Sonet - XLII (Komedija ljubavi)

Izvor: Викизворник
Milutin Bojić
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Sonet - XLII
Pisac: Milutin Bojić



Sonet - XLII
Komedija ljubavi


Umoran sam, draga, od ljubavi naše

I kô teški teret na oči mi pada

Nesvestica puna i sreće i jada,

Kô pijanstvo posle iskapljene čaše.


Vaj, znaj, mene takve nejasnosti plaše.

Moja jasna duša večne sreće rada

Uzbuđena dršće i gubi se kada

Zasiti se, kad kô heroj sablju paše


Posle mnogo borbi i presit pobeda,

Jer nikada kraja tom neredu reda!

Ravnodušno slušam glas ti istovetan,


A do skoro ja sam treptao sav zbunjen,

Kad ti taknem usne, svet za mene cvetan,

A danas te žalim kao cvet okrunjen.


Bez datuma


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.