Sorić kapetan i Kumalijć Alaga

Izvor: Викизворник


Sorić kapetan i Kumalijć Alaga

0001 Piju vino kotarski serdari
0002 U Kotaru gornjem kamenome,
0003 Njeko ih trijes’ pije i četiri.
0004 Tri im čaše, a tri dolibaše,
0005 Redna hoda čaša naokolo.
0006 U vrh stola Sorić-kapetane,
0007 Do nejg sio Miletić-Gavrane,
0008 Iz liva mu Diklić-kapetane,
0009 A ostali redom naokolo.
0010 Kad se pića napojili kranjci,
0011 Već im piće udrilo u lišce,
0012 A rakija okom zaigrala,
0013 Sve se fale kotarski serdari:
0014 Kako j’ koji junak na mejdanu,
0015 Kako l’ koji dobra konja hrani,
0016 Kako l’ s’ goni s Turci po granici.
0017 Ali muči Miletić-Gavrane,
0018 Jer Miletić ni s kim ne divani,
0019 Neg kad do nje redna čaša dojde,
0020 On popije, a na trmpez baci.
0021 Onda veli Ninko-kapetane:
0022 „Gospodiću, Miletić-Gavrane!
0023 Što ti mučiš, da se fališ ne ćeš?
0024 A mi znamo, da si junak pravi.“
0025 Onda glavu Gavran podignuo:
0026 „Danas fajde od falidbe nejma,
0027 Ko se fali, on se i sam švanji,
0028 Kad vi znate, trideset serdara,
0029 Da nam je Turčin ljuto dotužio
0030 Od Raduča Kumalijć Alaga,
0031 Vavik trče po naših Kotarih,
0032 Momke siče, odvodi divojke;
0033 Al junak na Kotaru nejma,
0034 Na Kotaru ni donjem ni gornjem,
0035 Ko bi njega na mejdan pozovno.“
0036 Kad to čuo Sorić-kapetane:
0037 „Ta projdi se, Bogom pobratime!
0038 Što govoriš riči neprilične,
0039 Da junaka u Kotarih nejma?
0040 Evo t’ vira, Miletić-Gavrane!
0041 Ja ću bilu knjigu napraviti
0042 Do Raduča Kumalijć-Alagi,
0043 Neka meni na mejdan izide.“
0044 Kad to čulo trideset serdara,
0045 Al se svaki na to nasmijao,
0046 A soriću vrlo mučno bilo.
0047 On izađe iz londže kamene,
0048 Pa on ode svojoj biloj kuli,
0049 Namah side u svojoj odaji,
0050 Uze pero, a knjige dofati,
0051 Pa on piše knjigu u odaji.
0052 Šta će Sorić u njoj napraviti:
0053 „Čuj, Turčine, Kumalijć-Alaga!
0054 O tebi Lika drma do Ribnika
0055 I Krbava do vode ledene.
0056 Ako bula Radučkinja nisi,
0057 Doru jaši, hodi na Kotare,
0058 Ta Alaga, da se ogledamo,
0059 I o meni sve drma Primorje.“
0060 Kada bilu knjigu napravio,
0061 Biloj knjizi knjigonošu najde,
0062 Knjigonoša uze knjigu bilu,
0063 Vlašče ne će na Liku vrhovnu,
0064 Već je nosi u Raduč kameni
0065 A na ruke Kumalijć-Alagi.
0066 Sam Alaga kod kamene kule,
0067 A brata mu nejma ni jednoga.
0068 Kad Alaga vidi knjigonošu,
0069 On prid njega spade na avliju,
0070 Knjigonoša njemu Boga viknu,
0071 Boga viknu, sa vrančića frci,
0072 Alaginoj pogrmio ruci,
0073 A Alagi bilu knjigu pruži,
0074 Kad je uze Kumalijć Alaga,
0075 Razgleda je, nane radosna mu!
0076 Namah aga u kulu upade,
0077 Friško s’ spremi Kumalijć Alaga,
0078 Zadi puške, a ćordu pripasa,
0079 Pa svojega poside dorina,
0080 Pojaha ga Kumalijć Alaga
0081 Od raduča kamenu Kotaru
0082 Baš do kule Sorić-kapetana.
0083 Kad Alaga dojaha dorina,
0084 Grlom Sorić’ viče kapetana.
0085 Kad ču Sorić Kumalijć-Alagu:
0086 „Ej Tručine, Kumalijć-Alaga!
0087 Pričekaj me, dok opremim vrana,
0088 Hoću tebi na mejdan izići.“
0089 Dok se Sorić spremi kapetane,
0090 Soldati mu vrana opremili.
0091 Kapetane poside gavrana,
0092 Uze bojno koplje ubodicu,
0093 Soldati im mejdan izmiriše.
0094 Kad rekoše, oba potekoše,
0095 Potekoše jedan na drugoga,
0096 Gdje se srili, tu se udarili:
0097 Oba bojna koplja otisnuli,
0098 Obadva ih koplja prometnuše;
0099 Za male se puške pojagmiše,
0100 Četri modra dima poletiše,
0101 Ni kakvu puške rane ne zadaše,
0102 Već oba im ata propadoše.
0103 Al vid’dere Sorić-kapetana!
0104 On poteže ćordu od sebeka,
0105 A Kumalijć palu izvadio.
0106 Privara ga Sorić-kapetane,
0107 Udari mu doru po dizgunu
0108 I po desnoj ruci Alaginoj,
0109 On Alagu po laktu sfatio,
0110 Ruka pade u zelenu travu,
0111 A pade mu dizgun u dorata.
0112 Pobiže dorat, ponese Alagu,
0113 Potira ga Sorić-kapetane,
0114 Al dorata stignuti ne more,
0115 Nit ga aga more ustaviti,
0116 Sorić svoga povrati gavrana.
0117 Kada Sorić do razboja dojde,
0118 Sorić uze ruku Alaginu.
0119 Dorat agu u Raduč donese,
0120 Ranjen aga ode u odaju,
0121 Po laktu mu ruka odrizata,
0122 Pa on liči svoju desnu ruku.
0123 Vavik Sorić po Kotarih hoda,
0124 Gdje god gleda lipih divojaka,
0125 Sve na ruku mami Alaginu;
0126 A gdje godic sidne piti piće,
0127 Više sebe on podigne ruku,
0128 Pa govori Alaginoj ruci:
0129 „Dvor’ me, ruko Kumalijć-Alage!“
0130 To se čudo i na Liku čulo.
0131 Za to čuo Vrhogorac Ale,
0132 Pa poside kosata alata.
0133 Kada dojde na Raduč kameni,
0134 Al istina, pobro ruke nejma.
0135 On Soriću bilu knjigu piše:
0136 „E, Soriću, jedna Kotarkinjo!
0137 Privaro si Kumalijć-Alagu,
0138 Odsiko mu ruku do lakata,
0139 Hodi meni na mejdan izajdi!“
0140 Kad Soriću bila knjiga side
0141 Od Turčina Vrhogorac-Ale,
0142 Njemu namah Sorić povratio:
0143 „E Turčine, Vrhogorac-Ale!
0144 Tebi fala, Alagi ne fala,
0145 Ja ti ne ću na mejdan izići,
0146 Hoću vavik Kumalijć-Alagi.“
0147 Za to čuo agin pobratime
0148 Na Turjanskom mlad Musiću Meho,
0149 Pa je Meho posio gavrana.
0150 Kada dojde u Raduč Alagi,
0151 Istina je, Alaga brez ruke,
0152 Namah Meho bilu knjigu piše:
0153 „Ta kopile, Sorić-kapetane!
0154 Ti s’ mi pobru na mejdan pozovno
0155 Od Raduča Kumalijć-Alagu,
0156 Pa privaro pobru u mejdanu,
0157 Ti odsiko ruku Alaginu.
0158 Ti je, kurvo, po Kotaru nosaš,
0159 Gdje god sidneš hladno piti piće,
0160 Više sebe metneš desnu ruku:
0161 „ „Dvor’ me, ruko Kumalijć-Alage!“ “
0162 Kud god pojdeš po vaših Kotarih,
0163 Po Kotarih gledati divojke,
0164 Sve na ruku mamiš Alaginu,
0165 Pod tim Turci odležati ne će.“
0166 Kad Soriću bil ak njiga siđe,
0167 Namah Sorić drdugu napravio:
0168 „Tebi fala, mlad Musiću Meho,
0169 Al ne fala Kumalijć-Alagi!
0170 Ja ti ne ću na mejdan izići,
0171 Hoću vavik Kumalijć-Alagi.“
0172 Al je za to pobro potpazio,
0173 Bosnić Meho od turskog Novoga,
0174 I on svoga dojaha dorina,
0175 Viđo, ruke nema Alagine,
0176 On Soriću knjigu napravio:
0177 „Ta kopile, Sorić-kapetane!
0178 Zar odsiče pobri mome ruku?
0179 Ti je, kurvo, po pivnicah nosaš,
0180 Gdje god sidneš hladno piti piće,
0181 Više sebe desnu mećeš ruku:
0182 „ „Dvor’ me, ruko Kumalijć-Alage!“ “
0183 Gdje god siđeš gledati divojke,
0184 Ti na ruku mamiš Alaginu,
0185 Pod tim Turci uzležati ne će,
0186 Van hodi mi na mejdan izidi!“
0187 Kad mu knjiga od Bosnića side,
0188 Namah Sorić drugu napravio:
0189 „Tebi fala, Bosnić-Mehmedaga!
0190 A ne fala Kumalijć-Alagi,
0191 Ja ću mu vavik na mejdan izići.“
0192 Trijest pobri bilo Kumalijća,
0193 Svaki je došo Kumalijć-Alagi,
0194 Svaki ruku viđo odsičenu,
0195 A Soriću knjigu napravio
0196 I Sorića na mejdan pozovno,
0197 Svakom Sorić drugu povratio:
0198 „Vama fala svima junacima,
0199 A ne fala Kumalijć-Alagi,
0200 Ja ću mu vavik na mejdan izići.“
0201 Svaki pobro do Alage dojde:
0202 „Bogom brate, Kumalijć-Alaga!
0203 Viđaj u nas knjiga Sorićevih,
0204 Svakome nam ,fala’ Sorić veli,
0205 A ,ne fala’ tebi u Raduču.
0206 Bogom brate, Kumalijć-Alaga!
0207 Bi li mogo ruku namistiti
0208 Kod terzija i naših sarača,
0209 Nek s njom moreš dizgun održati,
0210 Pa izjahuj doru za nedilju,
0211 Židaj, pobro, svoju livu ruku
0212 Poraz ćorde i raz koplja bojna,
0213 Pa Sorića na mejdan pozovni!“
0214 Onda veli Kumalijć Alaga:
0215 „Čujete li, trijes’ pobratima,
0216 Eto vam vira Kumalijć-Alage!
0217 Evo meni već zarasla ruka,
0218 Ja ću svoju nastavljati ruku,
0219 Neka mogu dizgun uzdržati,
0220 Sorića ću na mejdan zovnuti.“
0221 Alaga se diže sa mindera,
0222 Pa u Raduč u čaršiju side
0223 Do terzija pa i do sarača,
0224 Da namiste ruku na gajtane,
0225 Nek s njom more držati dorata.
0226 Kad Alaga ruku nastavio,
0227 On uzjaha kod kule dorata,
0228 Uze dizgun u suvaku ruku,
0229 Bojno koplje u livaku ruku,
0230 Može desnom vraćati dorata,
0231 A livakom koplje otisnuti.
0232 Otiskuje koplje sa dorata
0233 Sve dan po dan za nedilju dana.
0234 Kada livu užidao ruku,
0235 Viknu pobru Bojčić-Delaliju:
0236 „Sad pravite knjigu od Raduča
0237 Do Kotara Sorić-kapetanu!“
0238 Delalija knjigu napravio:
0239 „Ej kopile, Sorić-kapetane!
0240 Evo ima dva puna miseca,
0241 Da s’ odsiko ruku Alaginu.
0242 Ti je vavik po Kotarih nosaš,
0243 Na nju lipe mamiš divičice;
0244 A di godic sidneš piti piće,
0245 Više sebe desnu metneš ruku:
0246 „ „Dvor’ me, ruko Kumalijć-Alage!“ “
0247 Ope ’š agi na mejdan izići.“
0248 Kada bilu knjigu napravili,
0249 Opraviše kamenu Kotaru.
0250 Kada Sorić uze knjigu bilu,
0251 Namah Sorić drugu napravio:
0252 „Čujete li, Turci po Udvini,
0253 Po Udvini i turskom Raduču,
0254 Po svoj Lici lipo do Ribnika,
0255 Svakom fala, Alagi ne fala!
0256 Ako bula nije Radučkinja,
0257 Pa smi meni na mejdan izići,
0258 Nek povede bilogrlu ljubu,
0259 Ja ću izvesti svoju virnu ljubu.
0260 Čuj, Turčine, Kumalijć-Alaga!
0261 Nije u rane, sad je u mrtve glave,
0262 Evo ti vira Sorić-kapetana!“
0263 Kada knjiga u Raduč izide,
0264 Pa je viđa Kumalijć Alaga,
0265 Pobratimu svome govorio:
0266 „Vid’der, pobro, Bojčić-Delalija!
0267 Valja mi ljubu svesti na Kotare.
0268 Evo nema neg nedilju dana,
0269 Kako mi se muško čedo našlo.
0270 Van što ćemo, da si brat po Bogu!
0271 Uzmi knjigu, nosi na Udbinu,
0272 Pa je Liki podaj Mustajbegu!“
0273 Viknu pobro Bojčić Delalija
0274 Na ime pobru Kumalijć-Mujagu:
0275 „Pobro dragi, Kumalijć-Mujaga!
0276 Ja bi begu išo na Udvinu,
0277 Al ne mogu pobre ostaviti,
0278 Dok se livom ne nauči rukom.
0279 Svaki dan mu valja izjahati,
0280 Pa židati svoju livu ruku
0281 Raz mejdana Sorić-kapetana;
0282 Već Mujaga, nosi knjigu bilu
0283 Na Udvinu našem Mustajbegu!“
0284 Tad Mujaga na noge skočio,
0285 On pojaha svog konja gavrana,
0286 Pa odnese knjigu Sorićevu,
0287 Predade je ličkom Mustajbegu.
0288 Beg razmota, kad niz nju pogleda,
0289 Grohnuše mu suze iz očiju;
0290 A mehana puna Udvinjana,
0291 Knjigu njima naustice kaže:
0292 Da j’ Alagu drugi mejdan našo
0293 Od đidije Sorić-kapetana,
0294 Pa podviknu lički Mustajbeže:
0295 „Čujete li, moji Udvinjani!
0296 Ovaj će se mejdan spominjati
0297 Od danaske pa do kijameta.
0298 Ja ću silnu sakupiti vojsku,
0299 Kakva s’ skoro nije sakupila.
0300 Ne šali se, Kumalijć-Mujaga,
0301 Ti ’š mi selam svom bratu Alagi,
0302 Neka vavik doru izjahuje,
0303 Neka svoju livu žida ruku
0304 Raz mejdana Sorić-kapetana.“
0305 To im reče, pa on knjige piše.
0306 Prvu piše Sorić-kapetanu:
0307 „Ej kurviću, Sorić-kapetane!
0308 Eto bega u treću nedilju
0309 Pod Kotare, ako Bog da zdravlje,
0310 Izvesti ću Kumalijć-Alagu,
0311 On će tebi na mejdan izići,
0312 A povesti svoju virnu ljubu,
0313 A Soriću, ti izvedi svoju!“
0314 Kad tu beže knjigu opravio,
0315 Namah druge piše na kolinu,
0316 Po svoj Lici knjige rasturio,
0317 A u Lici u svaku palanku,
0318 Svakog zove u drugu nedilju,
0319 Da mu s vojskom pod Udvinu siđe.
0320 Kada beže knjige raspačao,
0321 Vavik beže šalje bajraktare
0322 A do svoga Kumalijć-Alage:
0323 Žida l’ aga ruku na doratu
0324 Raz mejdana Sorić-kapetana.
0325 Dok mu dojde druga nediljica,
0326 Kod Srvaća bio čador penje,
0327 Izašlo mu sedam bajraktara,
0328 Svaki zelen bajrak udario.
0329 Beg je sišo, pa pod čador sio,
0330 Sve mu alaj po alaj ishodi.
0331 Dok se Lika slila i krajina
0332 Mustajbegu pod Udbinu bilu,
0333 A kucnuše jasni daulbasi,
0334 Begu Rade podmače goluba,
0335 A povede jedeka dorata,
0336 Otiskoše do Raduča bila.
0337 Kad dođoše do Raduča bila,
0338 Beg ugleda Kumalijć-Alagu
0339 S pobratimom Bojčić-Delalijom,
0340 Gdje su oba konje zajahali,
0341 Pa se šale a sa džilitovi,
0342 Ne bi l’ livu ruku užidao
0343 Raz mejdana Sorić-kapetana.
0344 Kada bega oba ugledaše,
0345 Oba s’ bega plaho zastidili,
0346 Pa pred bega ate okrenuše,
0347 Alaga mu turski salam viknu,
0348 Beg otprimi Kumalijć-Alagi.
0349 Tu su oni konak učinili
0350 I u jutro rano podranili.
0351 Beg pogleda kuli Alaginoj,
0352 Stade figanj u ćemerli kuli;
0353 Jer kad ljuba pojde Alagina,
0354 Ostavila čedo od miseca
0355 A kod svojih dviju jetrvica
0356 Virne ljube Kumalijć-Mujage
0357 I kod ljube Kumalijć-Suljage.
0358 Njima ljuba veli Alagina:
0359 „Jertrvice, po Bogu sestrice!
0360 Kada svoja čeda nadojite,
0361 Vi nadojte moje u bešici!“
0362 To im reče, na avliju sajde,
0363 Pod nju mamna doveli đogata.
0364 Pojahaše od Raduča bila,
0365 A povika sa goluba Lika:
0366 „Udvinjani, sivi sokolovi!
0367 Ranjen aga što na mejdan ide,
0368 Ne bi meni to ni žao bilo,
0369 Već viđate l’ ljube Alagine!
0370 Eno uz nju sve šest diverova,
0371 Diverova, sve šest Kumalijća!
0372 Eno uz nju sedam bratinaca,
0373 Sedam braće, sedam Memičića!“
0374 Od Raduča beg podiže vojsku,
0375 Svede vojsku na kotarsko ravno,
0376 On ugleda bile čadorove.
0377 Baška šator ljube Sorićeve,
0378 Kod nje stoji šest Sorića mladih,
0379 A sve šest je kod nje bratinaca,
0380 Bratinaca, sve šest Vučkovića.
0381 Tu je beže vojsku zastavio,
0382 Tudi s vojskom konak učinio.
0383 Pa u jutro ran podranio,
0384 Ure gleda, na sunce pogleda,
0385 Pa on viknu Kumalijć-Alagu,
0386 Da je vakat na mejdan izići.
0387 Alaga je tu abdest uzeo,
0388 Efendija đulbek proučio,
0389 Pa Alaga na dorata frci.
0390 U livaku mu koplje dodadoše,
0391 Uz njeg pođe trijes’ pobratima,
0392 A pred njima Bojčić Delalija.
0393 Kad Alaga do čadora dođe,
0394 On povika Sorić-kapetana:
0395 „Ej Soriću kopilanoviću!
0396 Moju ruku nosaš po Kotarih,
0397 A sve na nju mamiš divičice;
0398 Di god sidneš piti hladno piće,
0399 Više sebe oju digneš ruku,
0400 Pa govoriš mojoj desnoj ruci:
0401 „ „Dvor’ me, desna ruko Alagina!“ “
0402 Sada jaši, da se ogledamo!“
0403 Sorić viknu konda se pomami:
0404 „Hoću, Ture, Kumalijć-Alaga!
0405 Nije u rane, neg u mrtve glave.“
0406 Namah Sorić frci na gavrana,
0407 Soldati mu koplje dodadoše,
0408 Kraj logora mejdan izmiriše
0409 U daljinu šezdeset kopalja,
0410 U širinu dvaest i četiri,
0411 Od biljega konje zajahaše.
0412 Kad rekoše, oba potekoše,
0413 Oba bojna koplja otiskoše,
0414 Sorić desnom, alaga šuvakom,
0415 Oba ata pala na kolina,
0416 Obojicu koplja nadmetnuše,
0417 A pobliže konje pretiraše,
0418 Za male se puške pojagmiše,
0419 Aga livom jednu izvadio,
0420 Sorić dvije desnom i livakom,
0421 A tri modra dima poletiše,
0422 Al ih oba puške provrgoše.
0423 Za golo se gvožđe pojagmiše,
0424 Povratiše dva ata pomamna,
0425 A podviknu Sorić-kapetane,
0426 Njemu mača sijnu u desnici,
0427 Ćedijaše agu udariti
0428 Po suvaki ruci i dizgunu,
0429 Da odsiče dizgun u dorata.
0430 Aga metno sindžirli kajase,
0431 Soriću ciknu mača na sedmero,
0432 A podviknu Kumalijć Alaga,
0433 Pa livakom udari Sorića.
0434 Mat’ mu radna, po livom ramenu.
0435 A pod desno pero izletilo.
0436 Pade glava Sorić-kapetana,
0437 A dopade Bojčić Delalija,
0438 Dodade mu glavu Sorićevu,
0439 A ufati vrana Sorićeva.
0440 A podviknu Vrhogorac Ale:
0441 „Čujete li, vi sve šest Sorića,
0442 I vas sedam braće Vučkovića,
0443 Sad poved’te ljubu Sorićevu!“
0444 „ „Mi ne damo ljube Sorićeve.“ “
0445 Kad to čulo sve šest Kumalijća
0446 I sve sedam braće Memičića,
0447 Ostaviše ljubu Alaginu,
0448 Potekšoe, al ih dočekaše,
0449 Dočeka ih sedam Vučkovića,
0450 Vučkovića i sve šest Sorića,
0451 Tu se sitan oganj prolomio.
0452 A dopade Kumalijć Alaga,
0453 On ujagmi ljubu Sorićevu,
0454 Odvede je svojoj virnoj ljubi;
0455 A dopade trijest pobratima,
0456 Pobratima Kumalijć-Alage,
0457 Još se veći dženjak učinio.
0458 Kad podviknu i Tale i Rade,
0459 Još se veća kavga zametnula,
0460 Puca puška, britka ćorda siva,
0461 Ćorda siva, a krv se proliva.
0462 Dženjak bio šest punih sahata,
0463 Dženjak bio, već se razmetnuo,
0464 Svako svoga po razboju traži.
0465 Kad Mujaga po razboju pođe,
0466 On tri brata na razboju nađe,
0467 Sva tri mrtva jedan kraj drugoga,
0468 Kod njih leži do pet Memičića,
0469 A Mujagi suze udariše.
0470 Beg Mustajbeg pokopa šehite,
0471 A ranjenim sale namistio,
0472 Pa podiže od Kotara vojsku.
0473 Uz bega su do tri Kumalijća,
0474 A ujz ljubu Kumalijć Alaga,
0475 Vodi ljubu Sorić-kapetana.
0476 Beg pregrli Kumalijć-Alagu:
0477 „Haj aferim, Kumalijć-Alaga!
0478 Sad ja znadem, da si junak pravi.“
0479 Kad im bili puti na rastanku,
0480 Beg odvede na Udvinu vojsku.
0481 Vojsci plina pravo podilio:
0482 Ko pogino, po tri paja šalje,
0483 Ko s’ ranio, po dva učinio,
0484 Ko zdrav bio, po paj učinio,
0485 Svak okrenu svojoj domovini.
0486 Kad Alaga u Raduč izide
0487 I doevede svoju virnu ljubu,
0488 Jetrvice pred nju išetale,
0489 Iznile joj čedo od miseca,
0490 A sve gleda ljuba Sorićeva.
0491 Tad Alaga osta na Raduču
0492 S svojim bratom Kumalijć-Mujagom.
0493 Do tad se pivo Kumalijć Alaga,
0494 Od tad vavik Kumalijć Mujaga,
0495 Jer Alaga desne ruke nejma,
0496 Pa ne more jadan vojevati,
0497 Vojevati, mejdane diliti.
0498 Dok je Raduč bio u Turaka,
0499 Vavik bio Kumalijć Mujaga.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898.