Sonet - XXXIII

Milutin Bojić

Sonet - XXXIII Pisac: Milutin Bojić

Sonet - XXXIII

Igra pustim grobljem težak dah bagrenja,

A dva stara vrana na crkvenom krovu

Grakću kô da mrtve iz grobnice zovu.

I ču se gromor kô lomnjava stenja.

I aveti pune noćnoga pramenja

Pričahu mi čudnu povest u noć ovu:

Stare duše togu obukle su novu

— Stari dah je, samo odeća se menja.

Ja sam bio mrtav ili žive stvari.

Jer sve beše isto: drveta i seni

I nebo i zemlja i leptiri njeni.

A kad sutra zora rasu svoje čari,

Ja pozdravih sunce i nebesa plava

Kô mrtvaca starog koji vaskrsava.

Bez datuma

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 106 godina.