Srbinova zvijezda
Srbinova zvijezda (1893) Pisac: Ljubomir N. Mirković |
Zavitu velom budućnosti tamne
Tek kao iskru slabu i malenu,
Zvijezdu gledam Srbinove sreće,
Daleko, daleko jošte udaljenu.
I sad se znadu tragovi joj hoda
Po srpskom nebu još u dobi davnoj,
Ima ih što su svijetli i jasni,
Jasnoćom zbore o prošlosti slavnoj.
Ima ih, pa se posve zagubili
U oblacima Srbinovih jada,
Oni su tumač prošlosti kukavne,
Oni su tumač Srbinova pada.
*
Oj, sveta iskro, tamo u daljini,
Da li ćeš igda ostaviti trage,
Koji će biti tumač vjekovečno
Srbinske sreće i slobode drage?
Izvor[uredi]
1893. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina osma, broj 24, str. 361.