Sonet - III

Milutin Bojić

Sonet - III Pisac: Milutin Bojić

Sonet - III

Jer video sam sve u tebi tada:

Sunca i sestre, matere i sene,

Zvuke i boje, reč i drhtaj pene.

U mozak moj je dah tvoj bio utkan.

I zato danas neću čase jada

I bolni uzdah cveta koji vene,

Jer još si lepa, puna magle snene,

Mada u meni krik strasti je sćutkan.

Stog beži takva, maglena, prozirna,

Da zapamtim te uvek takvu istu,

Kao ikonu od zla što spasava.

Raspi se u prah kô zvezda svemirna —

I da te sanjam blešteću i čistu

Što ti ne beše ona Žena prava?

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.