Srbin
Slobodan sam svetu reći
I s ponosom kazat' javno:
Da je moje ime slavno,
Da se Srbin zovem ja;
Mom' ponosu, mojoj sreći,
Nek' zavidi pakost tuđa,
Hrabro mišce, čelik gruđa,
U mene su, to nek zna.
Ne bojim se svih strašila,
Što ih ljudska ruka stvori;
Srba ništa ne pokori,
On je uvjek ost'o jak;
Gle, Kosovo, na njem sila,
Hoće Srba da istraži;
Al' se bojnim kopjem snaži,
Odbijajuć' ropski mrak.
Gledaj borbe bez prestanka,
Kroz vjekove koje vodi,
Uzburkano more brodi,
Braneć' ime, mili rod;
Dok je sunca, bjela danka,
On će ostat' vjeran rodu,
Branit' ime i slobodu,
Njegove je sreće plod.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar (Crna Gora) 1901., Milo Jovović, „Golub“, broj 10., u Somboru, 1. maja 1901., str. 146.