Spomenik (D. Vasiljev)

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Spomenik

Kroz gustu jutarnju maglu
i bele talase plača
moje srce očajno korača,

jer je duga Noć, a kratki su Dani,
a Oni što su pali
noćas, od mača,
još leže nepokopani.

Za njih nema maslinovog ulja
ni belog platna;
i šta će po smrti palom Robu
odeća bela il' zlatna?

Kroz guste jutarnje magle
i bele talase plača,
moje srce umorno korača
u novembarskoj zimi

koja reže, kao umirući krik -
da pale Robove u svoje tople
odaje primi,
i da im tajno podigne spomenik.

Dušan Vasiljev


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dušan Vasiljev, umro 1924, pre 96 godina.