Sonet - VI
Pređi na navigaciju
Pređi na pretragu
Sonet - VI Pisac: Milutin Bojić |
Bol me i tuga naučiše veri
U praznom hramu, uz šum kiparisa
Čuo sam odjek sahranjenih misa
I čuo Boga koji ljubav prašta.
I gordost koja božanstvom se meri
Zasu me dahom starih, drevnih spisa,
I, uz šum jela, kestena i tisa,
Čuh jecaj srca što sablaz ispašta.
Tada se začu odjek jedva čujni,
Kao dva zrna srebra, dokle čile
Sunčani zraci još topli i rujni,
Ta dva se zvuka rasuše po hramu
Zamrvši kao šum najtanje svile
I ikonostas zavi se u tamu.
Dve skamenjene suze to su bile.
![]() |