Sinoć beže iz planine dođe,
Nit’ dovede đoga, ni hrtova,
Ni donose sablje o bedrici,
Ni mavena ćurka na ramenu.
Ranjen dođe do bijela dvora, 5
Kako dođe leže bolovati,
A majka mu rane zavijala
Dovodila od mora hećime,
Na hiljade cijene godila,
Al za ludu, fajde ne bijaše. 10
Govorila lijepa đevojka:
»O, gospojo. beg-Milana majko,
Bi li meni svoga sina dala,
Kad bih njemu rane izvidala?«
»Bih ga dala i šćerkom te zvala, 15
I u zlato tebe zavijala!«
Đevojka je bega liječila,
Srećna bila, bega izvidala,
Beg je uze sebi za ljubovcu.
Reference
Izvor
Sarajke, srpske narodne ženske pjesme, knj. 1; iz zbirke Milana Bugarinovića, [Sarajevo], Srbi tipografi grada Sarajeva, 1904., str. 58.
