Sonet - XXXIII
| Sonet - XXXIII Pisac: Milutin Bojić |
Igra pustim grobljem težak dah bagrenja,
A dva stara vrana na crkvenom krovu
Grakću kô da mrtve iz grobnice zovu.
I ču se gromor kô lomnjava stenja.
I aveti pune noćnoga pramenja
Pričahu mi čudnu povest u noć ovu:
Stare duše togu obukle su novu
— Stari dah je, samo odeća se menja.
Ja sam bio mrtav ili žive stvari.
Jer sve beše isto: drveta i seni
I nebo i zemlja i leptiri njeni.
A kad sutra zora rasu svoje čari,
Ja pozdravih sunce i nebesa plava
Kô mrtvaca starog koji vaskrsava.
Bez datuma
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.
|