Sonet - XXXIII

Izvor: Викизворник
Milutin Bojić
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Sonet - XXXIII
Pisac: Milutin Bojić



Sonet - XXXIII



Igra pustim grobljem težak dah bagrenja,

A dva stara vrana na crkvenom krovu

Grakću kô da mrtve iz grobnice zovu.

I ču se gromor kô lomnjava stenja.


I aveti pune noćnoga pramenja

Pričahu mi čudnu povest u noć ovu:

Stare duše togu obukle su novu

— Stari dah je, samo odeća se menja.


Ja sam bio mrtav ili žive stvari.

Jer sve beše isto: drveta i seni

I nebo i zemlja i leptiri njeni.


A kad sutra zora rasu svoje čari,

Ja pozdravih sunce i nebesa plava

Kô mrtvaca starog koji vaskrsava.


Bez datuma


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.