ni vrednu teci, ni malo vrednu ostavi. Niti grmi, nit’ se zemlja trese, nit’ udara more u bregove.

v) Načinom suprotnosti priređuju se rečenice kad se u jednoj kazuje misao suprotna misli one druge.

U ovakoj složenoj rečenici vezuju se proste rečenice svezama: a, ja, ali, nu, nego, no, već, ama.

Katkad i ove bivaju bez sveza, a katkad se vezuju upitnim oblikom.

Primeri: San je laža, a Bog je istina. Ja nerado o smrti govorim, ali bez ikakvog straha očekujem poslednje veče svoga života. Ne resi ga ni srebro ni zlato, nego krjepost i mantija crna. Sakup ovaj na zlo ne priliči, no na radost i na vječnu diku cijeloga roda hrišćanskoga. To ne bilo jarko sunce, već to bili brat i seja. Vukašin čeka na milog sina, na pravdu Uroš i domovina. Ko je vjera, ko li je nevjera.

REČENICE SLOŽENE PODREĐIVANjEM[uredi]

Kad su u složenoj rečenici jedne proste dodate ili podređene drugima radi dopune smisla ili objašnjenja čega u drugoj, onda su to podređivanjem složene rečenice. strana 243 U ovom slučaju ona, koja se drugoj dodaje, jeste dodata ili podređena rečenica. Ona, pak, kojoj se druga dodaje, jeste prema dodatoj glavna rečečica.

Među glavnom i dodatom rečenicom taka je razlika, da glavna može biti i zasebna rečenica, a dodata samo za se ne može bati.

Po službi, koju dodate rečenice čine, one su:

  1. Koje zastupaju podmet glavne rečenice;
  2. Koje su dodate imenima;
  3. Dodate za predmet;
  4. Dodate za nameru;
  5. Dodate za pogodbu;
  6. Dodate za dopuštanje;
  7. Dodate za poređenje;
  8. Dodate za vreme;
  9. Dodate za mesto;
  10. Dodate za posledicu ili uzrok.
  1. dodate za podmet
  2. Ovim se rečenicama iskazuje ono o čem se u rečenici, bez podmeta, tvrdi, pita ili odriče, a to je podmet. One se vezuju za rečenicu, kojoj su dodate, svezom da. Primeri: Čulo se da ste otputovali. Veruje li se da će on na to pristati? Nije se ni pokušalo da se oni od toga odvrate. Naređeno je bilo da se skupe sve starešine. Ako je suđeno da tako bude, tako će i biti. Je l’ slobodno, care gospodine, da ja idem da poznam devojku? Kad se šćaše po zemlji Srbiji po Srbiji zemlji da prevrne. Kad je ovaka rečenica sažeta u način neodređeni, onda sveza da ne dolazi. Primeri: Lasno je govoriti, al’ je teško tvoriti. Milo mu je jahati na konju. Mrzi me se ovde raspasivat’. Je l’ slobodno malo poigrati?
  3. Dodate imenima
  4. Imenima se dodaju rečenice radi dopune ili objašnjenja u kom bilo smislu onoga što ta imena znače. Tako dodate rečenice vezuju se za svoju glavnu reč zamenicama koji, koja, koje, što; prilozima gde, kad; svezama da, kako. Zamenica što i prilozi gde i kad najčešće, a ponekad i sveza da zastupaju zamenicu koji, koja, koje. strana 244 a. Kad je glavna reč imenica: Primeri: Dođe mi Sali-efendija, koji je bio moga oca ćata, i jošte pet starih Turaka. Pred onim gradom bila je jedna česma, s koje je sav grad nosio vodu. O Paštrmcu je bilo mnogo pričica, koje su vrlo zanimljive. Ona se u razgovor, makar kakve nauke on bio, umešati mogla. Blago zemlji koja se može ponositi takvim sinovima svojim. Ali mi ćemo da se zadovoljimo prirodom što je blizu nas. Miloš zaište sve srpsko roblje što su Turci one godine iz nahije Šabačke bili odveli. Gde mu je oružje što je pasao, gde li mu je konj što ga je jahao? Ugleda u česti ovna gde se zapleo rogovima. Sto puta sam gledao oblake đe iz mora dođu na gomile. Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme gad se umire; vrijeme kad se sada, i vrijeme kad se čupa posađeno; vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje. To je najzgodnije vreme da se na njih udari. Zateče neke Vlahe da vuku seno u šanac k Turcima. Ako bi još bilo potrebe da ti se to napominje. Svud sa mnom iđaše briga kako će te priče primiti čitaoci. b) Kad je glavna reč zamenica: U ovom slučaju u gdavnoj rečenici je zamenica poznatog lica, a dodata se za nju vezuje zamenicom nepoznatog lica. Zamenica glavne rečenice može biti izostavljena. Primeri: Onaj, koji vas je stvorio, održava vas. Sreća je ono što ljudi za sreću drže. Jedite sve što se pred vas donese. Onaj što ide za mnom jači je od mene. Nisu nikako mogli ostati onaki kaki su došli. No mi opet nećemo na vas koji ste mirni i dobri carevi Turci. Koliko ih je koja često prevrću tu knjigu. Sad će biti što će biti. v) Kad je glavna reč pridev: Primeri: Prostak, pak, sve je rad da ostane kao što su mu i stari bili. Nedra otadžbine i prostrana su i gotova svakad, da dadu mesta svima čestitim i vrednim sinovima svojim.
  5. Dodate za predmet
  6. Kad je u glavnoj rečenici prirok prelazan glagol, može cela dodata rečenica zastupati predmet te radnje. Tako dodate strana 245 rečenice vezuju se za svoju glavnu rečima: da, gde, kako, e, upitnom rečcom li i saveznim zamenicama, a može biti i bez sveza. Primeri: Pa se krilo na čekrk okreće, te kazuje koji vetar puše. Vidi hodža da se prevario, a ne zna kako će odstupiti od svoje riječi. Bog zna jesam li i toliko zaslužio. Ljutit aga mrko gleda gdje se silom divit’ mora silan arslan gorskom mišu. Ili u valjda kralj misli da mi ne znamo kako valja za svog cara umreti. Napomena: I ostali padežni dodatci mogu biti zastupljeni celom dodatom rečenicom. Primeri: Te se boji da će poginuti. Među sobom vijeće učinile kojom će ga smrću umoriti. Po neki bolesnik nada se da će dugo živeti. Pošto je dugo vremena vino iz bačve točilo, stane, se čuditi kako vino jednako teče.
  7. Dodate za nameru
  8. Dodatom rečenicom može da se iskaže namera radnje kazane prirokom glavne rečenice. Take se rečenice vezuju s glavnom rečenicom svezama: da, eda, jeda, neka, kako, ili upitnim oblikom ili pogodbenim načinom. Primeri: Ide bratu u drugu odaju da on budi brata Dragutina. I napred dere iljadu četa krvlju da pere rugobu sveta. On prodaje devet vinograda, ne bi li se odužio duga. Jedva smo se ovamo savili, eda kako vi to pretečete. Pošljite mu list knjige bijele, neka dođe gradu Vučitrnu. Nek se Srbi trijebe bratskom vraždom kako bi njemu lakše bilo pašovati. Makni srpom da ti vidim ruku.
  9. Dodaše za pogodbu
  10. Dodatom rečenicom može se kazati pogodba (uslov) po koju može ili ne može biti ono što se kazuje prirokom glavne rečenice. Take rečenice vezuju se za svoju glavnu upitnim rečečnim oblikom, ili svezama i prilozima: da, ako, kad, dok, dokle. U rečenicama ovako složenim u najviše slučajeva dodata rečenica dolazi pre glavne. Primeri: Da iz neba plaha kiša padne, nigđe ne bi na zemljicu pala, već na dobre konje il’ Junake. Da strana 246 ti imaš krila sokolova, pak da padneš iz neba vedroga, perje mesa ne bi iznijelo. Ako Afis-paša dođe sa trista ljudi, da ga primimo u Beograd, ako li povede više, da se bijemo s njim. Kad bi svi ljudi bili razumni i pravdoljubivi, ne bi bilo među njima ni kavge ni neslloge. Dokle god Bog čoveku ne uzme um, ne može mȃl. Dok puška ne pukne, čuti se ne može. Al’ da vjetru dadeš pleći, ter da gledneš niz vjetar ravninom, vidio bi gdje skup ljudi stupa. Ne dajte me, ako Boga znate, uzidati mladu i zelenu. Misliš li me mrtva požaliti, požali me dok sam u životu.
  11. Dodate za ustupanje ili dopuštanje
  12. Dodatom rečenicom može se iskazati ustupanje ili dopuštanje da bude ili ne bude radnja glavne rečenice. a) Takve rečenice vezuju se za svoju glavnu svezama: nek, da, i, ako, ako i, makar, ma, prem da, budi, bud, baš i da. Primeri: Ali i nek sve tako bude, nemojte, braćo, da ropćete na svoga kralja. Da to vera i podnosi, Omer-aga se lasno ne bi dao predati Srbima. Ako i nisu Srbi udarili na ove Turke, oni su celo leto jednako udarali na Srbe. Ružno je smejati se tuđoj nesreći, pa makar nesrećnik bio i rđav čovek. Najposle da prokušamo, premda ja ne stojim dobar za sledstva. Bud mi zakla konja na livadi i sokola u zelenoj bašči, zašt’ mi zakla čedo u kolevci? Ako i jest kriva vrata, ama lijep miris dava. b) Isto značenje ima i prošli glagolski pridev, kad označuje željenje. On može doći i dvaput jedno za drugim, drugi put sa svezom da, npr.: Ko bio. Ili: Ko bio da bio. Primeri: Sladak Je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo. Da će život izgubiti bez svake milosti, i koji bio da bio. v) Tako dolazi dva put i cela upitna rečenica kad je u prvoj podmet zamenica nepoznatog 3. lica, ili se u njoj nalaze take vrste prilozima: ako, gde, itd. a druga se vezuje za prvu svezom da, npr. Ko si, da si; Gde je, da je. Primeri: Njemu će od nas jabuka neprestano ići u svoje vreme, gde bio on da bio. Kakav nauk takvo i čitanje, k’a je da je o njemu se bavim. Kakav si, da si, i gde si, da si, na ovom il’ na onom svetu, on ište, te ište. strana 247
  13. Dodate za poređenje i način
  14. Može se ono, što se kaže glavnom rečenicom, objašnjavati poređenjem s onim, što se kaže dodatom rečenicom. Tako postaje dodata rečenica za poređenje.
    Poređenje može biti:
    a) Da je jednako ono što se kazuje dodatom s onim što se kazuje glavnom rečenicom. U tom slučaju dodata se vezuje za glavnu zamenicama ili prilozima izvedenim od zamenica: kakav—takav; koliki —toliki; toliki—koliki; onoliki—koliki; kao god što — tako; kako—tako; kako—onako; kao ono—tako; kao što — tako, itd. U dodatoj je rečenici obično zamenica nepoznatog lica ili prilog od nje izveden. Primeri: Kako je mir prošaste godine između Srba i Turaka načinjen, onako je i trajao. Kako noć boj prekine, tako Turci zanoće oko šanca srpskoga. Ti nisi toliko nesrećan koliko ti se čini. Kakvo bi bilo proleće bez sunca, takvo je detence bez slobode. Kao god što podržava jakoga i velikoga, tako se isto stara o slabome i malome. Naši su dani onoliki, koliki behu Lazarevi, Obilićevi i Miloševi. Pa kako se god mi sad brinemo o njima, tako će se oni brinuti o nama. Kao što se pjesme po narodu različito pjevaju, tako se i pripovijetke različito pripovijedaju. Koliko se ovaj posao čini lasan, toliko je još više širok i dugačak. Kuga i mač ne ubijaju toliko ljudi, koliko ubija piće vina i rakije. I k’o ono vihor kada zavihori, e tako se vazdan vitlaju po gori. On verovaše u pobedu svoga pravca onako tvrdo, kao što verovaše u žvot naroda svoga. b) Kad se, pak, nejednakošću onoga što se kaže u dodatoj rečenici objašnjava nešto što se kazuje glavnom rečenicom, onda se dodata vezuje za glavnu svezama: nego, no, što-to, što-tim; ili u glavnoj rečenici dolazi poređen pridev ili prilog, a dodata se za nju vezuje svezama: nego, nego što, nego li. Primeri: Volimo te Strahiniću bane, ko svu zemlju, našu carevinu. Volim skočit’ u vodu Moravu, nego ljubit’ na sramotu Turke. Što se bliže suncu teče, sve to manje zrak mu peče. Što je zrelije grožđe i što je manje vodeno, tim ugasitijeg lica biva vino. A što strana 248 su turci više odbijali i razvlačili, to je Srbima želja sve više i više rasla. Što više daš ljubavi, više ćeš je primiti. Nego mu se razveseljavaše lice sv više, što se više primicasmo primorju. v) Kad se poređenje čini tako, da se u jednoj kazuje nešto manje, lakše, mogućnije, izvesnije, pa time što se nije moglo izvršiti ono što je lakše utvrđuje se da se nije moglo izvršiti ono što je teže. I obratno, kad se moglo izvršiti nešto što je teže, time se utvrđuje da se moglo izvršiti i ono što je lakše. Kad je u ovakim rečenicama odricanje, ono je svakad u prvoj rečenici. Druga se rečenica vezuje za prvu svezam a: nego, no, kamo li, a kamo li, da kamo li, a nekmoli (ne kamo li), to li, ili je u prvoj ne samo a u drugoj nego i. Primeri: Ne mogoše temelj podignuti, a kamo li sagraditi grada. Ti nijesi ni čuo junaka, da kako li očima vidio. I ne bi ga prenijele vile, a kamo li noge na junaku Crnom gorom na bijelu danu. Sama Glavaševa glava dosta bi bila, da Miloša uveri šta se i o njegovoj radi, a kamo li još ovaki pozdrav od Gavaza. Imam blaga koliko mi drago, gradio bih deset manastira, a nekmoli sebe oženio. Kad izdade ovakog junaka, koga danas u svijetu nema, to li mene sutra izdat neće. Pak ne samo što postave muselime i po onakim palankama, kud nikad nisu bili, nego još i vojske po nekolike stotine ostave u svakoj palanci na trošak narodni. g) Biva da se, poredeći ono iz glavne s onim iz dodate rečenice, nagoveštava način na koji se izvršuje ono što se kaže glavnom rečenicom. Takve dodate rečenice vezuju se za svoju glavnu svezama; kao, ka’, ka-no, kan’-da, kao-da, kao-što, kaogod. Primeri: Na nebu im duše carovale, ka’ im ime na zemlji caruje. Svest o dužnosti razvija se s vremenom, kao god i znanje o istini. Kada igra, kan’da paun šeće; kad govori, k’o da golub guče; kad se smije, kan’ da sunce grije. Narod oružje da da, i da bude raja, kao što je bio. Igraju se na bijela jata, kako jata, divnih labubova, kad se nebom vedrijem igraju. Agin čador ine natkrilio, ka’no labud tica bela bele tice strana 249 golubove. Al’ mi ćemo, kao što smo bili, jedan drugom svagda biti mili. Nebo je crveno, kao da je krvlju obliveno.
  15. Dodaše za vreme
  16. Dodatom rečenicom može se kazati vreme u koje se događa radnja kazana prirokom glavne rečenice. Takve rečenice vezuju se za svoju glavnu prilozima: kad, dokle, dok, čim, kako, pošto, tek, ili se u glavnoj rečenici stavlja prilog izveden od zamenice trećeg poznatog lica, a u dodatoj prilog izveden od zamenice trećeg nepoznatog lica, te izlaze parovi: kada - tada; kada - onda; kako - tako, jednak; dokle - dotle. Primeri: Kad stigoše cara i svatove, car mu dade iljadu dukata. Ne streljajte po gori junake, dok je glasa Kraljevića Marka. Šta čini majka, čim joj dete poodraste. Kako je došao, prizove sebi kneza i sve kmetove. Tek sokolu prvo perje nikne, on ne može više mirovati. Pošto s ostalim ženama a đecom iz Negotina isprati i on svoju ženu u Poreč, doće mu jedan prijatelj. Kad nastala godina četvrto, tada viče sa planine vila. A kad viđe da mu ne naudi, onda pusti vjetra studenoga. Lepo su ga svati dočekali, kako s konja, taki za trpezu. Kako zmija pade na zemljicu, jednak zmija u duvar odmile. Dok dođoše kićena svatova, dotle s’ Milić mrtav naležao. Dokle su dotrčali, dotle je on već izdanuo bio.
  17. Dodaše za mesto
  18. Neki put je potrebno da se dodatom rečenicom dopuni smisao one reči kojom se u glavnoj rečenici kazuje mesto. a). Takve se rečenice vezuju za svoju glavnu prilozima gde, dokle. Ili se u glavnoj rečenici nalaze prilozi izvedeni od zamenice trećeg poznatog lica: tamo, tu, onamo, onde, itd. a u dodatoj dolaze prilozi izvedeni od zamenice trećeg nepoznatog lica: gde (kъde), dokle. Primeri: Posle toga uspuza se do jednog mesta, gde je kamenjak bio izduben. Afis-paša pobegne čak u Niš, gde na skoro po tom, koje od sramote, a koje može biti i od straha, i umre na prečac. Ali tamo ploda biti neće, gde ne cveta u proleće cveće. Đe se gusle u kući ne čuju, tu je mrtva i kuća i ljudi. Gde čujete trubu da zatrubi, onamo trčite k nama. Đe je od nje kaplja krvi pala, onđe raste trnje i koprive. Gde se koji zastao, onde i neka sedi. strana 250 b.) Ako se u radnji ili bivanju kazuje kretanje, onda se dodata vezuje za glavnu rečenicu prilozima; kuda, otkuda, i tako dalje. Primeri: Pa otidu, kud su naumili. Kud god ide, on Kr’ata jaše, a drugoga u povodu vodi. Otkud god si, ti si roda moga.
  19. Dodaše za posledicu i uzrok
  20. Dodatom rečenicom može se kazati posledica, a tako i uzrok onoga što se kazuje glavnom rečenicom. Take se rečenice vezuju za svoju glavnu rečima: jer, jerbo, s toga, zato, što, gde, budući, kako. Ili u glavnoj dolazi reč tako (koja se i prećutkuje), a u dodatoj sveza da. a) Primeri za uzrok: Volim dati konja na razmenu, jer ne mogu peške putovati. Žao mu je što će dati blago, sa toga se vrlo rasrdio. Poslanicima je taki čovek upravo trebao, zato gi dragovoljno izištu. Kako su kuće bile sve drvene, i na veću još nesreću tursku duče vetar, tako vatra za jedan čas obuzme svu varoš. Avaj mene do Boga miloga, đe pogiboh jutros pred mehanom. b) Primeri za posledicu: On bi se tako ludo gnjevom razjariti mogao, da kosu na glavi sebi čupa i zubima škripi. Tice pevahu, da vazduh ječi. Dole u dubini s takim šumom valjalo je neko jezero svoje talase, da mi čisto uši zaglunu. Turaka u jurišanju toliko izgine, da se Afis—paša gotovo uplaši.

REČENICE SLOŽENE MEŠOVITIM NAČINOM[uredi]

Složene rečenice često su sastavljene tako, da se u jednoj nalazi i priređivanje i podređivanje.

Tako biva:

a) Da jednoj, kao glavnoj, budu podređene dve, tri i više rečenica, koje su među sobom priređene.

Primeri: Kad se pogača ispeče, i izvade je iz vatre, pa prislone uza zid, onda ćoso reče detetu.

U ovoj složenoj rečenici su: 1., 2. i 3. među sobom priređene, a sve tri su podređene 4-toj za vreme.

b) Da jedna bude prema nekoj dodata, a prema drugoj glavna.

Primeri: Car to posluša, osobito da vidi, da li je istina, da će i gora poći, da gleda, đe car cara gubi. U ovoj složenoj rečenici je 2. podređena 1-voj za nameru; 3. podređena 2-goj za predmet; 4. podređena 3-ćoj strana 251 kao dodatak imenici istina; 5. podređena 4-toj za nameru; 6. podređena 5-toj za predmet.

v) Da bude više među sobom priređenih, a njima ukupno neka podređena.

Primeri: Kad pređem preko mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim na pašu, a pevca svežem kod sebe, pa mu metnem sena, a ja legnem spavati.

U ovoj složenoj rečenici su: 2., 3., 4., 5., 6. i 7. među sobom priređene, a svima njima je podređena prva za vreme.

g) Da jedna s onima koje su joj podređene bude priređena drugoj, samoj, ili koja ima i svojih podređenih.

Primeri: Kad tamo dođu u onu planinu, pušte orlove, da love lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero, koje je bilo usred one planine.

U ovoj složenoj rečenici 2-ga, kojoj su podređene 1-va i 3-ća, priređena je sa 4-om, kojoj je podređena 5-ta.

d) Da jedna s onima koje su joj podređene bude podređena drugoj samoj, ili koja ima i srojih podređenih.

Primeri: Kad dođe vreme da mlađi zauzmu mesta svojih starijih, onda je prilika, da se olako popravi sve, što nije bilo dobro u starih.

U ovoj složenoj rečenici 2-ga je podređena 1-voj, a 1-va je zajedno s njome podređena 3-ćoj; 5-ta je podređena 4-toj, a 4-ta s njome zajedno podređena je Z-ćoj.

đ) Na razne načine izmešane priređene i podređene.

Primeri: Kad devojka odraste, jedno veče zamoli se ocu svojemu, da joj dopusti, da ide s bratom malo pred dvor u šetnju, i otac joj dopusti.

U ovoj složenoj rečenici; 1-va je podređena 2-goj, i 3-ća je podređena 2-goj; 4-ta je podređena 3-ćoj, a 5-ta je priređena.

Kad dođoše kući, car se obradova kćeri, ali odmah vide, da ono čobanče nije njegov sin, i stoga stade goniti kćer, da mu reče,šta bi s njim,

U ovoj složenoj rečenici je: 2-goj podređena 1-va, a 3-na priređena s 2-gom; 4-ta podređena 3-ćoj; 5-ta priređena s Z-ćom; 6-ta podređena 5-toj; 7-ma podređena 6-toj.

Period

Rečenica složena tako, da glavne sa svojim dodatima čine članove, pa ti članovi, ne budući u tešnjoj misaonoj vezi, ređaju se priređivanjem do jednoga preloma, iza kojega strana 252 se opet ređaju članovi, ako ih je više, priređivanjem; svi oni članovi do preloma bivaju ili priređeni ili podređeni članovima, koji dolaze posle preloma.

Tako složena rečenica zove se period.

a) Gde su članovi do preloma priređeni članovima posle preloma.

Primeri: Istina je, da su se po duhu toga nama neprijateljskog vremena oni prestali Srbima zvati; istina je i to, da se Srbima i neće da zovu, istina je na posletku i to, da se bratska Ljubav između nas umanjila i mesto njezino otuđenje zauzelo: ali, hoće li i može li to otuđenje na svagda postojati; treba li to razdeljenje i na dalje da postoji?

b) Gde su članovi do preloma podređeni članovima posle preloma.

Primeri: Kad pomislim da će u ovoj oblasnoj skupštini polovina, a možda i više inoplemenog elementa biti; kad vidimo da nam ovaj inoplemeni elemenat nije svoj, nije odan, nego šta više protivan; kad rasudimo kolika veština, kolika duhovna snaga, koliko bogatstvo, kolika energija u susedstvu našem stoji, koja će rado i veselo ovom inoplemenom elementu u pomoć priteći, koja će, možda, za zadatak svoj smatrati, da upliv toga elementa sili i množi: onda mislim da mi se bar lako oprostiti može, što u ovoj garanciji iznutrašnjoj baš nikakve, ama nikakve garancije ne vidim i što mislim da će nas led biti, odkud se mi nadamo da nas sunce greje.

SKRAĆIVANjE SLOŽENIH REČENICA[uredi]

Složene rečenice mogu se skraćivati na dva načina:

  1. Izostavljanjem onih delova, bez kojih se smisao može razumeti.
  2. Zamenjivanjem oblika: dužih kraćima; složenih prostima.

Skraćivanje izostavljanjem[uredi]

a) Kad je u složenoj rečenici u više prostih isti podmet, ili isti prirok, može se podmet ili prirok kazati u jednoj a u ostalim biti izostavljen.

Primeri: I sunce je ohlednelo, jedva sipa zrak. Po jezeru vranac konjic pliva, a za njime zlaćena kolevka. Na jedanput majstor skoči u vodu i počne plivati. Mi idemo preko sela, a oblaci preko neba. Mi strana 253 vam ne možemo ništa pomoći kao ni sebi. Plamti nebo kao živi plamen. Da mu se ispovijediš kao sad meni. Zaspa kao zaklan.

b) Kad je u više rečenica prirok u budućem vremenu kazan pomoćnim glalolom hteti i načinom neodređenim drugoga glagola, pomoćni glagol se reče u jednoj, a u ostalim se izostavi.

Primeri: Pa ćeš biti gospođa kraljica, presti svilu na zlatno vreteno, svilu presti na svili sjediti a nositi divu i kadivu. — Jer će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili jednoga voljeti, a drugoga nemariti.

v) Kad su u složenoj rečenici u dve ili više rečenica jedni isti dodatci, ili dodatci jednaki s podmetom ili s prirokom koje druge rečenice, mogu dodatci u ponovljenom slučaju da se izostave.

Primeri: Ali se zavade Avramovi pastiri s lopovima oko paše. Hoću sve pravo, tako mi babove duše i tako se moja s njegovom na oni svijet ne prepredala. Na to mi odgovore da su u njih episkopi i sveštenici sve sami Grci, i da se vrlo rijetko đegođ nađe Bugarin. Sad kaži šta sam ja bez krune, šta li moj Siniša?

g) Kad su u glavnoj rečenici pokazne zamenice onaj, taj, ono ili prilozi: tamo, onako, tako, dotle, tada, itd. reči za koje se podređena rečenica vezuje zamenicama trećeg nepoznatog lica, ili prilozima od njih izvedenim, onda se zamenica ili prilog glavne rečenice može izostaviti.

Primeri: Ko nagli bez obzira, daleko ne odlazi a mnogo pokvari. Vršite svaki, što vam je dužnost. Na nebu im duše carovale, ka’ im ime na zemlji caruje. Snijevaju što biti ne može. Tice pevahu da vazduh ječi

Skraćivanje zamenjivanjem.[uredi]

a) Dodata rečenica podmetu ili predmetu može se sažeti apozicijom.

Primeri: Mi, siromasi, nosimo im kolače. Nek poginem, junak, na junaštvu. Nego mene, starca, poslušajte. Pozdravi mi kralja, tasta moga.

b) Dodata rečenica može se sažeti u priročni dodatak, a tako i u priročni četvrti i priročni šesti padež. strana 254 Primeri: Ja se mlada boljem dobru nadam Njega su Turci još malena zarobili. Ti je moraš učiniti srećnu i čestitu. Čestita bih njega učinio. Hoćete da me napravite svinjarom.

v) Dodata rečenica može se sažeti prošlim i trpnim glagolskim pridevom.

Primeri: Agara metne svojega sina, od žeđe iznemogloga, pod jedno drvo. Čovjek, rođen od žene kratka de vijeka i pun nemira

g) Rečenica dodata za vreme, posledicu ili uzrok može se sažeti prilogom sadašnjeg ili prošlog vremena, a tako i glagolskom imenicom načinjenom od trpnog prideva nastavkom je.

Primeri: Putujuđi tako udari na jednu vodu, i idući pokraj te vode, sretne se s jednim čovekom u zelenim haljinama. Čujući Stojša iz dvora ovaj razgovor, izađe i on pred zmaja. — Potopivši sami skele na drugoj strani, kažu im, da su skele pokvarene. To rekavši, baci novčić u potok. — O Prošenju devojke. Napraviše od boja čardake, bez pitanja cara i vezira (uporedi sa: Da te vezir pogubit’ ne može, dok čestitog cara ne zapita).

d) Rečenice dodate za nameru i za predmet mogu se sažeti u način neodređeni.

Primeri: Rano rani Turkinja đevojka na Maricu bijeliti platno. Tko se snizi k rosnoj travi sankom krijepit’ snagu tijela. Ali voliš po moru plivati, ali voliš na vatri goreti? Ne dajte me opet u jaram ropstva uhvatiti.

RED REČI[uredi]

Red reči u rečenicama može biti dvojak: redovan ili gramatički i obrnut ili retorski i poetski.

a) Po redovnom ili gramatičkom redu reči dolazi na prvo mesto podmet, pred njim dodatak od prideva ili zamenice. Posle podmeta dolazi padežni dodatak, ako ga ima, pa prirok (prvo spona, ako je prirok imenski), pa posle prirokovi dodatci. Uopšte atribut od prideva, zamenice ili broja dolazi pred svoju glavnu reč.

Po ovome, redovnom redu reči bilo bi ovako: hleb izlazi iz zemlje. Osmejak zore je lep, ogrejak dana je lep. Starodavna lipa raste usred mirna pusta polja. Tavna noćca strana 255 neće skriti vaša dela ravna suncu. Kršna jeka ne jeknu tu. A vihor huči, goni red tavnih oblaka. Dobar konjic su krila junaku.

b) Pošto, pak, u srpskom jeziku vlada tako zvani slobodan red reči, to onaj koji govori ili piše, u korist lepšeg izraza i stila može da istakne napred prirok ili koji od prirokovih dodataka, a poeta u korist muzike u stihu još i da odvoji dodatak od glavne mu reči u kojem slučaju i ostale reči dobijaju drukčiji red, koji se zove obrnuti red reči.

Po ovakom slobodnom redu reči u našem jeziku može pridev ili zamenica da doće i pre i posle svoje glavne reči, što stilu daje raznovrsnosti i lepote.

Po tom, obrnutom redu reči pisano je ovako: Iz zemlje izlazi hleb. Lep je zore osmejak, lep je dana ogrejak. Tu ne jeknu jeka kršna. Usred polja mirna, pusta starodavna raste lipa. Dela vaša suncu ravna neće skriti noćca tavna. A vihor huči, tavnih goni oblaka red. Junaku su dobar konjic krila.

Napomena: Slučaj da u našem jeziku vlada slobodan red reči, daje tu povoljnu mogućnost da se izbegne svaka neblagozvučnost (kakafonija), što mnogo doprinosi lepoti govora i čitanju napisanog.

RED REČENICA[uredi]

I proste rečenice u složenoj imaju redovan i obrnut red.

Po redovnom redu dolazi prvo glavna a posle nje dodata.

Primeri: Držite se dobra mrzeći na zlo. Dovoljno je poznato, šta vrede srpske narodne pesme. Ja se uputih u polja, dosta rodna i obrađena, kroz koja se ovde onde otvaraju lepi izgledi, mesto da se držim zaliva.

Ali i kod rečenica kad je potreba da se jače istakne misao dodate rečenice, onda se ona stavlja pre glavne, i to je obrnut red rečenica.

Primeri: Mrzeći za zlo, držite se dobra. Šta vrede srpske narodne pesme, dovoljno je poznato. Mesto da se držim zaliva, ja se uputih u polja dosta rodna i obrađena, kroz koja se ovde onde otvaraju lepi izgledi. Kad me je otac u cvetu godina mojih za prosedog Stevana dao; kad mu je predel Severina poklonio, zemlju strana 256 prirode divotama ukrašenu, koja spomenike velikih Rimljana udivljenom oku izobilno predstavlja, kad je uzdarje ovo sjajnošću drugih dragocenih stvari nadvisio — nije mogao pomisliti da će kći njegova u dvoru Stevanovom ostati postidna.

Napomena: Od reda reči katkad zavisi smisao. Npr. I glas iziđe od prijestola koji govori. Ovako rečeno znači da govori presto (što nije tačno).

Ako se pak uzme red reči ovako: I od prestola iziđe glas koji govori, — onda znači da govori glas (i to je tačno.)

UMETNUTA REČENICA[uredi]

Kad rečenica pomerena sa svog mesta, dođe između podmeta i priroka, ili u opšte između delova druge rečenice, onda je to umetnuta rečenica.

Umetnuta rečenica može biti dodata kojem delu druge rečenice, a može biti i nezavisna. A može da bude i glavna prema onoj među čije je delove umetnuta.

Primeri: Deca, dok su mala, ne znaju ništa. Ako se ukvari cvet, onda rod, baš i da dospe, neće biti ni lep ni dobar. Čuvajte se, reče mi on dalje, od nezdrava čitanja. Za ime sveta, poviče on, šta je! Noćas, dok dvaput pijetao ne zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. Onijeh koji mrze na me ni za što, ima više nego kose na glavi mojoj.


  1. St. Novaković ovake rečenice smatra za rečenice bez podmeta, Đ. Daničić, pak, smatra ovaj 2. padež za podmet uz ove glagole. Pošto nalazim da su rečenice bez podmeta samo onda, kad u njima nema onoga o kome se ili o čemu se tvrdi, pita ili odriče, a među tim u ovim rečenicama to ima, samo zbog karaktera glagola, koji su prirok, stoji u 2. padežu. to vam usvojio Daničićevo shvatanje.
  2. Predlogu s (sъ) domeće se a pred rečima koje se počinju glasom s kojim se on ne može da izgovori, ili u stihu da se dobije jedan slog više.
  3. Predlog je k starinsko . njemu se mesto glasnika ъ domeće glasnik a kad se reč, pred kojom stoji predlog , počinje glasom k te se ne mogu obadva kk jedno za drugim izgovoriti, npr. Otle ode k konju doratu, te se kaže: Otle ode na konju doratu. Tako i kad je potrebno u stihu dobiti jedan slog više, npr. Kada Komnen u planinu dođe na onome zelenu jezeru.