Srbadiji
Srbadijo, vatro živa,
Srbadijo, orle moj!
Nebo ti se razgaljiva,
Sve se većma gubi, skriva
Petstoljetna mrska tama,
Sa kopljem je svjetlost slama
Veseli se, pjesmu poj!
Utri suze čemer jada
Nek' umukne gorki vaj,
Uskrsnuće tvoja nada,
Što je gaji duša mlada;
Tvojih milih svetih snova
Rodiće se zora nova,
Rodiće se Srpstvu maj!
Patili smo pet-sto ljeta
Al' je tako htio Bog:
Da nas sudba goni kleta,
Da okuša da l' će znati
Srbin borbu održati,
I k'o soko sa vrleti
Trzat' lanac vrata zlog.
Haj, budi se, moj sokole!
Već je blizu jadu kraj -
Zaboravi teške bole,
U budućnost smjelo brodi,
Digni slogu na prestole,
Ta ona te sreći vodi, -
Ona rađa slave sjaj!